Avantura Širokobriježana na Čvrsnici: Ovi pogledi su rezervirani za rijetke

Četiri člana Gorske službe spašavanja Široki Brijeg prije nekoliko dana proplaninarila su 24 kilometra u nepunom danu osvojivši pri tome devet vrhova odnosno kota na planini Čvrsnici koja se nalazi na području Parka prirode Blidinje.

Jedan od njih o svemu je izvijestio na svom YouTube kanalu objavivši tekst i video koji obiluje kadrovima koji oduzimaju dah.

Tekst prenosimo u cjelosti:

Poželio sam se ”divlje” unutarnje Čvrsnice, kada sam našao društvo u pripremi ture imao sam ideju hodati ka jugoistoku i Maloj Čvrsnici. Kako su temperature za ovaj dio godine dosta visoke odlučili smo da ćemo veći dio penjati po mraku i ovisno o uvjetima odlučiti gdje i kako.

Krenuli smo iz Ivan dolca oko 19:30 sati 13. travnja 2024. uz idilične mirise borove šume i cvrkut ptica te ogromni zbor žaba s jezera koji nas je dugo pratio. Penjali smo u odličnim uvjetima tako da nam nisu niti lampe trebale, u kratkim rukavima sve do linije 2.000 metara i nešto ozbiljnijeg snijega te jačeg povjetarca. Preko kote 2.093 m izlazimo na vršni greben Čvrsnice, odlučili smo da ćemo se spustiti ka jugu na 2.182 m i onda vratiti ka Pločnom 2228 m. Kota 2182 m je ispod Pločnog i idealno je mjesto za uživanje u mraku, miru i tišini, večer je bila idealna, mjesečina i pogled na udaljena svjetla ispod nas je bio odličan na sve strane. Posebice ka moru i otocima te vjetroparkovima kojih ima sve više od istoka ka zapadu i sjeveru.

Oko 23:30 sati bili smo na najvišem vrhu Čvrsnice, Pločno 2228 m. Planirali smo spavati, ali više smo se lagano družili uz hranu i piće vratili kalorijski deficit, i već smo oko 4:30 sati krenuli dalje. Ideja je bila da se probijemo na Veliki Jelinak, u početku se odmah vidjelo da će biti dosta izazovno. Snijeg je stegao, posebice na eksponiranim padinama koje su cijeli dan u hladu i koje vjetar stalno šiba. Pogađate to su obično ona mjesta po kojima je malo nezgodnije i inače hodati, ali dogovorili smo se da ćemo probati. Prošli smo dio izazovnih ledenih ploha, i ispod Kapaka se probijali dalje, uz svitanje zore pogledi su bili nevjerojatni, teško je to riječima opisati. Divlja surova planina, stijene, vrhovi, grebeni, sedla, amfiteatri i malo po malo došli smo do krajnje točke.

Trebali smo se spustiti na jedno sedlo i popeti ka Velikom Jelinku, ali ta zadnja najveća strmina je bila preizazovna (ledena i nekako prestrma, snijeg se dosta puta topio i ledio i stvorio skoro vertikalni zid) da smo odustali jer smo nosili samo cepine (nećemo nositi dereze, klinove i konop, neće trebati mogli bi koji pivu, a ja znam da uvijek i ljeti trebaju). Mijenjamo plan, vratit ćemo se i umjesto istočnih vrhova penjat ćemo sve uz put. Nije mi bilo krivo jer sam se recimo na vrh Kapci 2156 m popeo novom linijom kojom nisam do sada, preko jednog žileta i ravno na vrh istočnom stranom. Sličnom rutom smo se vratili na Pločno, doručkovali i krenuli dalje, prvo se spustili na Ćupriju koja je najužnija kota Čvrsnice sa visinom 2101 m i onda digli na 2219 m i dalje na Ivinu kosu.

Drugačiji pogledi, vrijeme odlično, a i mi onako očarani željeli smo još. Cilj je bio kota 2.119 m koja se nalazi sjeverozapadno od Ivine kose, ali da bi se došlo do nje treba se spustit i penjati po dosta nezgodnom terenu. Lagano smo se spustili, ali onda smo naišli na sličan problem kao i nešto ranije ka Velikom Jelinku. Eksponirane padine i ledene strmine, mislili smo da ćemo odustati ali ipak smo uspjeli naći prolaz, kombinirali tehničko penjanje i probili se na greben i došli na samu kotu. Nova dimenzija, novi pogledi i zadovoljstvo. Uz put smo ispratili pogledom “Kotao”, “skiveni kuloar” i sjeverne padine ka Ivinoj kosi iz bliže perspektive.

Ovi pogledi su rezervirani za rijetke, jer rijetki ovdje zalaze posebice kada ima snijega, ovo mjesto je dosta nedostupno a ne vidi se niti iz doline. Pucali smo od zadovoljstva i već počeli sanjati neke alpinističke linije (otom potom), trebalo se još vratiti. Ponovno smo se penjali ledenim plohama i vratili na put i onda preko kote 2.093 m spustiti ka Jelinku i Ivan dolcu. Lagano, s noge na nogu na polaznoj točki smo bili u 14:30 sati 14. travnja 2024.

Nekih 24 km sveukupno s 9 vrhova preko 2.000 m koji su nam bili zanimljivi, iako smo većim dijelom hodali stalno iznad 2.000 m. Zadovoljstvo se moglo osjetiti u zraku, objavio je širokobriješki GSS-ovac na svom YouTube kanalu.

(www.jabuka.tv)