Antonija Banožić: Novo – to je recept HRS-a i Hrvatskih zvona

Diplomirana pravnica Antonija Banožić vijećnica je u Gradskom vijeću Široki Brijeg. Zašto se gradonačelniku Miri Kraljeviću i lokalnoj vlasti diže kosa na glavi kad god se javi za riječ i zašto će se aktualnoj vlasti na svim višim razinama dizati kosa na glavi nakon sljedećih izbora, pročitajte u razgovoru s, kako kažu analize nevladina sektora, najaktivnijom vijećnicom Gradskog vijeća Široki Brijeg.

Kako smo i spomenuli u uvodu, od lokalnih izbora 2016., vijećnica ste u Gradskom Vijeću Široki Brijeg i to najaktivnija, zbog čega često negoduju drugi vijećnici, osobito oni iz redova HDZ – a BiH, ali i sami gradonačelnik. To se osobito dalo osjetiti na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća? Vaš komentar?

Iznimno sam zahvalna za povjerenje koje je ukazano Hrvatskoj republikanskoj stranci i meni osobno od strane građana i građanki Širokoga Brijega. Ukazano povjerenje je odgovornost i obveza. Kao vijećnici, moja obveza je biti glasnogovornikom i zastupnikom tzv. običnog čovjeka. Tog običnog čovjeka danas tište mnogi problemi i jednostavno sam zbog toga često za govornicom. Budući da živimo u društvu izvrnutih vrijednosti, u nas je problem kada ljudi rade svoj posao. Negodovanje zbog moje aktivnosti nije bilo prisutno samo na prošloj sjednici, nego na svakoj sjednici.

Konkretno, na prošloj sjednici se raspravljalo o izvršenju Proračuna za 2017. Od prvog dana otkako sam postala vijećnica inzistiram na tome da se pri donošenju i izvršenju proračuna poštuje Zakon, tj. da se donesu valjani pravilnici i uvjeti o kriterijima dodjele novca, što se ignorira. Novac poreznih obveznika se troši netransparentno, na osnovu osobnog nahođenja pojedinaca iz vlasti i oni nikome za to ne polažu račune. Bolje rečeno, navikli su da nikome ne polažu račune, jer dok god budem vijećnica, ako nikome drugome, inzistirat ću da ih se meni kao vijećnici polože, jer ih Zakon na to obvezuje. Jedva čekam sljedeću sjednicu Gradskog vijeća da ispitam malo koja je to analiza dovela do toga da se ukaže potreba za nabavku „Muve“ od 285. 000 KM.

Koje su Vaše najveće zamjerke na rad aktualne lokalne vlasti?

Ne radi se samo o lokalnoj vlasti, nego i županijskoj i svim onim višim razinama vlasti. Stvoreno je društvo u kojem vlada nepotizam pojedinaca, korupcija, a koja u konačnici rezultira kriminalom zbog kojeg sve više ljudi napušta naše krajeve.

Rezultira uništavanjem hrvatskoga obrazovnoga sustava priznavanjem kupljenih diploma, vladanjem komunističkim metodama pod krinkom demokracije, podjelom Hrvata na podobne i nepodobne, podjelom branitelja itd. No, model mog političkog djelovanja, koji je u biti model ponašanja nas u HRS-u jeste da uz svaku kritiku ide i prijedlog realno izvedivog konstruktivnog rješenja. Naravno, bilo kakav prijedlog koji dolazi od bilo koga tko ne dolazi iz HDZ-a se ne uvažava i gazi u začetku, jer vlada jednoumlje. No, to me nimalo ne obeshrabruje, dapače, motivira me da idem još jače, jer ničija nije do zore sjala…

Najveću pozornost je imala Vaša inicijativa o povratu udjela Grada Širokog Brijega u vlasništvu javnih poduzeća, s kojima danas raspolaže FBiH. Zašto nije bilo sluha u Gradskom vijeću za tu inicijativu, iako se zna da se radi o milijunskim iznosima koje Široki Brijeg gubi u korist Sarajeva?

To je najeklatantniji prijedlog suludosti funkcioniranja aktualne vlasti. HRS je mjesecima radio na stručnom elaboratu, na kojem su radili sveučilišni profesori, međunarodni stručnjaci financijske struke te sudski vještaci pravno-ekonomske struke. Naime, početkom 2000ih godina protuustavno i protuzakonito se od općina oduzeo udjel u vlasništvu velikih javnih poduzeća poput EP HZHB, HT-a Mostar, Elektroprijenosa itd. Samo na razini jedne godine šteta koju trpi Široki Brijeg iznosi preko 10 milijuna KM (gotovo visina ukupnog Proračuna). Umjesto u Široki, taj novac ide u Sarajevo.

Prijedlog kojeg sam uputila bio je da se ispred Grada Širokog Brijega oformi stručno povjerenstvo koje bi pokrenulo radnje za tužbeni postupak protiv nametnutih odluka Vlade Federacije. Razlog zašto bi se u ovom trenutku trebao pokrenuti ovaj postupak je najavljena privatizacija ovih poduzeća u sklopu „Reformske agende“ i aranžmana s MMF-om. Privatizacijom bi također novac otišao u Sarajevo. Odsjek za gospodarstvo Grada Širokog Brijega ocijenio je pozitivnim ovu inicijativu, podsjećajući da je još 2004. bilo formirano međuopćinsko povjerenstvo ispred općina s hrvatskom većinom koje je trebalo pokrenuti pravni postupak za povrat vlasništva u javnim poduzećima, no ne znaju se razlozi zašto se po ovom pitanju ništa dalje nije učinilo. Sugerirano je da se u sve uključi pravobraniteljstvo Širokog Brijega, što je prihvaćeno od strane predlagača.

Međutim, kada je napokon došlo do glasovanja u Gradskom vijeću, unatoč dakle pozitivnom mišljenju Odsjeka za gospodarstvo, na inicijativu vodeće stranke u vijeću, HDZ-a BiH, prijedlog je glatko odbijen. Obrazloženje je nakon sjednice dao jedan od visokopozicioniranih članova lokalnog HDZ-a, rekavši da je prijedlog dobar, ali je problem stranka predlagač, a i, citiram, “naši su sad na čelu tih poduzeća, pa nije još trenutak”.

Kako gledate na položaj hrvatskog naroda u BiH?

Bosna i Hercegovina, iako mala država i zemlja u tranziciji, ima vrlo složen politički sustav, što odgovara složenosti njezine nacionalne, socijalne i druge strukture. Složenost BiH proizašla je iz činjenice da je to jedna država s dva entiteta, tri konstitutivna naroda, tri različite konfesije, veći broj županija i veliki broj općina. Takva složenost jedne države rijetka je u svijetu, što se onda jako odrazilo na ustavna rješenja glede mehanizama odlučivanja u svim institucijama političkog sustava ove države. Budući da je od konstitutivnih naroda, hrvatski narod najmalobrojniji, naš položaj je objektivno najlošiji.

Istaknula bih ovdje da smo mi Hrvati značajnim dijelom ugroženi i od naših hrvatskih predstavnika u aktualnoj vlasti koji pod rješavanjem nacionalnih pitanja podrazumijevaju financijsko zbrinjavanje sebe i svojih obitelji. Dosta nam je više HDZ-ove propagande o ugroženosti od strane Bošnjaka i Srba. A propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj državi – kako navodi Chomsky u svom djelu: “Mediji, propaganda i sistem”, te dodaje kako “zbunjeno stado” treba držati uplašenim, jer ako se dovoljno ne boje mogli bi početi razmišljati, što je opasno. Slijedom navedenog, poručujem hrvatskom narodu da je krajnje vrijeme da počnemo razmišljati.

S obzirom na to da Hrvatima drugi biraju predstavnike u tijelima vlasti, s obzirom da nemamo željno očekivani tv kanal na hrvatskom jeziku, s obzirom da su naši branitelji “na nišanu”, s obzirom da se mladi masovno iseljavaju – što dalje činiti, kako promijeniti stvari ili kako barem započeti trend promjena?

Hrvatski narod prvo mora prepoznati da je suvremena politika HDZ-a BiH predvođena Draganom Čovićem u kontradikciji s politikom pokojnog dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška. Ne nosaju HDZ-ovci uzalud biste pokojnog predsjednika po svojim skupovima, već njima kod biračkog tijela pokušavaju izazvati emocije koje su se rađale ‘90-ih godina. Međutim, ‘90-ih su sloboda, Hrvatska, zajedništvo i iskrenost bili pojmovi za koje se ginulo. Danas su te pojmove zamijenili novi, poput: prodaja, koristoljublje, nepotizam, prijevara i laž.

Pa koliko godina nam naši hrvatski predstavnici obećavaju izmjene ustava, kanal na hrvatskom jeziku i koliko nas plaše novim ratom? A svo to vrijeme niču poput gljiva nove vile, nova vozila, nova zapošljavanja podobnih. Pljačkaju nas u ime vitalnih nacionalnih interesa. Zaista strašno. Pa usnuli narode, probudi se! Jedan dio branitelja si je oduzeo život, jedan dio živi na rubu siromaštva, jedan dio je sad u poodmakloj dobi otišao u dijasporu, jedan dio leži ostavljen i zaboravljen po zatvorima, jedan dio je bio primoran pobjeći u RH, jedan dio uživa lažna prava, jedan dio štrajka na Bijači, dok jedan dio živi u simbiozi s HDZ-om BiH.

Pa zar nije stravičan podatak da su hrvatski predstavnici u Parlamentu BiH glasali pozitivno za izvješće Tužiteljstva BiH za 2016. godinu., u kojem je prezentirano podizanje optužnica za ratne zločine protiv više pripadnika HVO-a. U Gradskom vijeću sam predložila da se preko mjesnih odbora i župnih ureda u Širokom Brijegu napravi istraživanje koliko je osoba napustilo taj grad te da sukladno rezultatima ispitivanja javnog mnijenja o razlozima odlaska sačinimo Strategiju demografskog oporavka i razvitka na području grada. Da vidimo jesu li podaci o sve većem odlasku ljudi “medijski napadi iz Sarajeva” kako kaže Miro Kraljević ili realan problem. I taj moj prijedlog je odbijen. Malim koracima možemo doći do velikih promjena. Za taj poduhvat su nam potrebni sposobni mladi ljudi s regularnim diplomama, s kritičkim razmišljanjima, s novim idejama i programima koji će nas voditi u budućnost. Upravo takvi mladi ljudi su se okupili u HRS-u i Hrvatskim zvonima i mi ćemo pokrenuti put hrvatskog preporoda.

Što očekujete od suradnje HRS-a i Udruge Hrvatska zvona na predstojećim općim izborima?

Prvo bi pohvalila ideju i osnivanje Udruge Hrvatska zvona, kao i zahvalnost što su prepoznali Hrvatsku republikansku stranku kao neko svoje svojevrsno političko krilo. Pred nama je velik i odgovoran posao osvješćivanja hrvatskog naroda. Kao što je rekao Dahl: “Naše razlike ne smiju nikada biti toliko velike da se ne možemo složiti o tome što je najbolje za grad, tj. Što je najbolje za sve, a ne samo za neke”.

Dosljednošću i ustrajnošću na tom putu ćemo zajednički uspjeti. Novi ljudi, nova politika, nove vrijednosti. To je recept za bolju budućnost i mi ćemo na tome ustrajati i u tome uspjeti, rekla je Antonija Banožić u razgovoru za Udrugu Hrvatska zvona.

(www.jabuka.tv)