Afera Coldplay: Kako smo svi postali dio cyber nasilja, a da toga nismo svjesni

Cijeli svijet priča o snimci posramljenog šefa i njegove suradnice s koncerta Coldplaya u Massachusettsu.

Video, koji prikazuje par u zagrljaju na koncertu, postao je viralan, a mnogi su reagirali ismijavanjem, voajerskim komentarima i neprimjerenim “memovima”, iako o prirodi njihova odnosa nitko ne zna ništa sigurno.

Psihologinja Ana Mirković, direktorica Instituta za digitalne komunikacije, izjavila je da je riječ o klasičnom obliku digitalnog nasilja, piše N1.rs.

Digitalnim nasiljem smatramo svaki oblik zlostavljanja putem digitalnih tehnologija koji se ponavlja i ima za cilj ponižavanje. Žrtva pati, a nasilje ostavlja duboke tragove.

Mirković ističe da društvene mreže postaju kanal za projektiranje frustracija, moraliziranje i osuđivanje, osobito kad su u pitanju javne osobe.

Ljudi često nastupaju iz pozicije ‘meni se to nikada ne bi dogodilo’ i postavljaju se kao apsolutni moralni autoriteti. Ako je netko na poziciji moći, lakše je naslađivati se njihovim padom, objašnjava ona.

Dodaje da je i reakcija para pred kamerom djelovala kao “uhvaćeni na djelu”, što je dodatno potaknulo val ismijavanja.

Digitalno nasilje ne nestaje

Mirković upozorava da digitalno nasilje, za razliku od klasičnog, “nema izlaza”:

Zlostavljanje se događa svuda – u mobitelu, na ekranu, kod kuće. I traje zauvijek. Čak i ako se sadržaj izbriše, ne znamo tko ga je sačuvao i kada se može ponovno pojaviti.

Reviktimizacija – ponovno emocionalno povređivanje žrtve – događa se svaki put kad se video ponovno dijeli ili komentira.

Žrtve treba osnažiti, pomoći im da se nose s posljedicama. Često im nedostaje podrška.

Tko su zlostavljači?

Mirković tvrdi da ljudi koji se upuštaju u digitalni linč nisu sretni ni zadovoljni sobom.

To su često osobe s puno bijesa i nefiltriranih emocija. Internet im daje prividnu opravdanost da budu nasilni, osobito kad je riječ o osobama koje su javno pogriješile.

Zato poziva na promjenu pristupa i razvoj ključnih vještina: empatije, samokontrole i suradnje.

Svaki korisnik koji se nasmijao, podijelio, prokomentirao – sudjelovao je. Pitanje je: kako bih se ja osjećao da se to meni dogodilo? Da sam partner ili dijete te osobe?

Prevencija i odgovornost

Iako institucionalna zaštita postoji, spora je. Ključ je u edukaciji i prevenciji, ističe Mirković:

Moramo se kao društvo dogovoriti da imamo nultu toleranciju na nasilje. To nećemo postići reaktivno, nego proaktivno – kroz edukaciju, izgradnju kapaciteta i razumijevanje posljedica koje digitalno nasilje ostavlja.

(www.jabuka.tv | Foto: X)