Rođen u Drinovcima 18. studenoga 1898., preminuo je 2. svibnja prije 95 godina, u svojoj 27 godini života.
Pučku školu pohađa u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završava u Širokom Brijegu.
Napisao je brojne eseje, književne i likovne kritike, polemike o novom pjesništvu, nekoliko kraćih proza, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata te započeo roman Dvostruko lice.
Velik dio Šimićeva opusa ostao je neobjavljen do 1950-ih i 1960-ih, među ostalim i nekoliko dramskih fragmenata te započeti roman Dvostruko lice. Sabrana djela koje je uredio njegov brat Stanislav Šimić objavljena su 1960. godine.
Šimić je uz Tina Ujevića i Miroslava Krležu najistaknutiji hrvatski pjesnik modernizma, zaslužan za popularizaciju slobodnoga stiha i novih kompozicijskih načela, kao i za definitivnu integraciju hrvatskoga pjesništva u europske književne tokove.
A. B. Šimić je prije 15 godina na križanju ulica kralja Tvrtka i kralja Zvonimira u Mostaru dobio mali park i spomenik u Mostaru, koji je podigla Matica hrvatska.
(www.jabuka.tv)
Petra Mikulić, studentica iz Posušja dobitnica je Rektorove nagrade za izvrsnost u akademskoj godini 2024./2025.…
Reprezentacija Bosne i Hercegovine upisala je četvrtu pobjedu na Europskom prvenstvu u sjedećoj odbojci koje…
Sanja Vulić, zastupnica Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, najavila je…
Srpska pjevačica Viki Miljković odlučila je, nakon deset godina, napustiti žiri glazbenog natjecanja Zvezde Granda.…
Nash Keen iz savezne američke države Iowa postao je najranije rođena beba na svijetu koja…
Gradnja kuće često izgleda kao projekt koji traje vječno. Od nacrta do useljenja prođe i…
Komentari:
Covjece, pazi da ne idea malen ispod zvijezda.....
Hvala ti rodijace, na ovim, a I na drugim divnim stihovima koje si nam ostavio u nasljedstvo...
Pocivaj u miru!!!!
Ja umrijet cu Brijeg se nece maci ta plava skamenjena vjecnost
Brigu moj pijesmom opijevan
Još jedan u klubu 27 😀
Tako kratko zivio atako puno dao I zauvjek ce zivjeti
Pjesma jednom Brijegu
Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.
Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.
Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.
U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.
Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.