76. godišnjica od Bleiburške tragedije

Na Bleiburškom polju 15. svibnja 1945. Jugoslavenska armija pogubila je dio razoružanih pripadnika oružanih snaga te civila, većinom Hrvata, koji su se namjeravali predati u savezničkoj zoni u Austriji. To je ujedno bio početak Križnoga puta na kojem su mnogi ljudi također pogubljeni bez suđenja.

Grad Bleiburg u austrijskom dijelu Koruške uz granicu sa Slovenijom na rječici Bistrici (Feistritz) mjesto je tragičnih događaja na kraju Drugoga svjetskog rata i stradanja poznatog kao Bleiburška tragedija, piše IKA.

Početkom svibnja 1945. veći dio oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske (NDH) (domobranske i ustaške postrojbe) počele su se povlačiti prema austrijskoj granici u namjeri da se predaju zapadnim savezničkim snagama. Na tom putu pratilo ih je mnoštvo civilnoga stanovništva, koje je bježalo uglavnom iz straha od dolaska partizanskih jedinica. Smjer njihova kretanja bio je Celje – Slovenj Gradec – Dravograd – slovensko-austrijska granica – Bleiburg, gdje su se trebali predati britanskim snagama.

Ispred Bleiburga ih je zaustavila britanska vojska, a uskoro su ih opkolile postrojbe Jugoslavenske armije. Pregovore s britanskim generalom Patrickom Scottom o predaji vodili su 15. svibnja u dvorcu Thurn-Valsassina general Ivo Herenčić i pukovnik Danijel Crljen. Ishod je bio predavanje oružja pred Jugoslavenskom armijom.

Po navodnom isteku roka za predaju, jugoslavenska vojska otvorila je vatru po opkoljenim vojnicima, među kojima su osim vojnika NDH bili slovenski domobrani te crnogorski i srpski četnici, te civilima.

Prema izvješćima jugoslavenskih jedinica 15. i 16. svibnja kraj Bleiburga se predalo 95 tisuća vojnika bez civila. Teško je utvrditi točan broj ljudi koji su povlačeći se pristigli do Bleiburškog polja. Prema navodima iz dnevnika 38. irske pješačke brigade, predvečer 14. svibnja u zapovjedništvo je pristigao hrvatski časnik i obavijestio da se britanskim položajima približavaju “dvije skupine hrvatske vojske, od kojih svaka broji oko 100 tisuća ljudi, a pratilo ih je oko 500 tisuća civila”. Jesu li ti brojevi pokazatelji pravoga stanja, i dalje je otvoreno pitanje. Ipak, čini se teško mogućim da se toliko ljudi našlo u povlačenju, a onda i pristiglo u samu savezničku zonu. Tim više što je veći dio ljudi zarobljen na području Slovenjgradec – Dravograd – Bleiburg. Osim toga, jedan, do sada još neutvrđeni, dio ljudi stradao je u borbama tijekom povlačenja. Svi ti činitelji nose veliki broj nepoznanica i otežavaju utvrđivanje ukupnog broja zarobljenika i stradalih.

Nakon predaje, zarobljenici su pod pratnjom partizana upućeni natrag prema Hrvatskoj. Preživjele su čekali dugi “marševi smrti”, poznati kao Križni put. Već pri ulasku zarobljeničkih kolona u Sloveniju, pripadnici Jugoslavenske armije započeli su masovne likvidacije kod Dravograda, Maribora, Teznog, Celja, na Kočevskom Rogu, Hudoj Jami, Maceljskoj šumi i u drugim slovenskim mjestima. Ubojstva zarobljenika nastavljena su u Hrvatskoj u okolici Krapine, Samobora, Zagreba, Karlovca, Siska, Bjelovara i drugdje. Na zagrebačkom području sabirni logori bili su na Kanalu, u Prečkom, Jankomiru, Maksimiru, Podsusedu i drugdje. Masovne grobnice bile su prikrivane, a mnogobrojne su u prirodnim jamama. Dosad je ih je otkriveno oko 1.700.

Stradanjima su bile izložene kolone ratnih zarobljenika i civila, pod nadzorom pripadnika Jugoslavenske armije, na putu od Bleiburga kroz Sloveniju do više odredišta u Hrvatskoj. Pojedine skupine zarobljenika vođene su u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Makedoniju. Žrtve su pljačkane, fizički iscrpljivane glađu, dugotrajnim marševima, uz likvidaciju iznemoglih, nehumanim željezničkim transportima itd.

Naziv Križni put nastao je u hrvatskom političkom iseljeništvu, a u poratnoj Jugoslaviji događaji oko njega uglavnom su bili prešućivani. Stradanja na Križnom putu trajala su od svibnja do kolovoza 1945. (opća amnestija proglašena je 3. kolovoza 1945.), pri čemu je ubijeno više desetaka tisuća hrvatskih zarobljenika i civila. O broju poginulih na Križnom putu također se navode različite procjene (od 45 tisuća do 200 tisuća).

O važnosti utvrđivanja i čuvanja istine često su govorili hrvatski biskupi, upućujući ujedno pozive na pijetet, molitvu i opraštanje.
Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan rekao je da hrvatski narod, među mnogim narodima koji komemoriraju obljetnicu završetka Drugoga svjetskog rata, oživljava povijesnu memoriju o značenju koje je za njega imao svibanj 1945.

Prestanak oružanih sukoba, bombardiranja, rušenja i umiranja, na frontama i u pozadini, doživjeli su narodi Europe kao veliko olakšanje, kao uspostavu mira i slobode. To je očekivao i hrvatski narod. No mjesec svibanj 1945. godine, u našoj domovini posebno se pamti kao mjesec strašnih pokolja zarobljenih vojnika i civilnog pučanstva izručenih jugoslavenskoj vojsci od zapadnih Saveznika. Bleiburg i Križni put duboka su i nezacijeljena rana… Još više, taj je svibanj – za razliku od drugih naroda kojima je vraćena sloboda i demokracija – dolaskom marksističkoga totalitarnog sustava za nas značio nov početak progona, zatvora, ubijanja nevinih ljudi.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup Želimir Puljić rekao je da su “hrvatski biskupi jasno istaknuli u pismu od 1. svibnja 1995. povodom 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata: “Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?” Nismo se sustezali izreći te riječi u iznimno teškom povijesnom trenutku nedavnoga Domovinskoga rata (1991. – 1995.) dok su Jugoslavenska armija i srpske paravojne formacije trećinu Hrvatske bili okupirali, domove spalili, brojne crkve razrušili, a mnogi naši sunarodnjaci i vjernici bili mučeni, ubijani ili protjerani. Tim pismom kao i komemoracijom u Bleiburgu želimo otvoriti “novo doba osnovano na pravednosti i istini” u kojem ćemo moći žaliti žrtve kako iz svojih, tako i iz drugih zajednica. I preporučiti ih Božjem milosrđu jer su bili ubijeni bez procesa i suđenja, prenosi IKA.

O tom je mons. Bogdan rekao: Svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne, ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije bez ikakva suda i dokaza krivnje uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima.

(www.jabuka.tv)


40 komentara

  • Do današnjeg dana mi Hrvati nacionalisti nismo se osvetili za ovaj pokolj, pokolj regularne hrvatske vojske hrvatskog domobranstva i dragovoljačkih Ustaških odreda,koji su se predali i odbacili oružje, pa po svim svjetskim konvencijama o ratnom zarobljeništvu nisu smjeli biti ovako ubijani i to kad je rat završio!

    Bez obzira na pogreške politike hrvatskog vodstva tog vremena, narod i vojska nisu bili izravni krivci ni za razmjenu teritorija ni za donošenje odluka. Stoga možemo naučiti iz ovog tragičnog povijesnog događaja i povezati sa obrambenim domovinskim ratom, i izvući zaključak, koliko je jugoslovenstvo pogubno za Hrvatsku državu, i koliko je unutar jugoslovenstva izražena veiliko srpska ekspanzija naspram Hrvatskog teritorija.
    Nažalost i danas gledamo ostatke kako upravljaju velikom većinom, oni su tu jer smo mi bili slabi, i jer smo imali milost u trenutku kad smo trebali izbrisati sve neprijatelje Hrvatske države

    SMRT JUGOSLVENSTVU I VELIKO SRPSTVU

      • imaju knjige pa procitao.
        svak je svoju povjest pisao al uzmes vise literatura procitas i ocjenis.
        preporucujem ti da procitas knjigu moja borba,po meni jedina realna knjiga nase povjesti.

        • Nema i ne postoji fasizam. Bore se protiv fasizma. Godina2021. Hrvati nisu slavenski narod. Hrvati nisu braca sa Srbima. Dobili su zemlju bez krvi. Znaju joj se granice. Postenjacine neka se sada isprse. I neka vrate kako je bilo.

        • Nema i ne postoji fasizam. Bore se protiv fasizma. Godina2021. To je umrlo prije nego je se osnovalo kao i komunizam. Hrvati nisu slavenski narod. Hrvati nisu braca sa Srbima. Dobili su zemlju bez krvi. Znaju joj se granice. Oni trebaju vratiti Bosnu Hrvatima i neka se vrati kako je bilo.

  • Da je dao Bog ostvarila Hitlerova ideja,velike Njemacke.
    Srbi su velikim dijelom pomjesani s crnom krvi tj.ciganskom,zidovi nisu imali svoje domovine ni svoje kulture sirili su se po svijetu i prisvajali tudje kao po svoje.
    Uvijek netko neduzan nastrada,Njemacka je do prije 5 godina isplacivala zidovima za tzv genocid nad njima,a Blajburga se sjete jednom godisnje cak je pojedinih stid.
    10.4 nito se nije sjetio nase ponosne povjesti,kriju se,stide se a busaju se u prsa ko velike Rvatine,sramota.
    Sami smo sebi krivi zbog takvog ponasanja vodecih,na sramotu

  • Zar se tu dogodio zlocin. O ovim zlocinima hrvatske vode nerado govore jer je vecina njihovih bila sa druge strane. Na strani ,, antifasista,, kako se vole zvati onih koji pobise nevine ljude bez presude samo sto su hrvati a bilo je i muslimana u velikom broju. Ali komunjare vladale 45 god i vladaju i danas pa o ovom zlocinu nije dobro pisati i pricati.. Goli otok je isto simbol antifasizma i stradanja nevinih bez ikakvih presuda. Bez istine o svim zlocinima nema pomirbe. Svaki zlocin mora imati svoje ime, aktere ma kome pripadali. U Federaciji danas imamo iskrivljenu sliku gdje se opet hrvati nazivaju zlocincima, agresorom a pripadnici Armije BiH oslobodiocima, herojima, patriotima. A kada se usporede zlocini, ubistva, protjerani, ranjeni, zatoceni vidjet ce te da su brojke sto se tice zlocina koje su pocinili nad hrvatima na strani bosnjaka. Ali presude u Hagu koje su ocito politicki izlobirane kazu drugacije. Neosporno je da su zlocini bili i desilo se sa obe strane ali se negiraju i relitiviziraju zlocini Armije BiH nAd hrvatima. Mediji, politika Sarajeva u tome prednjace…

  • A lipoti ga pišete pobijenih u blajburg na pravdi boga i nevini jest da ima nevinih ko i svagdje ali kako vam ne može ute tupe glave pa kolikoje pobijeno ljudi nevini u logorima ndh pa i tu je bilo nevinih pa ako si ti do jučer kla i palijo pa kako očekuje oprost od toga istog Srbina pa eto neće on mene a jučer mu ubija braću ćaću mater nije tribalo bižat nego se branit 200 tisuća ljudi moglo se od branit ili poginu sa puškom u ruci a svakako su izginuli bez ispaljenog metka a pavelić i generali zlato u kamione i briši a vojska kovas jebe izdajnici su pavelić i ostala govna. Pa brani dom svoj nego takvi smo mi hrvati spašava svoje dupe a posle krivi englezi kriva je tadašnja vlast i točka

    • Bravo jure isto je to i danas ja sam isto branitelj ovi danas djeca naj noviji đipovi vlle, kuće na moru , oni ko mali bogovi a kod mene 4 ne zapošljeni pa bože vide li oni moji dragi katolici i šta oni očekuju da ih mi idući put branimo pozzz

    • Ti si govno..a ne partizan..a ako si Jure..uopce nisi dostojan nositi to ime!Hebo te tko te nije hebo..tko je drugi pobijen..vec Hrvatski momci?MRS.S PORTALA!ZIVJELA NDH..PAVELIC..FRANCETIC..A POK.DUSI SVAKOM USTASI!

  • Krv nevino pobijenih i dan danas u nebo vapi. K tome, mnogi su zaboravili da Bog nije mačka.

    Duša me boli kad pomislim kako su Englezi izigrali i prevarili i civile i vojnike, i kako se njihove živote i dan danas obezvrjeđuje, kao da oni nisu bili ljudi, nego životinje.
    Ti koje su partizani pobili bili su Hrvati koji su, kao i mi 90-ih vjerovali da je došlo vrijeme za našu državu. Srećom smo taj rat dobili, inače bi mi opet tako završili, po jamama i rudnicima.

    Počivajte u miru, nismo zaboravili.

    • Sad su i englezi krivi? Poginuli u švabskoj zemlji za koju su se i borili nazalist, eh da su se borili za Hrbatske intetese a ne za Njemacke, ali vidim i danas neke svabofile izdajice koji vise vole tude nego svoje vi ste obicni licemjeri.

        • Kako su sijali, tako su i poznjeli. Na krivoj su strani povijesti, stali uz najvece zlo 20. stoljeca, naciste, i sasvim logicno da su skoncali kako su skoncali. Nitko od ovih sto zale za pobijenima na Bleiburgu nikad rijeci nisu rekli i spomenuli zrtve ustaskog aparthejda i terora u logorima NDH. Tek kad se takvi pokaju za svoje grijehe, mogu ocekivati da tuze neke druge.

    • Englezi kao profesionalni vojnici nisu znali da se komunisti ne drže nikakvih konvencija. Mnogi zarobljenici su odvedeni u Srbiju i svi bi bili ubijeni da nije glas Amerike svaki dan javljao koliko je ljudi taj dan likvidirano, tako da su ipak morali pustit oko pedet posto zarobljnika.

  • Treba po Deželi iskopati kosti i dostojno ih pokopati u JASENOVAC jer su i tu ubijani završetkom rata.To bi bio jedini pravi čin pomirbe. U protivnom treba porušiti postojeći spomenik jer rvatska ni suverena država dok se državni vrh svake godine klanja četničko-komunističkoj ideologiji, zaobilazeći žrtve križnog puta. Plenki i Zoranče,imate li muda za taj čin

  • jel se netko ispričao za ovaj pokolj englezi su saučesnici u ovome što se desilo jel se netko ispričao kršćanima za raspeće isusa tko ga je raspeo a ti što su ga raspeli stalno traže neke ispirke jel napravljen zločin na japan gdje je nastradalo puno civila ovde jači kroji povjest i pravdu

  • Pokoj vjecni, treba molit za svaku dusu pogotvo za one koji su bili na pogresnoj strani kao ustase, njima su jos potrebitije molitve.

    • ja sam potomak covjeka koji je se vratio sa Dravograda. pao sa motora na putu za Bleiburg. te se vratio na Borongaj u stacionar jer je se bio polomio. potom je se spustio pjesice kuci preko Mostara. moj djed. imao je srece. ja danas imam cilj koji je za sve nejasan. a od kojeg imaju svi koristi. Boziji putevi i potezi su samo njemu jasni a ponekad i shvatiljivi tko moze shvatiti. ali su ti rijetkost.

  • Eto 1995 smo pobjedili i opet nam se pitaju ,, oni,,. Oni koji su bili daleko u Briselu i koji su bili protiv RH… i njene samostalnosti… Partizanija ocito zna voditi drzavu a mi ratovati i ginuti. Sada njihova djeca na funkcije i u drzavne firme a nasa opet u emigraciju.

    • potrebno je zatraziti od svijeta Bosnu. jer to je nase. mi smo ti koji trpimo nepravdu. treba na pladanj svima iznijeti istinu. Bosna treba biti vracena. mi trpimo mogu slobodno napisati idiote vec od 7 vijeka. doci u tudje dvoriste i zaajebavat ko si? mozes ostati ali to nije tvoje.. Bosna je hrvatsko tlo i to muslimani i Srbi znaju. Bosna se treba spojiti sa ovom polovicom Hr i vratiti zemlju. a komunjare mogu ga sisu motku. Hrvati pate. Hrvati trpe. optuzbe ljudima koji trpe nepravdu pa to mogu raditi samo Srbi, muslimni i komunisti da se (nisu svi) ne uvrijde. ja ponizavam ovdje svakog Hrvata koji ne postoje svoje tlo u bilo kakvom smislu. ja ponizavam svakoga ovdje – svaki rad bez karaktera. od rada u trgovini do politickih poslova. ako mi sami necemo karakterno, ako cemo moze kako bilo to ce nas odvesti samo u zlo jos vece nego sto ga danas imamo. ako necemo karakterno nema boljega. karakter je presudna stvar za uspjeh. danas, sutra i uvijeke. Srbina i svima pase danas ovo. jer oni nemaju oci za istinu i za pravu kartu Hrvatske. oni svi su zeljni suza. ali vidjeti ce nazalost drugacije. ukoliko ovdje ima idiota koji ce komentirati kako ovakvi poput mene izazivaju rat ja ovdje izjavuljujem mir. jer je to moje i ne ubijam da pridobijem svoje nazad. tudje ne zelim. a ako je tko uzeo moje, on ce vratiti to bez puske.

  • Hrvatska nije mogla dobit rat jer je bila na strani koja je morala izgubit. Da se nije Amerika upetljala, možda bi Njemačka pobjedila ali ne vjerujem da bi bilo išta bolje. Da je Hrvatska imala i pet miliona vojnika na kraju rata, nebi imala šanse protiv čitavog svijeta. Mnoge države su se pridružile Njemačkoj iz straha od komunizma ali su ipak sve poptpale pod kominizam. Možda se kod nas još ne zna da je Staljin trtidesetih godina provodio takozvani “Gladomor” u Sovjetskom Savezu, tako da je od gladi umrlo oko tri miliona Ukrajinaca i oko dva miliona Kazahstanaca i ostalih.

  • Rekoše: “Vi ste uvijek bili roblje,
    A povijest vaša nalik je na groblje
    Na kome niti pravog krsta nema;
    Ponegdje ploča, bez imena, nijema;
    I korov svuda! Uza sve su pute
    Otaca vaših kosti razasute!
    U rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju:
    Pognojili su kao đubre zemlju
    I nestade ih pustih… bez pomena!
    Svu prošlost vašu zastrla je sjena,
    I ovio je mrak!”

    Da, to nam kažu,
    A sve u meni na to kliče: Lažu!
    lako nema raka, spomenika,
    Zidina, ploča, pergamena, slika,
    Ja ipak znam što bje i kako bje.
    Ne razasute na sve četir strane
    Već u mom tijelu leže ukopane
    Otaca mojih put i kosti sve!
    Propao nije ni duh im ni lik:
    Pognojili su tlo iz koga nikoh,
    Njivu što gradim, putove što svikoh:
    Njih mrtvih ja sam živi spomenik!

    • Bih je genocindna drzava. a odavnina su Hrvati zrtve. kojima manipuliraju i koje zele unistiti. doci nekome u kucu i raditi mu zlo to mogu svi oni koji zive u Bosni, a Hrvati nisu. svi koji zive u Hr a Hrvati nisu. ukljucujuci i komuniste. neka gospoda vrati Bosnu Hrvatskoj. ovo je krajnji bezobrazluk i neljudstvo. misle da ih nece kostati. i muslimani i Srbi ce platiti svki danasnji sekund svoga veselja tj. bahatosti. zajedno sa crvenima.

  • Zarobljene Hrvate su najviše slali na klanje u srpska sela u Hrvatskoj i BiH a ostatak su odveli u Srbiju. Imali su plan poubijat sve kad ne mognu više radit kao robovi. Nešto malo nisu ubili zbog američkih prigovora.

  • Najveća kazna nekome je ostati zarobljen u prošlosti kao što su ostali mnogi Hrvati, bojim se i velika većina koji su lijevo nastrojeni. Ostati zarobljen u prošlosti i veličati genocidaša i ratnog i mirnodopskog zločinca jebetita, Ranogajca, Holjevca i vjerojatno još ponekog ratnog zločinca koji su ubijali svoj narod u poraću WWII, je bolest koja ne umire na oboljelima, već se genski nasljeđuje na potomke oboljeloga. Znanost je otkrila bolest zvanu partizanska bolest i dala lijek, ali oboljeli i njihovi potomci ostaju bolesnicima, a država ništa ne poduzima. Oboljele bi morala izolirati, u karantenu ih smjestiti i novčano ih oderati za širenje ideologije zla koju su ovi satrapi i zločinci posijali gdje su god gazili. Izgleda da je i državni vrh bolestan od iste bolesti jer ništa ne poduzima, nego čak i podgrijava bolesnu ideologiju i veliča njene krvave čini. Država laže i prikriva zločine i zločince koji su izvršili genocid nad narodom Hrvata i još taj genocid relativizira i naziva nekakvom tragedijom, kao da su pobijene stotine tisuća ljudi, žena, djece, izginuli u nekakvom prometnom udesu, a ne ubijani na najzvjerskiji način i čak i živi zadidavani u rudarskim oknima u kojima su danima umirali u najtežim mukama od gladi i žeđi. Ovoliko licemjerje političkih elita u RH može se objasniti samo partizanskom bolešću, jer gdje njihova retorika povijesti počinje, tu zdrav razum prestaje. Iskreno se nadam da u iseljenoj Hrvatskoj postoji ta kritična masa zdravoga tkiva na kojem će se moći uzgojiti zdrava populacija, jer većina onih u RH su korov. Svi mediji u RH su pod kontrolom ili u valsništvu toga korova i imaju čak i kontrolni mehanizam za suzbijanje istine na svjetlo dana, zvanog Faktograf. Faktograf je zlo koje je instalirano i uz pomoć dražvnoga vrha kako bi se svi mediji stavili pod kontrolne mehanizme koji će se i ozakoniti, po principu tzv. verbalnog delikta iz nedavnih dana totalitarnog titinog sustava, a skriveni pod izgovorom tzv. govora mržnje. Minimum minimuma koji se danas treba poduzeti je otkopati i označiti sva stratišta na kojima je izvršen genocid nad Hrvatima i na međunarodnoj sceni poduzeti sve kako bi se taj genocid priznao u potpunosti. Uz to treba prekopati Jasenovac i dostojanstveno sahraniti sve pobijene, bili oni s jedne ili druge strane, jer logor je dokazano egzistirao do 1950. godine.

  • Ti što odgovaraš ” za Marabella”, odgovori mi koliko je to onih koji su stradali u ustaškim logorima spomenulo stradale u Blajburgu
    . Neće niko da priča o svojim zločinima.

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.