28 godina od strašnih pokolja: Hrvati se sjećaju Trusine, a Bošnjaci Ahmića

Danas se obilježava 28. godišnjica od ratnog zločina u selu Trusina kod Konjica kada su pripadnici Armije RBiH upali u selo i ubili 18 civila hrvatske nacionalnosti te četiri zarobljena pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Zločin se dogodio u jutarnjim satima, a počinili su ga pripadnici jedinice za posebne namjene Zulfikar.

Za ovaj zločin pravosnažno su osuđeni Edin Džeko na 13 godina zatvora i Rasema Handanović, koja je po priznanju krivice osuđena na pet i pol godina zatvora.

Sud BiH je zbog zločina u Trusini izrekao i presudu od 15 godina Nihadu Bojadžiću, dok su Nedžad Hodžić i Mensur Memić osuđeni na 12, odnosno 10 godina.

Dževad Salčin i Senad Hakalović pravomoćno su oslobođeni odgovornosti za zločine.

Postupak protiv Zulfikara Ališpage, zapovjednika Specijalnog odreda za posebne namjene Zulfikar Armije BiH, u ovom predmetu je 2014. godine bio odvojen zbog bolesti. Pred Sudom BiH sada mu se sudi zbog optužbe da je propustio poduzeti mjere na kažnjavanju potčinjenih pripadnika ARBiH zbog ubojstva 18 civila i četiri pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Žrtve stradale 16. travnja 1993. u Trusini su: Jure Anđelić (ime oca Ante) rođ. 1926., Andrija Drljo (ime oca Ilija) rođ. 1947., Franjo Drljo (ime oca Ilija) rođ. 1942., Ante Drljo (ime oca Jozo) rođ. 1936., Ivan Drljo (ime oca Pero) rođ. 1939., Kata Drljo (ime oca Ivan) rođ. 1937., Kata Drljo (ime oca Mićo) rođ. 1918., Tomo Drljo (ime oca Andrija) rođ. 1926., Anđa Ivanković (ime oca Juro) rođ. 1936., Ilija Ivanković (ime oca Ante) rođ. 1936., Smiljko Krešo (ime oca Mirko) rođ. 1940., Ivica Krešo (ime oca Jure) rođ. 1935., Veljko Krešo (ime oca Andrija) rođ. 1934., Stipe Mandić rođ. 1923., Branko Mlikota (ime oca Andrija) rođ. 1925., Nedjeljko Krešo (ime oca Marko) rođ. 1953., Pero Krešo (ime oca Smiljko) rođ. 1961., Stipo Ljubić (ime oca Pero) rođ. 1961., Milenko Mandić (ime oca Stipe) rođ. 1961., Željko Blažević (ime oca Slavko) rođ. 1965., Ivan Drljo (ime oca Andrija) rođ. 1971. i Zdravko Drljo (ime oca Ivan) rođen 1962. godine.

28 godina od pokolja u Ahmićima

Pokolj u Ahmićima bio je ratni zločin koji su počinili neki pripadnici Anti-terorističke bojne Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) “Jokeri”, Viteške brigade HVO-a, PPN Vitezove te brigade “Nikola Šubić Zrinski” protiv muslimanskih vojnika i civila tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba 16. travnja 1993. u selu Ahmićima (općina Vitez), u Središnjoj Bosni.

Iako je ovo u početku bila legitimna vojna akcija u kojoj su muslimanske snage pružale otpor, zbog nediscipline pojedinih vojnika i paralelnog zapovijedanja unutar HVO-a, akcija je prerasla u strašan zločin.

U 5:30 ujutro, došlo je do istodobnih sukoba između HVO-a i Armije BiH u naseljima Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantici, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste, a napad na Ahmiće je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude. Male skupine od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palili ih te ubijali ili tjerali mještane. Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije lokalne džamije su uništene eksplozivima.

Prema Centru za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je njih 180.

To je bio najveći pojedinačni pokolj tijekom sukoba između bosanskohercegovačkih Hrvata i Bošnjaka. Istog dana, sat vremena kasnije, počeo je i pokolj nad Hrvatima u Trusini od strane Armije BiH.

Zg raznih razloga, uključujući i odlukom Žalbenog vijeća ICTY-a znatno je smanjena prvotna kazna generalu HVO Tihomiru Blaškiću, jer je pregledom novih dokaza utvrđeno drugačije činjenično stanje i utvrđeno da su Ahmići bili legitiman vojni cilj jer su se tamo nalazile postrojbe Armije RBiH.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubojstva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.

Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić bili su nepravedno prvostupanjskom presudom osuđeni na zatvorske kazne od 6 do 10 godina zbog navodnog sudjelovanja u napadu, no tek pravomoćnom presudom su 2001. oslobođeni svake krivnje, nakon više od četiri godine nevino provedenih u pritvoru. Drago Josipović dobio je 12, a Vladimir Šantić 18 godina zatvora. Dragan Papić oslobođen je krivnje.

Pokolj su otkrile mirovne snage Ujedinjenih naroda sastavljene od britanske vojske i pukovnik Bob Stewart.

(www.jabuka.tv)


17 komentara

  • Hrvati svakako nisu bitni nikome. Kako MZ, tako i Plenkovicu, Njonji, Covicu, Ljubicu itd. O ovim stvarima, zlocinima prica se na godisnjice stradanja i pred izbore. Slucaj Leutar, Grn Santic, Trusina, Uzdol, mnoga stradanja hrvata u Srednjoj Bosni od posljedica agresije Armije BiH na hrvate kojo su bili u okruzenju sa svih strana… Ali za Sud i tuzilastvo BiH ovo nije bitno.. A i za nase vode, politicare koji su tu da sebe namire i da je njima dobro.

    • danas su bahati. kada ne ide onda su ugrozeni. podmuklad. i oni i Srbi. a nece to moci tamo. oni ce ici vani iz Bosne svi. puska se nece opucati.

  • Srbija lomi kičmu Hrvatskoj. Imaju novac, a i vremena. Ne žuri im se. Polako postaju vlasnici hrvatskih medija. Znaju točno, što treba činiti.
    A to je, obnoviti jugoslavenstvo. Zagreb, Split, Rijeka, Mostar, a i drugi veći gradovi, legla su jugoslavenstva.
    Takvih je 15-20%. Pa se postavlja pitanje, kako to da vladaju. Činjenica je da većina ljudi, bira svog kandidata na temelju nekih simpatija, pojma nemajući kakva je ideološka pozadina tog kandidata. A ideologija je najvažnija kod izbora, to je pitanje npr. hoću li ili neću staviti petokraku na zgradu, ili hoću li kao sud uzeti u obzir činjenicu da su cetnici iz Srbije došli sravnit Karlovac, a da ih je branitelj Hrastov u tome spriječio.
    Ljevičari će uvijek reći, pusti ideologiju i prošlost, a zapravo, njima ta jugoslavenska ideologija je najvažnija. Stoga, većinu ljudi ideologija ne zanima, i što se događa, da Srbija polako kroz te projugoslavenske kadrove razbija Hrvatsku, a narod zapravo pojma nema što se kuha.
    Što se tiče naslova, to je prava slika besmisla rata.

  • Stalno pisanje o zločinima održava i stvara još veću mržnju. Kad se ide na godišnjice zločina trebaju svi političari posjćivati zajedno mjesta zločina i iskazivati poštovanje prema svim žrtvama. Ako se nastave odvojene komemoracije tako da svi veličaju svoje žrtve a umanjuju tuđe, neće od ove države bit ništa.

    • Nije problem sto se pise o zlocinima, to rade i Njemacka, Francuska, nebitno koja drzava, ali je razlika u tome sto ovdje se prebacuje odgovornost i ne preuzima se odgovornost za svoje zlocine i pravda se zlocinima drugih. E pa svi koji su u moje ime cinili zlocine, neka se napuse znaju cega, samo totalni idiot i necovjek moze pravdati ova zvjerstva, uopce me ne zanima kako se zove, koje je nacije ili vjere, covjek je covjek, a zivotinja je zivotinja.

      • Istina je i da de za Ahmiće odgovaralo na sudu a za Trusinu ne. Dakle, nije svima jednako. Lijevi kažu da je, ali činjenice govore drugo.

  • ”Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od čega su 32 bili žene a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije lokalne džamije su uništene eksplozivima.
    Prema Centru za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća, spaljeno je njih 180.”
    Ovo tko god da je pocinio i tko god da ga podrzava jer su ”nasi”, neka vjecno gori u paklu, jer zasigurno u njemu ima mjesta. Takve nitko nije ovlastio da u moje ime i ime drugih mojih sunarodnjaka cini ratne zlocine i neshvatljiva zvjerstva, ovo je cista patologija i mrznja. To naravno vrijedi i za sve hrvatske nevine zrtve, i bilo cije civilne zrtve u tom besmislenom ratu.

  • Zločini su absolutno neopravdani ali mi imamo običaj da okrivljujemo čitave narode. Tako je naprimjer “Latinica” godinama govorio o Ahmićima a zločine nad Hrvatima nikada nije spominjao. Cilj je bio stvaranje što veće mržnje prema Hrvatima. Počinitelji zločina su pojedinci a ne narodi. Svi zločini trebaju da budu tretirani na isti način i Srebrenica i Ahmići i Vukovar i Trusina i zločini prema Srbima itd.

    • Istina je i da de za Ahmiće odgovaralo na sudu a za Trusinu ne. Dakle, nije svima jednako. Lijevi kažu da je, ali činjenice govore drugo. I samo jednom rečenicom pokazuješ da si ti bolestan.

  • Zao mi je ☹️ I jednih i drugih. Neka se pise i treba da se pise i sjeca. Ne osjecam mrznju radi toga. To sto je bilo, bilo je i ne moze se mijenjati. Odgovorni neka odgovaraju, bez obzira na sve. Ali mi, zasto se mrzimo toliko??? Kad se upoznamo negdje i vodimo razgovor ili neki posao ili svejedno sto, od kojeg momenta se mrzimo? Od kad kazemo ime, ili? Ovo je suludo u 21om stoljecu, vremenu demokratije ☹️

  • Hrvati se sjecaju kako su ih i Turci napali sa macetama i tlacili godinama. takoder kako su i Srbi uljezi dosli da rade probleme. i danas rade isto. pa su osnovali srednjovjekovnu Bosnu. Hrvati se sjecaju..

Odgovori na Marabella X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.