20 godina nakon ovce Dolly: Jedemo li klonirano meso?

Dolly, najslavnija od svih ovaca, klonirana 5. srpnja 1996., u Škotskoj, prvi je sisavac kloniran iz odrasle somatske stanice, a 20 godina poslije kloniranje u poljoprivredne svrhe prakticira se posvuda, ali ne i u Europi koja se tomu još opire.

U veljači 1997. Institut Roslin iz Edinburga objavio je dolazak na svijet klonirane ovce i to izvanredno znanstveno postignuće odmah je izazvalo polemiku o mogućoj primjeni tehnike na ljudsko biće.

Dollyn život nije bio nimalo lak. Prerano je ostarila, bolovala od artritisa i bolesti pluća te je eutanazirana 2003., a njezini preparirani ostaci čuvaju se u Škotskom nacionalnom muzeju.

Kloniranje je složena tehnologija, a u slučaju Dolly znanstvenici su klonirali stanicu koja je bila dio mliječne žlijezde odrasle ovce. Obavili su somatski stanični nuklearni transfer u kojem se stanica stavlja u jajašce bez jezgre, a zatim se dvije stanice spajaju i razviju u embrij koji je usađen u maternicu ovce.

“U stočarstvu se kloniranje smatra pomoćnom tehnikom pri reprodukciji životinja”, navodi Jean-Louis Peyraud, znanstvenik u Francuskom institutu za agronomska istraživanja.

Skupa tehnika

Svrha je te vrlo skupe tehnike, više od 10.000 eura po životinji, poboljšati stoku.

Američke privatne tvrtke kloniraju životinje radi poboljšanja genetskih vrijednosti, primjerice krava koje daju mnogo mlijeka. Američka administracija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je 2008. komercijalizaciju proizvoda kloniranih životinja i njihova potomstva, ocijenivši da su “jednako sigurni kao i konvencionalne životinje”.

Unatoč niskom uspjehu, od 15 do 30 posto, kloniranje se nastavlja u Sjedinjenim Državama. Kloniranje u stočarstvu prakticiraju Argentina, Brazil, Kanada i Australija, a Kina je 2015. objavila gradnju tvornice za kloniranje raznih životinja.

Dvije glave, 3 noge

Javnost u Europskoj uniji snažno se protivi kloniranju i od 1997., EU propisuje da se zatraži odobrenje za svako stavljanje kloniranih proizvoda na tržište. Dosad nijedan takav zahtjev nije podnesen.

Međutim, stručno izvješće za Europsku komisiju dopušta “mogućnost” da se hrana potekla od potomaka kloniranih životinja nađe na tanjuru europskih potrošača. Razlog tomu je uvoz mesa i mliječnih prerađevina iz trećih zemalja te uvoz živih životinja i genetskog materijala za životinjsku reprodukciju u Europskoj uniji.

“Europljani nedvojbeno i ne znajući jedu meso koje potječe od potomaka klonova u nedostatku cjelovitog etiketiranja” od početka procesa proizvodnje, kaže Pauline Constant, glasnogovornica Europskog ureda udruženja potrošača koje poziva Europsku komisiju da učini više kako bi to kontrolirala.

Patnje životinja, teški poremećaji…

Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) nije zabrinuta za zdravlje ljudi već upozorava na “patnje životinja” nastalih kloniranjem. Upozorava na visoku smrtnost zametaka, na teške poremećaje i teške bolesti, teško donošenje mladunčadi na svijet i slično.

Europski parlament zatražio je u rujnu da se u EU zabrani ne samo uzgoj kloniranih životinja, već i proizvoda poteklih od njihovih potomaka. Stručno izvješće govori da je izuzetno skupo evenutalno etiketiranje prehrambenih proizvoda dobivenih od kloniranih životinja, a napose to vrijedi za svinjetinu.

Europski ured udruženja potrošača zagovara ipak takvu mjeru te ističe da “potrošači imaju pravo znati što stavljaju u tanjur”.

(N1)