Putovanja s djecom nisu samo bijeg od svakodnevice, već prilika da im pružimo lekcije koje ne mogu naučiti iz knjiga.
Svaka destinacija, bilo da je riječ o selu iza brda ili drugom kontinentu, postaje učionica u kojoj se gradi karakter, razvija znatiželja i stvara uspomene koje traju cijeli život.
Za razliku od odraslih koji često jure za onim „što bi bilo kad bi bilo“, djeca su tu – sada. U pijesku, u oblaku, u trenutku. Putovanja ih uče da se uspomene ne kupuju, nego stvaraju.
Kada zajedno izrađuju foto-album, skupljaju školjke ili crtaju kartu puta, shvaćaju da su uspomene dar koji se ne može pokvariti, izgubiti ili zaboraviti. A najljepše je što će ga otvarati cijeli život.
Djeca koja sama pakiraju svoje kofere brzo shvate da „još samo ovo“ znači još više za nositi. Ta jednostavna lekcija postaje metafora života: kada je teret prevelik, vrijeme je da nešto ostavimo iza sebe – od cipela do emocija.
Putovanja ih uče organizaciji, odgovornosti i selekciji, što ne olakšava samo put, već i svakodnevicu kada se vrate kući.
Ništa ne može zamijeniti susret licem u lice s drugačijim načinima života. Djeca na putovanjima upoznaju različite običaje, jezike, mirise, poglede na svijet. Uče da je različitost bogatstvo, a ne prijetnja.
Da se u Japanu izuvamo, u Njemačkoj rukujemo sa svima, a u Africi pjevamo u krug. Tako stječu empatiju, interkulturalno razumijevanje i sposobnost živjeti bez predrasuda.
Ne mora svaki dan imati plan. Ulice koje nismo predvidjeli često skrivaju najbolji sladoled ili razgovor koji nas promijeni. Putovanja pokazuju djeci da je gubljenje pravca ponekad pronalaženje sebe.
Kada nauče da smiju skrenuti s puta (uz tvoje budno oko), kasnije će smjeti slijediti i svoj – ma kamo vodio.
Planovi se mijenjaju. Let kasni. Kiša pada usred piknika. Ali kada djeca vide kako roditelji kažu: “Ok, hajdemo onda drugačije!”, uče da promjena nije kraj svijeta, već poziv na improvizaciju.
Život rijetko ide po planu, ali onaj tko zna reći “plot twist” i nastaviti dalje, nosi snagu koja traje.
U Malaviju djeca plešu bosa i smiju se bez ijedne igračke. Kada tvoje dijete to vidi, shvatit će – sreća ne stanuje u stvarima.
Bit će skromnije, zahvalnije i otvorenije. Putovanja nas sve, a posebno djecu, podsjete da zauzimamo samo jedno malo mjesto na karti svijeta. I da je to u redu. Čak i lijepo.
Novi okusi, novi sportovi, nova umjetnost. U Japanu će možda prvi put probati sushi, u Italiji naučiti voljeti operu, a u prirodi iskusiti zipline.
Što više otvore srce novim iskustvima, manje će se bojati svijeta, a više ga željeti istraživati – i izvan putovanja.
Kad vlak zakasni, GPS poludi ili se putovnica izgubi – netko mora reagirati.
A djeca, promatrajući te, uče kako se rješavaju problemi, kako se donose odluke i kako se strpljenje gradi situacijama, a ne savjetima.
Ove vještine ostaju s njima zauvijek.
Upoznati nekoga novog i sprijateljiti se – možda je i najvažnija životna vještina. Djeca koja putuju lakše ostvaruju kontakt, razgovaraju i slušaju.
Uče da ljudi koje ne poznaju ne znače opasnost, nego priliku – za priču, igru, osmijeh. To će im kasnije pomoći u školi, na poslu, u ljubavi. U svemu.
Možemo čitati o kitovima, ali ništa ne može zamijeniti trenutak kada ogromni plavi div izroni pored čamca. Možemo učiti povijest, ali hodanje rimskim ulicama upisuje znanje u kosti.
Putovanja pretvaraju znanje u iskustvo, a iskustvo u mudrost.
I ne zaboravite – najvažnija destinacija je zajedničko vrijeme. Ne mora to biti daleki kontinent. Dovoljno je selo u kojem niste bili, planina koju još niste obišli ili grad koji vam je do sada promicao. Svaki korak izvan rutine je korak prema boljem djetinjstvu. I roditeljstvu, piše Zadovoljna.rs.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
Potpisan je protokol kojim se strancima omogućuje podnošenje zahtjeva za odobrenje i produljenje boravka u…
Gabriela kolač s mekanim korama od oraha i bogatom vanilin kremom od maslaca pravi je…
Fra Šimun Šito Ćorić, ugledni franjevac, književnik i glazbenik, spada u red najuglednijih Brotnjaka i…
Stručnjaci poručuju da moderni telefoni mogu sigurno ostati na punjaču cijelu noć, ali upozoravaju na…
Influencerica Cassandra Thomas izazvala je lavinu kritika nakon što se popela na bor na zaštićenom…
Na Brdu ukazanja u Međugorju, jednom od najpoznatijih mjesta molitve u svijetu, odvio trenutak koji…
Komentari:
Ovo kao da je pisano za one iz Holywooda, malo trkneš do Japana i naučiš se izuti kad ulaziš u kuću, onda malo u Afriku, naučiš kako su mali Afrikanci veseli iako su bosi, onda malo na ocean i upitaš velikog plavog kita zašto je tako dobar. A pitanje je koliko su naša dica s nama obišla naših sela . Većina je bila samo tamo di su im se rodili ćaća i mater i di im možda još uvik žive babe i didovi koji i sada sade krompire i drugo povrće, beru im trišnje i drugo voće jer ih nismo naučili da se znaju popeti na stablo itd. itd. Svašta oni tu mogu naučiti u živo da smo mi roditelji malo drugačiji i onda to ne bi trebalo stavljati u slikovnice.