10 načina kako Sjeverna Koreja kontrolira i izolira svoje građane od ostatka svijeta

Diktatorski režim Kim Jong-una izolirao je cijelu Sjevernu Koreju od ostatka svijeta, a evo kako vlasti uspijevaju u držanju građana u mraku.

Kako da država ostane hermetički zatvorena tako da do nje ne dopiru vijesti iz ostatka svijeta? To je glavno pitanje za Sjevernu Koreju, zemlju u kojoj se građani drže u neznanju o onome što se događa izvan granica države, piše Business Insider.

Internet, mobiteli, laptopi, televizija, film i radio stanice, ali većina ljudi koristi ih pod ograničenim uvjetima. Radijski i televizijski programi su konfigurirani tako da Sjevernokorejci ne mogu gledati i slušati ništa osim domaćih stanica.

Evo na koje sve načine vlasti Sjeverne Koreje manipuliraju narodom i drže ga u mraku.

1. Internet je strogo kontroliran

Sjeverna Koreja nije potpuno odsječena od interneta, ali je njegova upotreba ograničena i on nije dostupan široj populaciji. To se polako mijenja, jer sve više građana kupuje pametne telefone. Za sada sve aktivnosti u vezi s internetom nadgleda agencija koja se naziva Ured 27 ili Ured za nadzor prijenosa.

2. Uvoze se jeftini kineski android mobiteli, kojima se modificiraju softveri kako bi mogli špijunirati ljude

Građani mogu kupiti pametne telefone proizvedene u Kini, ali je njihov distributer brend iz Sjeverne Koreje. Mobiteli izgledaju kao jeftini android telefoni, s tim što imaju softver za špijuniranje. Stanovnici mogu nabaviti i telefone bez ovog softvera, koji se krijumčare preko kineske granice, ali ih svakako nadgleda mobilna mreža Sjeverne Koreje. Ista je situacija i s kompjuterima – ova država proizvodi aparat s operativnim sustavom Linux, koji se naziva “Crvena zvijezda” i koji omogućava nadgledanje aktivnosti korisnika.

3. Špijunski softver prati koje stranice ljudi posjećuju

Inženjeri u Sjevernoj Koreji modificiraju softver android telefona pozadinskim programom koji se naziva “Crvena zastava” i koji prati svaki korak korisnika. On pravi i snimke ekrana njihove aktivnosti i smješta ih u bazu podataka koja se naziva “Nadzirač koraka”. Iako Sjeverna Koreja nema sredstva za nadziranje svih stanovnika, ovo se pokazalo kao dobar mehanizam za samocenzuru, jer se ljudi boje da će ispaštati ako budu gledali nedozvoljeni sadržaj.

4. Ako otvorite stranu medijsku datoteku na sjevernokorejskom uređaju, vlasti će to znati

Državni inženjeri napravili su softver za praćenje taggova i nadgledanje svih medija koji se otvore na mobitelu ili kompjuteru. Samo gledanje stranog filma dovodi u sumnju korisnika, kojem se zatim prate koraci, pa ako ima mnogo dodira sa stranim medijima, režim će to znati i pojačati oprez, a u određenim slučajevima i poduzeti potrebne mjere.

5. Država rukovodi “podijeljenom“ mobilnom mrežom koja ne dopušta Sjevernokorejcima pozive izvan države

Ova država ima telekomunikacijski sistem čija je mreža podijeljena na dvije polovine. To znači da turisti i strani građani mogu slati poruke izvan zemlje, ali ne mogu međusobno komunicirati u zemlji. Građani imaju brojeve koji počinju sa 191-260, dok stranci imaju brojeve koji počinju sa 191-250. Prvima je dozvoljeno zvati i slati poruke unutar zemlje, a drugima samo zvati i slati poruke izvan zemlje. Kako bi spriječili da Sjevernokorejci koriste SIM kartice turista, vlasti su počele deaktivirati strane kartice poslije određenog vremena od kupovine.

6. Onoga tko gleda porniće u najvećem broju slučajeva očekuje smrtna kazna

Prema mnogim izvještajima, ljudi koji gledaju strane sadržaje, naročito pornografiju i bilo kakav materijal u kojem se kritizira obitelj Kim Jong-una, mogu biti kažnjeni smrtnom kaznom. Svijetom je odjeknula vijest o Sjevernokorejcu koji je sa suprugom i još jednom ženom gledao pornić, zbog čega je pogubljen naočigled cijelog grada, čiji su stanovnici pozvani promatrati.

Zbog toga cvjeta krijumčarenje porno filmova, koji mogu koštati i do 500 dolara, jer se u ovoj zemlji ovakva aktivnost smatra veoma opasnom.

7. Svi radio prijemnici koji su kupljeni u Sjevernoj Koreji namješteni su na frekvencije koje dopušta vlada

Oni Sjevernokorejci koji kupe radio prijemnike u tamošnjim trgovinama tehnike mogu slušati samo stanice koje je dopustila vlada. Ilegalno je slušati strane radio stanice, pa se često obavljaju pretresi kojima se građani provjeravaju (mnogi imaju drugi radio ili TV prijemnik, na kojima mogu slušati i gledati strani sadržaj). Osim toga, Sjeverna Koreja ometa signal stranih radio stanica, pa su često skriveni aparati neupotrebljivi čak i kada promaknu tijekom pretresa.

8. Država odvlači pažnju stanovnicima domaćim igricama za mobitele

Programeri iz Sjeverne Koreje napravili su više od 125 igrica za mobitele kako bi ljudima skrenuli pažnju sa stvari kojima vlada ne želi da se bave. U državi u kojoj je zabava niske kvalitete, u kojoj je teško doći do hrane i stabilnog posla, građani posežu za stranim sadržajem koji bi ih animirao, pa su vlasti, svjesne toga, odlučile zabaviti stanovništvo putem igrica. Tako je smanjen broj pokušaja kupovine stranih ilegalnih medija.

9. Zabranjene su otvorene WiFi mreže

Sjeverna Koreja ulaže veliki napor kako bi svojim građanima onemogućila povezivanje na strani internet (ili bilo koji internet). Neko vrijeme su strane ambasade u glavnom gradu, Pyongyangu, imale otvorenu WiFi mrežu, pa su se građani okupljali u njihovoj blizini i koristili tu pogodnost sve dok vlada nije odlučila zabraniti otvorene mreže. Sjeverna Koreja je uvela vlastitu javnu mrežu – “Mirae” (na korejskom jeziku to znači “budućnost“). Za njeno korištenje potrebna je aplikacija koja omogućava pristup samo sjevernokorejskom intranetu, ali ne i globalnom internetu.

10. Strogo kontrolirani sadržaj emitiranja na internetu

Sjeverna Koreja nema Netflix, ali se, kao i većina svijeta, okreće gledanju sadržaja na internetu. Tamo postoje dvije platforme te vrste, a popularnija je ona koja se naziva “Manbang”. Oni koji imaju profil na njoj mogu gledati sadržaj iz svoje države, ali im strani sadržaji nisu dostupni.

(www.jabuka.tv)