Uspon i pad hrvatske plaže za orgije

Prije tri godine, čovjek koji bi u sred sezone zalutao na Rt Križ, divlju plažu koju Rovinjci nazivaju Punta Križ, mogao bi pomisliti da se našao na setu porno filma, u najboljem slučaju Fellinijeva Satyricona ili Caligule Tinta Brassa…

Posvuda oko njega, pol kilometra na sjever, prema Poreču, i pol kilometra na jug, prema Rovinju i Puli, vidio bi samo jedno – gola tijela, najčešće u ljubavnom klinču… U obližnjoj šumici, u hladu borova, bili su parovi koji bježe sa sunca i mnoštvo radoznalih voajera; stotinjak metara na jug, iznad plaže, nekoliko malih, improviziranih šankova, a uz put stotine i stotine parkiranih automobila, uglavnom sjevernjačkih registracija – Beč, Berlin, Hamburg, puno Slovenaca, Nizozemaca, Mađara – no nisu ni hrvatske pločice bile izuzetak. I onda, tisuću metara, cijeli kilometar, užitka. Casanova, koji je prije par stotina godina posjećivao Vrsar i Pulu, bio bi ovdje na svome.

Bila je to najveća, najčuvenija i najuzbudljivija swing plaža na ovom dijelu Jadrana – a vjerojatno i na onom. Na Puntu Križ ljudi su odlazili radi seksa i gledanja. Teško je reći kojih je bilo više; nije to ni bitno, važno je jedino da su se i jedni i drugi na toj plaži osjećali dobro. Swingeri su začuđujuće diskretan, pristojan svijet – plaža je uvijek bila čista, na njoj nikada nije zabilježen neki incident, sve je regulirano diskretnim jezikom gesti, razumljivih svim pojedincima, kojim god narodima pripadali. Nekome se paru ili pojedincu na plaži moglo prići na njegov znak, i samo tako.

Približite li se onome tko vas ne želi, ili ga dotaknete, on bi vam dao jasan signal da se odmaknete. Najšokantnije – sve se, čak i scene najvećih masovnih orgija, uvijek odvijalo u savršenoj tišini. Bila je to svojevrsna “laboratorija zvuka”. Iz nje bi tek katkad, ali vrlo rijetko, dopro neki cijuk, neki nezaustavljivi zvuk zadovoljstva. Plaža je od jutra – prvi su posjetitelji tu bili već oko osam – do navečer (masovnije se s Punte odlazilo oko 20-21 sat) bila poprište slobodnih ljubavnih scena, od petinga do najrazuzdanijih prizora koje možete zamisliti. Bila je to, kaže osoblje iz lokala pored plaže, najbolja klijentela koju možete zamisliti – bogati, pristojni i tihi, vrlo nalik na turista iz mašte – ne vidiš ga, a ostavlja novac. I to veliki.

Ta je plaža, međutim, prije dvije godine počela smetati gradskim vlastima. Smatrali su da šteti reputaciji Rovinja. Prilaze plaži su prije dvije godine načičkali tablama s upozorenjima: “Ovo je javna plaža! Svako nedopustivo ponašanje, koje vrijeđa javni moral, kaznit će se prema zakonu…”.

Prijetnje su postigle efekt. Danas se na Rtu Križ odmaraju, najčešće, ali ne jedino, nudisti. Ima, naime, i normalno odjevenih gostiju. Mjestom orgija danas može, bez previše sablazni, prošetati i kakav mladomisnik – neće tamo biti ničega što će ga uzrujati previše, ako je spreman priznati da je golo tijelo, izloženo suncu, ljudsko pravo.

Za svaki slučaj, plažom se ipak, svakih sat vremena, u predvidivom ritmu, prošeće uniformirani redar, koji dolazi više zbog toga da bi pokazao da je tamo – on ne nosi sa sobom nikakav ćudoredni dalekozor – nego zato što zaista ispituje pridržavaju li se naturisti na Punti pravila javnog morala, naznačenog na pločama upozorenja.

Te ćudoredne ophodnje postižu svoj cilj. Seksa više nema. Tamo gdje je nekad bila plaža orgija, danas je mjesto sjećanja na najrazuzdanije dane u povijesti hrvatskog (na)turizma. Vele znalci, i na najrastrošnije. Nekad bilo, sad se spominjalo. Bila jednom jedna plaža…

1 komentar

Komentiraj: