U Mostaru otvorena treća samostalna izložba amaterske slikarice Staze Rebac

”Staza ne slika da bi bila bolja od nekoga, niti da slikama uzdiže sebe – slika jer voli!”, napisala je o slikarstvu Staze Rebac akademska slikarica Mišela Boras.

Inače, Staza Rebac iz Trebižata u četvrtak je u Mostaru otvorila svoju treću izložbu slika.

Veći dio radnoga vijeka Staza je radila u tvornici vafla i keksa, a u pedesetim godinama se odlučila vratiti svojoj ljubavi, slikanju.

”Slikanje je bilo moja želja od djetinjstva, još uvijek se sjećam trenutka kada sam kao mala uvukla prste u paletu s bojama. No životne obveze udaljile su me od toga i dugi niz godina nisam mogla pomisliti da se bavim slikanjem. Naravno nikad nisam odustala i pomislila da se neću baviti slikarstvom, a kada sam krenula nisam se mogla zaustaviti”, rekla je za Bljesak.info Staza Rebac.

Kada je počela slikati, krenula je s intenzivnim radom, te slika zadnjih šest – sedam godina, a već je ostvarila nekoliko skupnih izložbi, dvije samostalne izložbe u Čapljini te treću u Mostaru.

”Ta moja želja za radom je jednostavno dar koji Bog da, sve je došlo samo od sebe. Nisam ni planirala izložbe, same su se dogodile. Sve ide svojim tijekom, a ja radim koliko mogu”, rekla je Rebac, dodajući da nakon svih obveza, kada dođe doma smiri svoju ruku i jednostavno slika.

”Izložbe mi se nekako događaju kao i radovi, motiva imam beskrajno i on mi nikad ne nedostaje. Volim vidjeti lijepe stvari, jedan mali detalj i eto meni sreće, a Bogu hvala puno ih je oko nas”, kaže Rebac, otkrivajući kako na njenim slikama ima i motiva iz Hercegovačkih krajeva.

”Ima motiva iz našega kraja, Trebižat bih slikala do besvijesti. Pa malo na Stari most, pejzaži… još mi fale slike jutra i zore. Još nisam imala vremena slikati ih, ali želim. Gdje god odem nastane slika odatle”, kaže Rebac, govoreći nam kako je fascinira i japanska umjetnost, koja je za nju umirujuća i ‘leži’ njezinom srcu.

Pastel, akrilne, uljane boje i olovka najčešći su izbor materijala s kojim Staza slika.

”Prekrasno mi je raditi uljem, ali ne bih mogla stalno. Nekako sam znatiželjan tip, istražujem. Primjerice, tehnika akrilom mi je draga i brzo nastaju slike. Pastel i akril zahtijevaju ogroman rad, može se puno raditi i postići na slikama, to je za mene prekrasno”, kaže Staza, govoreći da uvijek nađe vremena za slikanje bez obzira koliko je terete ostali poslovi.

”Dok je umjetnik živ treba raditi i izlagati, nalazim u tom nagradu i zadovoljstvo. A volim vidjeti ozareno lice ispod slike i nitko sretniji od mene”, kaže Staza.

Sloboda Stazinih djela obradovala je sve prisutne, a njezina mentorica Mišela Boras u predgovoru je kazala ”ne robujući stilu Staza, polako ali sigurno ide k formiranju osobnog traga duše na slikarskoj podlozi”.

Doista, riječ je o neuobičajenoj amaterki, snenih i čarobnih motiva, neobičnih pogleda na pejzaže, na portrete, šarolikoga spektra… u neku ruku, sve što je čitav život čučalo u jednom umjetniku izbija na površinu sada, u zreloj dobi, javlja Bljesak.info.

(www.jabuka.tv)

Komentiraj: