Ljudsko tijelo nastavlja živjeti još 48 sati nakon službenoga proglašavanja smrti, navode znanstvenici.
Novo američko istraživanje pokazuje da bi se ta definicija u određenom smislu mogla promijeniti.
Prema znastvenom radu koji je postavljen na stranici “Biorxiv”, na stotine gena u tijelu nastavljaju funkcionirati još, najmanje, dva dana nakon smrti.
Štoviše, u stanicama se bude neki geni koji za života nisu bili aktivni.
Novo otkriće ima veliki značaj za liječnike koji se bave transplantacijom organa, ali i za forenzičku medicinu, u kojoj bi se trenutak smrti mogao određivati sa, do sada, neviđenom preciznošću od samo par minuta.
U studiji koja je rađena pod vodstvom Petera Noblea i Aleksa Pozitkova, s Univerziteta u Washingtonu i Seattleu, proučavane su aktivnosti gena u organima miševa i riba zebrica.
Stotine gena uključile su se odmah nakon smrti. Među njima je bila i grupa gena za fetalni razvoj, koji se obično isključuju odmah nakon rođenja, ali i grupa gena koji se povezuju s povećanim rizikom obolijevanja od raka. Njihova aktivnost dostigla je vrhunac četiri sata nakon smrti.
Autori pretpostavljaju da se slični procesi zbivaju i u ljudskom organizmu. Već su neka ranija istraživanja pokazala da su kod ljudi različiti geni, među kojima i oni za kontrakciju srčanih mišića te za zacjeljivanje rana, aktivni više od 12 sati nakon smrti.
Činjenica da se nakon smrti aktiviraju neki geni povezani s rakom važna je za transplantacijsku medicinu. Znanstvenici su ranije uočili da se rizik obolijevanja od raka povećava kod ljudi kojima su presađeni organi.
Tome u određenoj mjeri mogu pridonijeti lijekovi za suzbijanje reakcija imunološkoga sustava koje pacijenti uzimaju kako tijelo ne bi odbacilo organ. Američki stručnjaci, međutim, smatraju da bi trebalo istražiti koliku bi ulogu u tome mogli imati geni “probuđeni” nakon smrti.
Nameće se pitanje zašto se toliko mnoštvo gena uključuje nakon smrti? Na njega postoje dva moguća odgovora, navode znanstveni portali.
Prvi je da tijelo prirodno nastoji uključiti gene koji se inače uključuju pri ozbiljnim povredama. Drugi je da isključivanje brojnih gena daje priliku za uključivanje onim genima koji su za života bili utišani aktivnostima većine.
Novo istraživanje moglo bi potaknuti razmišljanje o tome jesu li dvije ključne definicije smrti – ona o prestanku funkcija mozga i ona o zaustavljanju respiratornoga i krvnoga sustava – konačne odrednice, pošto geni mogu biti aktivni još dva dana nakon smrti.
(www.jabuka.tv)
