Svaka četvrta osoba iz BiH koja je od 2012. do danas otišla kao strani dobrovoljac u Siriju ili Irak je poginula, kaže se u istraživanju “Novi zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca” profesora Vlade Azinovića, te islamskog teologa i publiciste Muhameda Jusića.
Prema saznanjima domaćih sigurnosnih agencija, kako se navodi u ovom istraživanju, znatan broj ovih osoba poginuo je u međusobnim obračunima, a ne u borbama protiv snaga sirijskog predsjednika Bašara el-Asada, kurdskih pešmerga formacija ili Fronta El-Nusra, piše Dnevni avaz.
Visoku smrtnost bh. građana koji su na tim ratištima stradali, autori cijene izostankom prethodne vojne obuke.
”Uvid u policijske evidencije ukazuje na to da je više od jedne četvrtine muškaraca i žena prije odlaska u Siriju i Irak živjelo, boravilo ili posjećivalo selefijske zajednice poput Gornje Maoče, Dubnice, Ošvi, Liješnice i Bočinje. Njihova važnost relativizirana je iseljavanjima u Siriju i Irak, urušavanjem ranije hijerarhijske strukture te unutrašnjim podjelama oko podrške sukobljenim frakcijama ratištima. Pokret je u domaćoj javnosti dodatno stigmatiziran nakon terorističkih napada u Parizu, Briselu i posebno u Rajlovcu, a članovi su se privremeno povukli u privatnost domova”, ističe se u analizi.
Nadalje, autori navode da je najmanje jedna četvrtina muškaraca koji su putovali u Siriju i Irak prethodno bila osuđivana za kaznena djela ili je imala policijske dosjee.
Najčešća djela su prevare, nanošenje ozljeda, teške krađe, nasilničko ponašanje, izazivanje rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga, razbojništvo, izazivanje opće opasnosti, krivotvorenje isprave, nasilje u obitelji, nedozvoljeno posjedovanje oružja i eksploziva, pokušaj sklapanja braka s maloljetnicom.
Osobe koje su odlazile na strana ratišta, ističe se, najčešće su putovale s Međunarodnog aerodroma Sarajevo, uglavnom do Istanbula i onda dalje do Gaziantepa ili Hataja.
(Dnevni avaz)
Šteta, bilo bi bolje da su svi poginuli