Sutra 06.12. sv. Nikola , dan kada se čste čizme zbog očekivanja poklona sv. Nikole i Krampusa.
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam.
Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
Legenda o tri vreće zlata
U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv.Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu,napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da otpremi jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put, nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:
A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvori po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista,baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac,stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju nekašuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka,pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako suse na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i odtuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice.
Na osnovu ove legende raširila se tradicija darivanja po cijeloj Europi iSjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, u Poljskoj Mikula.
Noć uoči svetog Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.
Na slikama se simbolično prikazuje s tri vreće zlatnika (ponekad tri kugle ili jabuke) upravo zbog gore spomenute priče.
Gotovo identičnu priča prati i svetog Bazila Cezarejskog ili svetog BazilaVelikog (330 – 01.01.379) koji je bio biskup Cezarejski u Kapadociji,Mala Azija (danas Turska). U Grčkoj se svake godine tim povodom 01.01. izmjenjuju darovi!
Legenda o oživljavanju tri dječaka
Jedna druga legenda govori kako je za vrijeme strašne gladi na jednom otokuzli mesar namamio troje djece u kuću, ubio ih i njihove dijelove stavio u bačvu planirajući ih prodati kao meso. Nikola je upravo bio u posjetutom području kako bi skrbio za siromašne i gladne i ne samo da je vidiošto je mesar napravio nego je djecu uspio oživjeti svojim molitvama.Druga verzija te priče nastala u 11.-om stoljeću govori kako su žrtvebili tri svećenika koji su htjeli prenoćiti. Žena je savjetovala mesara da ih spremi i da od njihovog mesa naprave mesne pite. Nikola je shvatio što se dogodilo i oživio svećenike.
Darivanja
Neki izvori govore da su na slavu svetom Nikoli mornari i bivši mornari u pomorskim krajevima Zapadne Europe (a to su bili skoro svi muškarci)u srednjem vijeku u večer 06. prosinca odlazili u lučke gradove i sudjelovali na misama slaveći svog zaštitnika. Na povratku su na štandovima kupovali male darove (pravi darovi su se kupovali za Božić, ali ovi se nisu mogli nabaviti za običnih dana) za svoje žene i djecu i darivali ih. Zbog toga i legende o oživljavanju tri dječaka Nikola se smatra zaštitnikom djece, a poslije i studenata.
Također neki izvori navode kako su srednjovjekovne opatice koristile večer 06.prosinca kako bi stavljale korpe s hranom i odjećom ispred vrata onih kojima je potrebno.
Zanimljivosti
Kako jesveti Nikola bio kanonizirani svetac, Martin Luter (osnivač protestantskog reda) je htio marginalizirati običaj darivanja koji jebio vezan uz katolike i Papu pa je uveo darivanje za Badnjak, kad mali Krist daruje. Ali naum mu se nije ostvario – i kod protestanata je ostao običaj darivanja za svetog Nikolu (pogotovo u Nizozemskoj), a katolici su prihvatili darivanje za Badnjak.
Demra je Nikolin rodni grad (ovaj grad je izgrađen pored ruševina Mire) uTurskoj. Kako je sveti Nikola jako popularan u Rusiji, taj grad privlači puno ruskih turista. Ruska vlada je 2000. godine donirala velebni brončani kip svetog Nikole gradu i kip je postavljen na središnje mjesto trga koji se nalazi ispred srednjovjekovne crkve svetog Nikole. Kako je Djed Božićnjak puno unosniji i prepoznatljiviji turistima od svetog Nikole gradonačelnik Demre uklonio je Nikolin kip 2005. i postavio plastičnog Djeda Božićnjaka. Protesti ruske vlade teksu osigurale postavljanje kipa svetog Nikole pored kuta crkve bez postolja.
Lik svetog Nikole prilikom darivanja nerijetko prati i Krampus – kreatura okovana u lance, koji nosi šibu i kojim se plaše djeca da ako budu loša neće dobiti darove od svetog Nikole nego će im Krampus dati šibu (u prijašnja vremena djeca su plašena da će ih Krampus pojesti ili ih stavi u vreću i odnijeti u šumu).
Štovanje svetog Nikole
Zaštitnik je djece, pomoraca, putnika, djevojaka, siromaha, studenata,farmaceuta, pekara, ribara, krivo optuženih, zatvorenika, lopova, pokajnika, prostitutki, trgovaca, zalagaoničara (često na zalagaonicama možete vidjeti simbol sa tri zlatne kugle ili vreće zlata), zaručnika,strijelaca (s lukom).
Zaštitnik je i otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i grada Varaždina, Komiže, Kraljevice, Jastrebarskog, Barija, Amsterdama, Liverpoola, New Yorka i mnogih drugih gradova širom svijeta.
Sveti Nikola – Djed Božićnjak – Djed Mraz – Coca Cola
Europa je kroz povijest poznavala i druge nositelje poklona osim Sv. Nikole.Često je poklone donosio mali Isus, Christkind, Kristkindl, čije se rođenje također slavilo u prosincu. Njegov pomagač je u Njemačkoj Weinachtsmann, kojeg prati njegova suprotnost Knecht Ruprecht, Pelzebock ili Krampus. Ti likovi, međutim, nikada nisu ljudi. Onoga koji donosi poklone prikazuje se kao gnoma, trola, patuljka i vilenjaka, a obučen je raznovrsno uključujući i vučju kožu i medvjeđekrzno. U Francuskoj darove nosi Pére Noël; u Engleskoj je to Father Christmas koji se prikazuje s božikovinom, bršljanom i imelom; Talijaniimaju La Befanu, dobru vješticu, Šveđani Jultomten-a, Nizozemci Sinterklaas-a a Finci Joulupukki-a, lik koji je najsličniji Coca Cola-inom znaku i zbog čega ga često zovu “pravi Djed Mraz”.
Početkom tridesetih godina 20. stoljeća Coca-Cola je smišljala način kako povećati prodaju svog pića za vrijeme zime. Poznati prikaz Santa Clausa kakvog ga svi poznajemo, u crvenom odijelu s bijelim krznom,velikim trbuhom i crvenom nosom, stvoren je i prvi puta prikazan 1931.godine. Autor mu je ilustrator Haddon Sundblom, a naručitelj je bilatvrtka Coca Cola, zbog čega je St. Claus obučen u zaštitne boje njihovalogotipa – malo bijele i mnogo crvene (to je Haddonu bio drugi pokušaj,godinu dana ranije naslikao je nehumanoidnog lika koji nije polučio uspjeh). Sundblomov uspjeh učinio je da nastane legenda kako jeCoca-Cola izmislila Santu kako bi promovirala svoj proizvod u bojama kompanije, no ta legenda nije istinita. Premda su još u prošlomstoljeću postojale različite varijante, Santa s vrećom punom darova,crvenim odijelom i bijelom bradom nastao je tri godine prije, barem tako tvrdi New York Times iz 1927. Coca-Cola je sigurno lansirala Santu i učinila ga najpoznatijim čovjekom u Americi, no nije ga izmislila.U komercijalnom smislu, drugi svjetski rat je veoma pogodovao Coca Coli. “Gdje god je američki vojnik tu je i jeftina boca Coca Cole” bilo je geslo koje je proširilo to piće praktično cijelim svijetom, a s njimi crveni reklamni lik nazvan Santa Nicolas. Nakon rata, u komunističkom Sovjetskom savezu su prepoznali zgodnu priliku za zatiranje religioznog lika Svetog Nikole; zamijenjen je nazivom Otac (ili Djed) Mraz. Coca Cola – in reklamni lik je imao jednu veliku prednost: bio je crven!Tako dolazimo i do naših dana. Potrošačko društvo ima kratko pamćenje;političko je mnogo duže, zbog kojeg se smatra kako je crveni Djed Mrazruski izum a ne proizvodni logotip. Tako je smišljen naziv na pola puta prema religijskom porijeklu običaja – Božićnjak bi trebao biti moralno prihvatljiviji. Ipak, on samo govori o tome kako nam je kolektivna svijest raspoloženija za političko obračunavanje nego za poštivanje običaja – jer oduvijek je poklone početkom mjeseca donosio Sveti Nikola, a krajem mjeseca Mali Isus.
(jabuka.tv)
