”Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu; on koji je bio ubijen u tijelu, ali oživje duhom” (1 Pt 3, 18).
Sretan Uskrs!
Uskrs je blagdan koji je za kršćane duboka istina i temelj vjere, ali ujedno i obiteljski blagdan u kojem obiteljsko zajedništvo dominira. Uskrs je dan u kojem čovjek čista srca i duše pruža ruku bližnjemu svome, želeći mu čestitajući reći da treba biti sretan jer je danas na ovom prolaznome svijetu, a sutra u vječnosti.
U nadi da će Blagdan Kristova Uskrsnuća u naše obitelji unijeti utjehu, nadu i radost, te nas potaknuti na promišljanja o vrijednosti ljudskog života, praštanja, pobjede dobra nad zlom svim posjetiteljima našeg portala katoličke vjeroispovijesti, upućujemo iskrene čestitke u povodu najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa.
Sretan i blagoslovljen Uskrs želi vam portal Jabuka.tv!
(www.jabuka.tv)
U svim čovjekovim činima i doživljajima uvijek se nanovo ostvaruje umiranje starog i uskrsnuće
novog čovjeka…..Romano Guardini.
Đavla si pobjedio, silu smrti slomio, blagoslovljen uvijek bio.
A ranjena narav proždrije samu sebe.
Zdrobljena ljudska duša u kamenolomu savjesti.
I dozvah Onog koji je zdrobio kamen Groba
da donese duh svoj i snagu u ovo bunilo. fra Mladen Rozić -Dodir neba
O,Ti koji svojim rukama
grliš svemir cijeli,
daj da ti se u meni
sveti ime tvoje.
Jer k tvojim vrhuncima stremi
duša i pogled moj
da tvojom blizinom obogaćen
uskliktaju perivoji srca mog.
Da koraci moji slabi
osnaženi tvojom puninom
odmjerenim koracima
uđu u tišinu. Proslava fra Mladen Rozić -Dodir neba
Put trpljenja je sigurniji i korisniji negoli put uživanja i djelovanja;prvo, jer u trpljenju duša prima od Boga nove snage , dok u djelovanju i uživanju izlaže svoje slaboće i nesavršenosti.
Drugo,jer se u trpljenju stječu i vježbaju krjeposti, a duša se čisti i postaje mudrija i razboritija.Sv. Ivan od Križa.
Pokojni Vlado Gotovac davno već, napisao je u jednom svom eseju i ove riječi;Bog koji ne štedi svoga Sina , je zagonetka koja užasava!
Ako se te riječi shvate kao ključno ozračje užasa , umjesto ljubavi , onda one stvarno i izazivaju nevjericu, strah i nelagodu!Ako se shvate kao ključ Ljubavi, koja potire ozračje užasa i poništava ga -onda se shvača prava naznaka postavljenog(tjeskobnog)pitanja.
Bog koji je sama Ljubav pokazuje se kao ljudska ranjivost i božansko preobraženje Tijela Kristova.
Bez ljudske dimenzije Krista i čin njegova žrtvovanja ne bi bio uvjerljiv.
Moj Bog je živ. Moj Bog je Gospodin. Moj Bog je živi i ljudski i božanski, jer upravo ta veza omogućuje spoznavanje i oplemenjuje ljudsku prirodu, otvara joj mogučnosti da spozna put i da se osvještava,da dade smisao svojem življenju prema jednom od temeljnih fenomena egzistencije, a to je odnos prema vlastitoj smrti.
Bog i čovjek. Tako daleki a opet tako bliski. I sljubljeni i udaljeni. Čovjek, stvorenje koje bježi od patnje i križa,kao da potencira dramatičnost Kristove sudbine, njegovu patnju i smrt. Krist na križu i fiziološki znakovi koje patnja stvara na tijelu raspeta Čovjeka. Čovjeka a opet i Boga. Bogočovjeka.Mistični put od rođenja do uskrsnuća.
Kristovo mučeništvo u ljudskom obličju, poziv je na nadu, poziv na iskonske i mitske izvore i težnje u suvremenosti današnje poljuljane stvarnosti. Vrijeme prije i poslije Krista. Čovjek razmišlja o sudbini, o ljudskom i božanskom, o nadi, ljubavi, vjeri, praštanju, o odnosu života i smrti, o odnosu duha i tijela.
Muka kojom je podvrgnuto Kristovo tijelo, iznemogle ruke, stopala, kralježnica, konopi i čavli kao prikaz otajstva muke, smrti, uskrsnuća Isusa Krista. Tama nad Golgotom koja se nazire u zbiljskoj dimenziji iščekivanja milenijskog događanja u simbolu Kristova stradanja.
A onda slijedi pobjeda ljubavi nad smrću i svime što k smrti vodi. Ozračje Uskrsa.
Sveta noć. Blagoslovljena noć. U Vrtu Josipa iz Arimateje. Noć kad je Isus iz groba uskrsnuo.U jednoj drugoj , blagoslovljenoj noći, noći Betlehema, siromašne su jaslice tek rođenom djetešcu, pokazivale put do Golgote. U noći vrta Josipa iz Arimateje odzvanjaju riječi koje navješčuju ostvarenje snova čovjekovih;moći uskrsnuti za vječnost.
Usklik “Ne bojte se”upućen pastirima u betlehemskoj noći biva ponovljen u noći vrta Josipa iz Arimateje.Noć u kojoj se događa uskrsnuće Isusa iz Nazareta unosi uznemirenost i strah. Žene dođoše, izađoše, pobjegoše od groba jer ih obuze strah. Nikome o tome ne rekoše ništa, jer se bojahu…(Mk 16,8). A one su prilazile grobu iz ljubavi. Da bi iskazale ljubav prema Učitelju.I na grobu saznaju neočekivano ;Isus nije mrtav!Uskrsnuo je!
U njihovim dušama lomi se vjersko iskustvo o “prokletstvu”obješenoga i jeka glasa koji navješčuje Uskrsloga. Riječi Marije Magdalene koja vjeruje u Moć Ljubavi ,Njegove ljubavi i govori;Ufanje mi uskrslo je , Krist, moj Gospod i sve moje…Promatra lice svoga Učitelja ne više preobražena samo kroz koji tren, nego kako vječno sjaji u bljesku vječnoga svjetla.
Dok je bio s njima prije raspeća , govorio im je “Nitko nema veće ljubavi od ove; položiti vlastiti život za svoje prijatelje”.Njegovi učenici su ga slušali i nisu shvaćali. Tek kasnije shvatili su.
iSUS DO KRAJA OSTAJE VJERAN NAUČAVANJU ISTINE O ČOVJEKU, O SVIJETU I BOGU.
Bog ostaje vjeran Isusu u času kad su, ljudski gledajući, sve nade u život propale.
Križ je bio samo sredstvo Kristova uskrsnuća. Upravo zato, kršćanska vjera nije vjera suza, patnje i nevolja, nego vjera radosti, mira i uskrsnuća. Vjera u život vječni.
Da nema uskrsnuća, golgotski bi križ stršio kao avet u noći očaja i straha. Kamen uskrsnuća kao golemi reflektor rasvjetljuje sve patnje i sve krvave brazgotine i poručuje ; Ne bojte se, odjekuje u dušama Isusovih vjernika sve do danas.