Schengen u Doljanima: Obitelj Čotić odbija iseliti iz kuće

Izmještanje graničnog prijelaza Metković – Doljani između Hrvatske i BiH, jedna je od posljednjih prepreka ulasku Hrvatske u schengenski režim, jer se dosadašnji prijelaz nalazi na teritoriju BiH, na magistralnoj cesti od Opuzena prema Mostaru.

No, da bi izmještanje bilo moguće, potrebno je srušiti šest obiteljskih kuća u 180 metara dugom nizu kuća u Ulici Stjepana Radića, koju državna granica doslovce presijeca.

Projekt je na sebe preuzelo Ministarstvo financija, koje je već uspjelo otkupiti i isplatiti većinu kuća. Dio vlasnika iselio se u kupljene stanove, no obitelj Čotić za to ne želi ni čuti.

Osim što se većina stanovnika tog dijela Metkovića pribojava da će novi prijelaz paralizirati promet i stvoriti goleme gužve i kolone, ova obitelj i iz emotivnih razloga ne želi iz svoje kuće.

”Kuću od 400 kvadrata moj je otac sagradio 1971., a osobno sam pomagao te vraćao 25.000 DEM kredita nakon smrti. Do rata je tu živjela šira obitelj, a zbog ratne zone uz granicu, rezervista i tenkova, nismo znali hoće li JNA napasti Dubrovnik ili nas.

Bio sam branitelj, supruga je tek rodila i strepila za prvo dijete. Priča o izmještanju prijelaza na stvarnu granicu počela je 2012. a geodeti su mjerili lani. U kuću ih je pustila nemoćna majka. Ni značku joj nisu pokazali, a ni zapisali njene riječi da se ni mrtvi nećemo iseliti s našeg svetog ognjišta”, priča za Jutarnji list Josip Čotić.

Vještaci Goran Korica i Branko Preočanin kuću su procijenili na 1,933 milijuna kuna, zbog kojih je u obitelji nastao razdor.

”Zbog odbijanja iseljenja smo u pat-poziciji: na majku sam prepisao svoj dio, dobio punomoć zastupanja da bi je ona ubrzo povukla i još smo bez dogovora. Prisilno je iseljenje poremetilo odnose. Uz stres i obiteljske probleme, preživljavamo sa 2027 kuna moje mirovine.

Dogradonačelnik Nikola Grmoja nas je uvjeravao da je grad protiv gužvi i novog GP Metković te nas savjetovao: budite čvrsti, izdržite”, priča Josip.

Majka Nevenka nije htjela razgovarati s novinarima Jutarnjeg lista. No, u istoj je ulici još jedna obitelj koja se zasad ne iseljava, pa odlazimo i k njima. Kao jedini zaštićeni najmoprimci, Niko i Angelina Ivanković žive u gradskoj kući koja se uskoro ruši. Niko je srčani bolesnik, nakon vijesti o prisilnoj selidbi iz kuće u koju je godinama ulagao, doživio je infarkt.

Kuća je tu od 1850. godine, granični objekt između Otomanskog i Habsburškog carstva, uz nju je bila konjušnica koja je privatizirana uz neobični, 22 godine dugi spor.

”Trenutačno Grad nema svojih stanova i nemamo se gdje useliti. HAC je utvrdio vrijednost naših 75 kvadrata u prizemlju na 560.000 kuna i spis predao Ministarstvu financija. Država je izvlastila Grad, ali mu nije platila te nam je situacija još neizvjesnija. Moja i suprugina mirovina teške su zajedno 2800 kuna, a svibanj i rušenje su sve bliže”, priča vidno bolesni Niko, dok Angelina boja jaja uoči Uskrsa.

Ministarstvo financija, naime, ima jasne rokove i njih se namjerava držati, a na ruku im ide Zakon o izvlaštenju i određivanju naknada prema kojem je u slučaju nacionalnog interesa (a ulazak u Schengen to nedvojbeno jest, nap. a.) moguće obitelji izvlastiti i bez njihova pristanka, uz primjerenu naknadu na temelju procjene sudskog vještaka.

”Očekujemo da će se sva pitanja oko izvlaštenja i naknada s vlasnicima riješiti do kraja ovog mjeseca, a građevinsku dozvolu očekujemo početkom svibnja, tako da bi radovi mogli započeti do kraja svibnja”, poručila je jučer glasnogovornica Ministarstva Sanja Bach.

Metkovci ukazuju na neobični podatak: granična crta ide od pontona gradskog veslačkog kluba na desnoj obali, dijagonalno preko Neretve do uskog prolaza između zadnje i predzadnje kuće u nizu predviđenom za rušenje, što su kuće obitelji Tomislava Oršulića (u BiH je i ne ruši se) te Petra Raiča u Hrvatskoj, koju namjeravaju srušiti.

Kuća do Raičeve je doista impresivni objekt trgovkinje Nevenke i višeg sanitarnog inspektora Romea Grbavca. Najnovija je od svih koje će se rušiti, i upravo stoga su supružnici te Romeova majka Maša Grbavac ogorčeni procjenom, no ne navode koliko su dobili.

”Dovedeni smo pred svršen čin. Kuće su potplaćene, prisilno se iseljavamo, a s tom crkavicom moramo kupiti nove, i još platiti nemali porez”, kaže Maša. U Ministarstvu financija ne navode koliko su platili za kuće, no napominju da je cijeli projekt, u što je uključeno i rušenje kuća, vrijedan 12 milijuna kuna.

”Veći dio kuća je sporazumno otkupljen po cijenama dobivenim na temelju procjene ovlaštenih sudskih vještaka. Rušenje kuća će biti moguće nakon provedenog postupka, sukladno Zakonu koji je predvidio sva moguća rješenja”, jasno aludiraju na mogućnost da se problem riješi prisilnim izvlaštenjem.

(Jutarnji.hr)

Komentiraj: