Na današnji dan 1891. rodio se, po mnogima jedan od najvećih hrvatskih pjesnika, Augustin Tin Ujević. Rođen je u Vrgorcu, živio u Makarskoj, Splitu, Zagrebu, Parizu, Sarajevu… Iza sebe je ostavio sedam većih zbirki poezije, a zanimljive su i brojne anegdote iz njegova života. Živio je boemskim životom, nikad se nije ženio (sam je rekao da se “ljudi trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju”), a njegovu poeziju i danas rado čitaju svi ljubitelji književnosti.
Jedna od zanimljivih crtica iz njegova života zbila se u preszižnoj zagrebačkoj kavani. Kad je naručio kavu, konobarica ga je odbila poslužiti jer nije bio prikladno odjeven za tako “fino” mjesto. On je kavanu napustio i otišao se doma presvući. Kad je došao u svom najboljem odijelu, konobarica ga je poslužila, a on je piće usuo u džep sakoa i rekao “Vi ste ovu kavu donijeli mom odjelu, a ne meni.”
Neko vrijeme se Ujević bavio i politikom i bio sklon ideju unitarnoga jugoslavenstva. Razočaran smjerom kojim je ta politika krenula, posve se posvetio književnosti, a svoje je viđenje situacije opisao u pjesmi u prozi “Drugovima”: “Mi smo imali da budemo jedna vojska. Ali srca su naša, o drugovi, bila podvojena: vi ste tražili korist, a ja samo ljepotu.”
Čini se da je bio svjestan i svoje pjesničke veličine jer je jednom prilikom, kad mu nisu dali stan u Sarajevu, rekao: “Dok sam živ ne date mi ni stan, a kad umrem dat ćete mi cijelu ulicu.”
U nastavku pročitajte nekoliko poznatih Ujevićevih citata:
Bogatog idiota svi nazivaju bogatašem, a siromašnog idiota uvijek idiotom.
A što bih jedino potomcima htio razmijeniti u baštinu – bila bi vedrina.
Ljubav nije slobodna, ona je ropstvo po definiciji.
Književnik piše, a političar otpisuje.
Kako sam bio velik, kad sam bio malen!
Pati bez suze, živi bez psovke i budi mirno nesretan.
(www.jabuka.tv)
Veliki covjek i pjesnik!!!
Rijetkima je Bog dao toliko!
Pokoj vjecni daruj mu Gospodine….