Njemačka sve atraktivnija za građevince iz BiH

Svako bi se iznenadio kada bi tijekom posjete novoizgrađenom objektu Međunarodnog aerodroma u Münchenu čuo kako jedan dio radnika u međusobnoj komunikaciji govori jezicima koji se koriste u BiH.

No, oni su tek dio velikog tima, piše DW, angažiranog na izgradnji ovog kompleksnog zdanja, koje ima za cilj da na godišnjem nivou proširi kapacitet aerodroma za 11 milijuna putnika. Ovdje prisutni stručnjaci i radnici iz BiH uposlenici su sarajevske firme MMC d.o.o., koja, pored Sarajeva, posjeduje svoje ogranke u Münchenu i Ljubljani. ‘Firma MMC’ izvodi instalaterske radove grijanja, hlađenja i sustava ventilacije.

”Mi smo osam godina na njemačkom tržištu i do sada smo radili na objektima ADAC-a u Münchenu, RLT televizije u Kölnu, sjedištu Audia, Sky Towera u Münchenu i brojnim drugim na kojima smo stekli dobre reference i na osnovu kojih smo dobili i ovaj kompleksni zadatak”, ističe Nedžad Islamagić, koordinator na gradilištu u Münchenu.

Ogorčeni situacijom i nedostatkom perspektive u BiH

I sam Nedžad Islamagić je prije nešto više od godinu dana iz BiH došao u München. On je, nakon višegodišnjeg menadžerskog iskustva u mikrokreditnom sektoru, a kasnije i poduzetničkog projekta u turističkoj branši, kako kaže, digao ruke od BiH i zahvaljujući obiteljskim vezama došao u Njemačku.

”Zadovoljan sam uvjetima na poslu i primanjima. Cilj mi je da dovedem i ostatak obitelji u München”, kaže on. Krajem siječnja ove godine se ovom timu priključio i mladi inženjer strojarstva Ensad Omerbegović.

”U listopadu prošle godine sam diplomirao na Odsjeku energetike Mašinskog fakulteta u Sarajevu. Na birou sam bio mjesec i po. Igrom slučaja sam, zahvaljujući poznanicima, uspio doći do ovog posla. Ja sam očekivao da ću raditi u BiH, ali znate kako to ide kod nas, ako vam je otac inženjer u nekoj firmi, to znači da će te i vi raditi u istoj firmi. Tako to ide”, kaže on.

Isto mišljenje ima i Ferid Pajkić iz Ključa, koji je na Univerzitetu u Bihaću stekao zvanje inženjera strojarstva. On je pak, nakon okončanja studija, a ne mogavši naći posao u struci, radio u mikrokeditnom sektoru, a potom je četiri godine bio bez posla.

”Prijavljivao sam se na brojne natječaje, ali uzalud. Ja nisam imao tetka ili kuma na političkim pozicijama da mi pomogne da nađem posao, a zahvaljujući prijateljima sam došao do ovog angažmana. Nije mi bilo teško krenuti, jer je u zemlji bez perspektive teško živjeti i čovjek mora krenuti, da tako kažem, za životom”, ističe Pajkić.

Žele ostati u Njemačkoj

Svi oni su u Njemačku došli zahvaljujući detašmanu, odnosno, činjenici da firma koja ih je angažirala, iako joj je sjedište u Sarajevu, ima svoj ogranak u Njemačkoj. Zadovoljni su zbog toga što im se ukazala prilika da, kako reče Ferid Pajkić, mogu živjeti od svog rada.

Ensadu nije bilo jednostavno otići od kuće. Nedostaje mu obitelj, ali mu, kaže, uz dobro društvo na gradilištu i susretljive kolege, sve to puno lakše pada. Njemu, kao mladom stručnjaku, ne smeta ni to što je angažiran kao predradnik, jer je, kako ističe, svjestan da ću u budućem razdoblju, kada okonča probni rad i proceduru oko nostrifikacije diplome, dobiti šansu da radi svoj posao.

 Ferid Pajkić – u BiH ništa nema bez jakih veza

”Njemački sam učio u osnovnoj i srednjoj školi i sada ga usavršavam. Trenutno radim kao monter i to je najbolji put da prođem kroz sve radne procese. Ima dosta stvari sa kojima se do sada nisam susretao, ali mi je i dosta toga već poznato”, kaže Omerbegović.

U travnju stižu i novi radnici iz BiH

”Mi ovdje trenutno instaliramo 7-8 različitih sistema grijanja, ventilacije i hlađenja. To je kompleksan poduhvat. Bit će tu i prostorije za aklimatizaciju putnika iz bliskoistočnih i afričkih zemalja. U travnju će nam se pridružiti i novih pet radnika-montera iz BiH”, naglašava Islamagić.

Ukoliko se posao ovog poduzeća, čiji vlasnik i direktor je Nihad Islamagić, bude razvijao i napredovao kao do sada, to će ujedno biti i prilika za brojne druge, prije svega radnike, ali i stručnjake iz BiH, da dođu u ovu zapadnoeuropsku zemlju i dobiju priliku da za svoj rad budu adekvatno plaćeni, što u BiH, kako kažu, nije slučaj.

Plan ove firme je da se stručni kadar zadrži u Njemačkoj, a da bh. radnici i dalje dolaze da rade u okviru devetomjesečnog godišnjeg angažmana, koliko to propisuje zakon definiran međudržavnim ugovorom. Jer, kako kaže Islamagić, postoji prostor za povećanje broja radnika, uglavnom montera, tako da će još radnika iz BiH dobiti šansu raditi u okviru narednih projekata ovog poduzeća.

(DW)

2 komentara

  • To je to. Najbolji stručnjaci i mlađi ljudi pa i i oni srednje dobi masovno odlaze vani. Ne samo u Njemačku,nego i u Austriju, Belgiju, Kanadu, Švedsku , kao i ostale skandinavske zemlje. Ovde ljudi rade za plaćuod 500-1000 maraka,što je možda jedva dovoljno samcu. Krpa se kraj s krajem svakog dana. Ljudima je svako jutro, svaki dan glavna preokupacija prehraniti obitelj. Ništa više.A u zemlji od jedva tri milijuna stanovnika ,kolko danas ima BiH BAREM TREĆINA JE NEZAPOSLENA. Milijun i pol stanovnika je u zadnjih dvadeset i više g. otišlo iz zemlje. Što silom što milom. U potrazi za kruhom ,ljudi ostavljaju vjekovna ognjišta,pa čak i cijele obitelji odlaze u potrebi za ljudskim dostojanstvom koje bi im posao trebao omogućiti. A naši političari. Svađaju se do besmisla i dobro žive.I jedni idrugi i treći. Dotle jedan ipak značajan dio naroda kopa po kontejnerima. Uz zvuke Lijepe naše doveli su nas do pučkih kuhinja i prebiranja po kontejnerima. Siromaštvo na svakom koraku. Prljavština i nesređenost na mnogim nivoima društva. Opća ravnodušnosti mirenje s siromaštvom.caruje . Ne možeš ništa promjenit, sve i da hoćeš. Kad bi danas ili sutra neko pokušao činiti sve ispočetka po nekom pravu i redu , trebalo bi desetine godina da se vide prve promjene nabolje. Kad su prošle godine bili prosvjedi, pokazalo se da oni koriste samo huliganima i kriminalcima koji su svoj bijes iskaljivali na zgradama i državnim institucijama .Kao da su zgrade i arhivi nešto krivi. Nisu nas zgrade ni arhivi, ni muzeji doveli do ovog. Nego nesposobni, nekompetentni , nesposobni ljudi koji su zauzeli sve važnije položaje. Ljudi bez obraza i moralo upitne veličine, gledaju samo svoje interese.Svoj džep, trbuh. Želudac im je mjera svega. Hapaju do mile volje, jer u ovako nesređenoj zemlji ,zakon se lako izigra. A STRANCI-NJIMA TO SVE ODGOVARA I ONI POMALO LOVE U MUTNOM I GLEDAJU SAMO SVOJE INTERESE. Njima i jeste interes da stanovnici ove zemlje dolaze kod njih raditi i tako im popravljati demografsku sliku. Bolje da su to oni, negoli izbjeglice iz jednako siromašnih arapskih i afričkih zemalja. To što ova zemlja ostaje napola pusta,nikog nije briga Ponajmanje strancima. Njima treba stručna radna snaga, a ovde je ima napretek. I tako se krug zatvara .Ovde nema posla, a ima nezaposlenih. Vani je obratno. Ima posla , a nema radnika ,za sve poslove. Naročito one težE, PONAJVIŠE NA GRAĐEVINI. a naši su ljudi sretni da i tu mogu raditi, i da im zasluženu plaću nitko neće uskratiti ili umanjiti. Zato i odlaze,cijele obitelji odlaze . Mlađi ljudi uzmu ženu i djecu i svi odoše. Vratit će se ko i njihovi djedovi i očevi.Kad zarade mirovinu a djeca nikad. Imaš takvih primjera na svakom koraku. Stari će se vratit kad dobiju mirovinu, oni mlađi nikad. Zato BiHa danas i nekako preživljava zahvaljujući jakoj dijaspori koja godišnje šalje ovamo barem pet milijardi maraka. Šalju ljudi svojoj rodbini, a kome će ako neće svome. A političari pričaju prazne priče o boljem životu ,kao i svih ovih godina. Jebe se njima. Dobro im je . Zaposli rodbinu ,bližu, dalnju, i sve štima. kO IMA BAŠ IMA AKO NEMA MORE SE SLIKAT. Nikom ko ovim našim tajkunima. Na svim stranama. Misle da su radnici presretni ako rade kod njih(često robovski), za plaću od sedamsto,osamsto maraka. ,moš mislit kolko si sretan s tom plaćom. Šta za nju sve moreš,osigurat. Dotle ti stranci traže dobre radnike, i ne žale ih platit za svoj rad.Dotle ti naši bajni tajkuni kažu;ako ti nećeš radit ima ko oće, za toliku plaću. I uvjek se nađe neko ko će radit za tu jadnu plaću barem jedno vrijeme, dok se ne uspije otisnut vani. Itako dan za danom , mjesec za mjesecom , godina za godinom.Sve štima , ljudi odlaze, zemlja se prazni, djece je sve manje , političari se i dalje svađaju i ograđuju svoje torove ko da su u kamenom dobu, a bogati su sve bogatiji. Čista idila za neku ,filmsku socutopijsku nadrealističnu baladu, koja se u stvarnom životu prevara i pretvorila u širu tragediju svih nesretnih naroda i narodnosti s ovih prostora.

  • To je (ne) drzava da je treba trazit po cilom svitu,a majke mi nebi je nasao.Mi smo tome krivi trebali smo na vrime toj korupciji popriko stat i tu bandu otjerat,a sad je kasno,jer sve su vec pokrali.Jedino Kosovo masovno napusta svoju zemlju,kao i mi to je za poludit.

Komentiraj: