Na svijetu živi 46 milijuna robova

Kad se spomenu robovi, onda se obično pomisli ili na Ameriku ili na antički Rim. Robova je, međutim, kroz povijest bilo praktično na cijelome svijetu, samo što su oni rimski u američki u novije vrijeme ‘postali’ i filmske zvijezde, pa se i na taj način naglašava sav cinizam čovjeka kad je u pitanju odnos prema ljudima koji nemaju svoju slobodu.

Međutim, robovlasništvo nije otišlo u povijest, nažalost. Prema podacima niza nevladinih organizacija, u svijetu danas postoji oko 46 milijuna suvremenih robova. Radi se o različitim vrstama robovskog položaja, a čak dvije trećine se odnosi na neku vrstu prisilnoga rada. Problem postojanja robovlasništva različito je prisutan u pojedinim regijama svijeta. Procjenjuje se da 45,8 milijuna ljudi u 167 zemalja svijeta živi u nekoj vrsti robovlasničkog položaja, objavila je “Walk Free Foundation” u svome izvješću Global Slavery Index 2016.

Ova NVO ima za cilj borbu protiv modernog robovlasništva i trgovanja ljudima. Međutim, u javnosti često dolazi do nerazumijevanja kada se radi o ovakvim inicijativama, budući da je robovlasništvo posvuda u svijetu službeno ukinuto i zabranjeno. Primjerice, austro-ugarski car Josip II. ukinuo je robovlasništvo 1782. godine, američki Kongres je 1865. ‘oslobodio’ robove, a zadnja država koja je zabranila robovlasništvo bila je Mauritanija (2007. godine).

Realnost pak ima svoje zakonitosti i stvarnost nam ukazuje kako su NVO kao što je “Walk Free Foundation” – nažalost u pravu. Sve se u pravilu događa skriveno od službenih organa i kontrola, što otežava i istraživanje ove oblasti. Čak i Ujedinjeni narodi kroz svoju Međunarodnu organizaciju rada (ILO) nemaju egzaktne, nego samo procijenjene podatke.

Dužničko ropstvo

U nekim zemljama se čak ne uvažavaju ni međunarodno priznati kriteriji za utvrđivanje postojanja modernog robovlasništva ili se oni jednostavno ignoriraju.

Smatra se kako u Indiji postoji 18 milijuna ljudi koji su u robovlasničkom odnosu. Pogotovo je rasprostranjeno dužničko ropstvo. Premda je takav ponižavajući odnos u toj zemlji zabranjen 1972. godine, očito je zakone teže primijenit nego što se misli. Slično kao u starome Rimu, i ovdje se često uzimaju krediti koji se, ako ne mogu biti otplaćeni, prema ugovoru odrađuju kroz određeni broj radnih sati ili dana. Najčešće, pak – godina. Niske zarade i visoke kamate, uzmu dužnike u takav nemilosrdan žrvanj, da se mnogi do kraja života ne izvuku iz robovlasničkoga odnosa. Mnogi ih moraju prenijeti i na iduće generacije, pretvarajući na taj način i svoje potomke automastki u robove.

Dužnici se na ‘otplaćivanje’ kredita radom prisiljavaju prijetnjama ili silom, a osim Indije, takve su relacije vrlo česte i u Pakistanu, te Bangladešu. Ipak, zbog aktivnosti koje poduzimaju tamošnje vlade, zadnjih je godina evidentiran trend smanjenja broja ovakvih pojava. Ukupno gledano, dvije trećine modernih robova nalazi se u Aziji.

U Europi prisilna prostirucija

S druge strane, prema Global Slavery Indexu, ‘tek’ 2,4 posto od ukupnog broja modernih robova je u samoj Europi. Ali, kad se izrazi u apsolutnim brojkama, dođe se do 1,2 milijuna ljudi.
U Europi je ponajveći problem prisiljavanje žena na prostituciju. Čak 84 posto ljudi za koje se u Europi smatra da su u podređenom, robovlasništvu sličnom položaju, su one osobe koje se prisiljava na prostituciju.

U arapskome području, NVO definiraju kao moderno robovlasništvo položaj radnika koji u te zemlje dolaze iz Azije. Njihovi ih poslodavci tretiraju ‘kao robove’, kaže se u izvještaju. U takav položaj su dovedeni iz prostog razloga što se radi o milijunima ljudi u potrazi za zaposlenjem, te radije pristaju na sve, nego da se moraju ‘praznih šaka’ vratiti tamo odakle su mjesecima putovali do bogatih arapskih zemalja.

ILO procjenjuje da moderni robovlasnici kroz prisilni rad suvremenih robova generiraju i do 150 milijardi dolara. Sve na crno, sve nevidljivo i sve krvavo.

(www.jabuka.tv)

4 komentara

Komentiraj: