Na pčelama se ne ćeš obogatiti, ali ćeš uz njih i od njih moći živjeti

Kada u jednoj općini kao što je Ljubuški imate stogodišnju ili možda još i dužu tradiciju pčelarstva, onda je doista teško izabrati nekog od ovdašnjih pčelara da govori o tradiciji i aktualnom trenutku današnjeg pčelarenja.
Međutim, kada se u tom kontekstu spomenu pčelari Borasi iz Gornje Vitine , onda teško da i jedna druga ovdašnja pčelarska obitelj tako dobro spaja tradiciju i suvremenost, ono prošlo i ono trenutačno pčelarsko vrijeme, kao otac i sin Anton i Tomislav Boras.

A sve je zapravo započelo s pokojnim ocem, odnosno djedom Tomislavom, poznatijim po nadimku Tonko, koji je daleke i turobne 1945. godine, odmah po razvojačenju počeo s jednom košnicom. I tako učinio onaj prvi, vjerojatno i najteži korak stvaranja i širenja svoga pčelinjeg carstva.

Tristo kilograma meda iz devet košnicaIz tog početnog razdoblja zanimljiv je podatak kako je već 1957. godine Tonko iz tadašnjih 9 košnica dobio nevjerojatnih 300 kilograma meda. I nije samo zanimljivo čuti za taj zaista izvanredan prinos, nego je možda još i zanimljivije zašto je pokojni Tonko imao baš 9, a ne recimo 8 ili 10 košnica. I odgovor je također vrlo zanimljiv i indikativan za to doba i tadašnji političko-gospodarski sustav.

Naime, tadašnji je zakon dopuštao da se do devet košnica ne plaća porez, a već na desetu se plaćao, pa je Tonko imao upravo devet košnica. Naravno, takav apsurdni propis brzo je prepolovio broj košnica pa je uskoro i ukinut. A Tonko se, s tada petnaestogodišnjim Antonom i 36 košnica, već 1963. godine uputio na prvo seljenje pčela u Livno.

‘Bila je to odlična godina’, veli Anton u nastavku razgovora koji je uslijedio nakon kratkog uvoda u početke bavljenja pčelama u obitelji Boras, i nastavlja: ‘I ne samo ta šezdesettreća, već i 75-a, 82-ga, ma sve godine između 1980. i 1990. kada se krenulo s pčelama ne samo u Livno već i izvan Hercegovine, u Posavinu, u Dalmaciju i svugdje gdje se pretpostavljalo da ima dobre paše.’

Znači, radilo se i posao se širio. Je li što još iz tog vremena zanimljivo i značajno?
‘Pa, 1985. sam dobio i prvo priznanje za svoj rad i to na razini tadašnje države jer mi je Skupština poslovne zajednice za pčelarstvo Jugoslavije za izvanredni doprinos u razvoju i unaprjeđenju pčelarske djelatnosti dodijelila zlatnu plaketu. Iste godine, i Zadružni savez Dalmacije nagradio me diplomom i zlatnom značkom.’

Neriješen status pčelara i pčelarstva

U kakvom ste radno-profesionalnom statusu trenutačno, jeste li uspjeli regulirati mirovinu kao posljedicu dugogodišnjeg bavljenja ovim poslom?
‘Mirovinu temeljem bavljenja pčelarstvom nisam uspio ostvariti, a sumnjam i da je itko drugi to uspio. Na sreću, usporedo sam se bavio i autoprijevozništvom, pa sam tim temeljem ostvario mirovinu, i što je još važnije, ovaj posao je nastavio sin Tomislav, 1973. godište, formalno u statusu razvojačenog branitelja.’

Ima li onda smisla govoriti o pčelarstvu kao mogućnosti ostvarenja radno-profesionalnog statusa s perspektivom da se u tom zanimanju jednog dana dočeka i mirovina?
‘Teško’, odgovaraju uglas otac i sin, ‘ostaje zapravo samo ljubav prema ovom poslu kao temelj svega. Jer, to je težak, naporan, zahtjevan, ali istodobno i predivan posao. Ma, posao kao i svaki drugi posao! I nije problem u tom poslu kao poslu, već u njegovu okruženju, jer iz njega dolaze problemi. A prije svega iz neriješenog pitanja statusa pčelara i pčelarstva. Ne može se ovaj posao raditi samo zbog interesa i profita, ne nasilu, bez ljubavi.’

Kontinuitet loših godina

Kakva je bila protekla godina, bolja ili lošija od prethodnih?

‘Užasna. Prvo, dugotrajne proljetne kiše, potom ljetna suša, pa na kraju i ovaj zadnji, skoro jednomjesečni snijeg koji je imao loše posljedice pogotovo na manje pčelinje zajednice. Ne na ove veće, one su otpornije i izdržljivije, ali ove manje će sigurno stradati. I kada se sve to poveže u jedan niz: od velikih proljetnih kiša, preko ljetne suše, pa do ovog posljednjeg golemog snijega, sve skupa je to veliki, veliki problem s vrlo lošim posljedicama za ovdašnje pčelare. Ma, sve se loše skupilo! Zapravo, sve godine od 2005. bile su u kontinuitetu loše i ispodprosječne.
Katastrofa! A sve se dogodilo i događa kao posljedica klimatskih promjena, sve te suše, preobilne kiše, velike hladnoće. I zato je sve teže pčelariti.’

Odmaknuti pčele od svih mogućih izvora problema

Prvi ste put selili 1963. godine u Livno, kasnije u Posavinu i Dalmaciju. Gdje danas odlazite s vaših 1000 i više košnica, koliko rekoste da imate?
‘Svuda, po cijeloj Bosni i Hercegovini, u zapadnu Bosnu, u istočnu Hercegovinu, pa i u Dalmaciju, na Pelješac, i svugdje gdje pretpostavljamo da ima dobre paše za naše pčele. Bojimo se da će nam Dalmacija otpasti kada Hrvatska uskoro uđe u Europsku uniju.
Makar se nadamo da će se postići neki međudržavni sporazum koji bi nam omogućio da i dalje selimo pčele na dalmatinska odredišta.
Zapravo, nastojimo svoje pčele što više odmaknuti od svih mogućih izvora problema, od svega onoga što se kemijski tretira, od vinograda i voćnjaka, od svih obradivih poljoprivrednih površina, od industrijskih postrojenja i svega sličnog. Znači, nastojimo svoje pčele držati što bliže netaknutoj prirodi, a što dalje od svega pobrojenog. Na sreću, takve prirode još uvijek ima u Bosni i Hercegovini dovoljno.

Mi cijelu sezonu, od proljeća do kasne jeseni, selimo svoje košnice s jedne na drugu ispašu izbjegavajući naseljena mjesta, pa imamo nekad i sedam-osam seljenja. U prosjeku makar pet u jednoj sezoni.’

Postoji li hercegovački med? Često se spominje i pojam hercegovačkog meda. Što je to? Ima li taj termin pravo na postojanje?
‘Teško je odgovoriti na to pitanje. Za sada ne postoji jer takav med nije brendiran i time zaštićen. Bilo bi poželjno to učiniti, ali zasada se nije uspjelo. A temelj toga brendiranja i zaštite bilo bi utvrđivanje specifičnih biljnih vrsta s područja Hercegovine, kao osnove toga meda. Znači, bio bi to med s područja Hercegovine, ali i s navođenjem točne oznake od kojih ovdašnjih specifičnih biljnih vrsta on potječe.’

Poticaji, poticaji…

Ne može se preskočiti ni pitanje poticaja, a koje u posljednje vrijeme izaziva upita i polemika?
‘Ma, najradije bismo odgovor na to pitanje preskočili, ali…’, odgovaraju ponovno uglas otac i sin te nastavljaju: ‘…samo se županijska vlada opoštenila i njima velika pohvala. Iako su i ti županijski poticaji uređeni na pošten način tek od prošle godine i tek od lani se može reći da postoji pošten sustav podjele poticaja za pčelarstvo. I to tek na županijskoj razini, čime smo jako zadovoljni. Ali, nikako nismo zadovoljni federalnim sustavom podjele poticaja. A bez pravedne podjele i tih poticaja nema ni poštena i pravedna ukupnog sustava poticanja pčelarstva u Bosni i Hercegovini. Uostalom, sve o tome je rečeno na našoj nedavnoj godišnjoj pčelarskoj skupštini i nema potrebe tome išta više dodati.’

Tako se razgovor s ocem i sinom Boras približio kraju. A na kraju, kao što je to bilo i na početku, nije se moglo ne spomenuti i pokojnog djeda Tonku i njegove riječi ‘na pčelama se ne ćeš obogatiti, ali ćeš uz njih i od njih moći živjeti’. Tomu se može dodati i to da uz dosta ljubavi prema pčelama, pčelarenje na ovim prostorima ipak ima budućnost.
Ako ćete se njime baviti na način na koji to čine nasljednici Tonke Borasa. I naravno, uz konačno rješavanje svih problema koje su oni iznijeli u ovom razgovoru.

Nikica Šiljeg | Pčela, list saveza pčelara Kadulja

9 komentara

  • Ajde sad lijepo kopiraj naslov i zalijepi ga u komentar pa ćeš vidit da postoji razmak:

    Na pčelama se ne ćeš obogatiti, ali ćeš uz njih i od njih moći živjeti

    • Tko je vidio bogata pcelara trebas imati dobru penziju da bi pcelario pravi i posteni pcelar koji ne devri sa nicim jedva prezivljava prosla su vremena kad je bilo pase sad je sve podivljalo nema sta da pase da udare novi vrhovi da bi dali med pcele nestaju oduiru a nitko nezna pravi razlog sve pusta nagadanja

  • Tko je vidio bogata pcelara trebas imati dobru penziju da bi pcelario pravi i posteni pcelar koji ne devri sa nicim jedva prezivljava prosla su vremena kad je bilo pase sad je sve podivljalo nema sta da pase da udare novi vrhovi da bi dali med pcele nestaju oduiru a nitko nezna pravi razlog sve pusta nagadanja

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.