Osamnaestu godinu zaredom vjernici sela Uzarići na Veliki petak molitvenim hodom, od mjesne crkve svetog Ante Padovanskog do crkve Uznesenja BDM u Širokom Brijegu, prisjećaju se muke Kristove i njegovog križnog puta.
Velik broj vjernika, predvođeni gvardijanom Franjevačkog samostana Široki Brijeg fra Tomislavom Puljićem, fra Vitomirom Musom te fra Ivanom Marićem, u molitvenom hodu su pored 14 postaja Križnog puta pjevali Gospin plač i ostale korizmene pjesme.
Nakon dolaska pred crkvu Uznesenja BDM na Brijegu, gdje su ih dočekali franjevci iz samostana, vjernici su ostali na Obredima Velikog petka.
Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt, to je dan žalosti i strogog posta. U crkvi se tog dana čuva Isusov grob. Na Veliki petak nema svete mise, nego postoje samo obredi Velikog petka. Svećenik nosi odjeću crvene boje, simbol mučeničke smrti.
Obredi započinju u šutnji, bez pjesme. Kada svećenik dođe do oltara, klekne ili legne okrenut licem prema dolje i tiho se moli. Evanđelje na Veliki petak je Muka, i to po Ivanu, koja se čita ili pjeva.
Umjesto obične molitve vjernika, čita se točno propisana sveopća molitva, u kojoj se moli za razne potrebe i osobe. Slijedi ljubljenje križa. Donosi se drveni križ, koji se u tri stupnja razotkriva.
Nakon toga svaki vjernik dolazi do oltara i klanja se križu ili ga ljubi. Pri tome se pjevaju tzv. prijekori, odnosno pjesme koje označavaju tužbe raspetog Krista za nezahvalnost puka (npr. Puče moj, što učinih tebi…). Zatim slijedi pričest, i to s hostijama koje su posvećene na Veliki četvrtak. Nakon toga se iznosi Presveto (Kristovo tijelo u pokaznici) iz crkve, kao znak Kristove smrti.
Stariji ljudi nekada su molili 33 Isusove krunice. Pije se čaša crnog vina kao uspomenu na prolivenu Isusovu krv. Na Veliki petak sve je tiho jer se vani ništa ne radi. Posebno se ne radi ništa, ako se mora nešto tući npr. čekićem i sl.
Na dane Velikog petka i subote nije se radilo, osobito se nije orala zemlja. To je imalo podsjećati na Isusovo umiranje na križu, kad se zemlja potresla, pećine raspucale, grobovi otvarali. Strogi post se na Veliki petak održavao tako što se za jelo uzimao kruh, luk, posni grah, kopriva ili zelje, a neki bi postili samo o kruhu i vodi.
Postilo se u starini i na Veliku subotu. Toga su se dana kuhala, bojila i šarala jaja, čemu su se posebno radovala djeca. Jaja su se bojila uz pomoć prirodnih tvari: crvenog luka i koprive, a šarala istopljenim voskom; u novije vrijeme se boje kupljenim umjetnim bojama i šaraju posebnim kiselinama.
(www.jabuka.tv | Foto: Domagoj Ledić)
Prekrasno!
IMADE VAS MNOGO…
Imade vas mnogo – ta ko bi vas mogô
Izbrojati,
Svijeh znati?!
Imade vas mnogo bogatih gospara,
Sa srebrom i zlatom, milionim’ para.
Dvori vam se velji u visinu dižu,
Ali nikad, znajte, do neba ne stižu, –
U nebu je vječnost, u njima je nije,
Vrijeme će da ih sve s prašinom skrije.
Imade vas mnogo sivih sokolova!
Riječi su vam jače od burnih valova,
Al’ sokoli nikad ne puze, ne gmile
Ni onda kad na njih jurnu groma sile,
A vi znate, znate, oj “sokoli s riječi”,
Puziti kô crvi, sred prašine leći,
Ostaviti braću nek ih dušman tare,
Samo da stečete “obećane dare”…
Imade vas mnogo sa blagijem likom,
E bi rekli: o zlu ne mislite nikom,
E bi rekli: da ste s neba anđô pravi,
Što istinu ljubi, koji boga slavi,
Al’ u duši vašoj ništa drugo nije
Do crnog demona, – tu se zlobno krije.
Imade vas mnogo… Kakvijeh vas nema?!
Ali vas je malo
Kojima je stalo
Do naroda svoga
Tužna, paćenoga.
Malo vas je, malo sa poštenja da se,
Sa vrlina vaših imena vam glase;
Malo vas je, malo na braniku prava,
Malo vas je glava, –
Malo vas je, malo sa srcem u grudi,
Malo vas je – ljudi!
prekrasno!
Nije sloboda smjeti reći što mislim i učiniti što želim. Sloboda je moći slušati .Isus je znao slušati i Čuti. Poslušnost je največa sloboda. Naročito u kontemplaciji. Starozavjetni proroci su čuli Božju Riječ i kao takvu navještali je , prenosili ljudima , onako kako im je rečeno. Na jednom mjestu Origen reče da svatko tko pažljivo promatra tajne Crkve može pronaći u Zakonu pralik buduče istine. Kad se pojavio,Krist, Riječ Božja, onaj koji je došao ispuniti Zakon, a ne dokinuti ,dao je smisao svakoj starozavjetnoj riječi i svim proročanstvima. Oni sadržaji koji su bili obavijeni tamom, dobili su smisao u svjetlu njegova spasiteljskog djela kojim je obasjao Stari zavjet kao i cijelu ljudsku povijest.
Sam lik Noe koji se jednom zgodom opio , i u takvom se stanju otkrio, nakon čega su došli njegovi sinovi i pokrili ga (Pos 9,18-27).,tumačili su oci kao lik smrti i muke Kristove,budući da je i On lišen svojih haljina,a ta je golotinja bila uzrokovana opojnošču Kaleža Gospodnjega , to jest željom da bude vjeran volji Očevoj. On je onaj koji kupa svoju odjeću u vinu i svoju haljinu u krvi od grožđa. Proročanstvo proroka Izaije u obliku pitanja Izabraniku Božjem slično je; Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao onoga koji gazi u kaci?(Iz 63, 3).Ciprijan to tumači kao simbol muke Gospodnje koja ima žrtveni smisao i prenosi se na Euharistiju u kojoj se stvarno događa muka i smrt Gospodnja.
Knjiga Izreka, govori o Mudrosti koja je pomiješala svoje vino i postavila svoj stol što se nedvojbeno, odnosilo na euharistijsku gozbu i na mješanje vina i vode u kaležu, a Božanska Mudrost, poziva ljude da se odazovu na njezinu gozbu za koju je uz vino propremila i kruh.
iSTE DAROVE IZNIO JE ISPRED Abrahama veliki svećenik Melkisedek (usp,Pos 14,18).koji je inače kao svećenik bio simbol Pomazanika Božjega, kao što to bi prorokovano u jednom psalmu;Rodih te prije zore.Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu.(Ps 110,3-4).
A muka i smrt Gospodnja nikad nije bila uzaludna . Donijela je svoje plodove, obilne plodove vina iscjeđenog iz grožđa, koje je ostavljeno Crkvi da njime taži Žeđ vjernika i da njegovom opojnošču opija vjernike mukom Gospodnjom, da ih pere u toj krvi i snaži darom novog života sadržanoga u hrani koja je plod Njegove muke.
Daj mi s tobom suze livat, Raspetoga oplakivat, dokle budem diso ja.
U crkvenoj koloristici zeleno je boja nade, žuto i zlatno boja radosti , crveno je boja ljubavi,kao što je ljubičasto boja muke i pokore. Upravo se ovih dana, BOJA MUKE I POKORE viđa u našim crkvama. Boja tragedije , koja kao da ne poznaje nadu!Tragedija, kaže Anouilh, ne poznaje nadu. Tragedija je po njemu uzvišena, smirena, čista i neizbježna; ona je kao uzvišena, stvorena za kraljeve.Gospodinova tragedija kao da je preodređena i neizbježna. Ona je takva samo na prvi mah. Poslije prvog čina , dolazi obrat kakvom se nitko nije nadao:Gospodin je živ.Uskrsnuo je.Živi živi u vjekove i smrt nema vlasti nad njim. On je pobjedio smrt i kao Prvi takav , pobjedio je neumitne zakone prirode i odvojio se od ovozemaljskih zakona , kojima smo mi ljudi kao smrtnici neumitno vezani i prolaznošću određeni.
U Svetoj Ivani, slavnom komadu Bernarda Shawa, djevica(Ivana Orleanska) se nađe poslije mnogih stoljeća na onom svijetu sa svim svojim sucima, mučiteljima i krvnicima. Oni plaču i kleče pred njom, mole je za oprost.Ali kad ih ona upita što bi radili kada bi se sada vratili na zemlju u isto vrijeme i iste prilike,odgovaraju;OPET bi te osudili i opet spalili……..
To je za Ivanu Orleansku tragično saznanje. Djevica, mlada djevojka upadljivo plavih očiju, koja se odazvala zovu Domovine protiv mrskih osvajača , kao starozavjetna junakinja Judita-svjesna je tragičnosti i nepromjenjivosti svoje situacije.
iVANA Orleanska ili ispravno Jeanne d Arc, čula je Božji glas koji ju je ohrabrio da zemljake povede u borbu protiv osvajača. Tradicija kaže da je često, vrlo često molila u kapelici . Mjesnoj kapelici u Domremy,Ivaninom rodnom mjestu. iZDALI SU JE NJEZINI VLASTITI SUNARODNJACI KOJI SU BILI NA STRANI OSVAJAČA I OSUDILI JE NA GROZNU SMRT. Spalili su je na lomači kada joj je bilo samo 19 godina. Ostala je zapisana u povijesti kao velika junakinja jednoga naroda.
Spalimo i mi na lomači Istine, sve svoje grješnosti, sve svoje slabosti , sve svoje neposlušnosti koje nas odvajaju od Sina Božjega koji je umro na Križu kako bi nas oslobodio od svakog zametka Zla. Onaj koji treba umrijeti sebi jeste onaj koji zna konačno oživjeti.
Kao što reče sveti AUGUSTIN;Tražimo trajno Onoga koga smo već našli-Isusa Krista ,Sina Božjeg , Mudrost Božju i Riječ Božju, bila blagoslovljena Ta Riječ u vijeke vjekova..Amen.
Svaka tebi čast na komentaru ali svi mi znamo da je čovjek izmislio boga sebe radi. Pogledaj kako da nas žive katolički dostojanstvenici. Pogledajte kako se obračunavaju s neistomišljenicima (baš kao što su se obračunali s Isusom koji je unio nemir u njihovu hijerarhiju). Pokažite mi Boga, kad vam je zadnji put došao u posjetu. Ljudi moji, ne bojte se zemlje ilovače, jedan tren si tu drugi tren te crvi grickaju. Mrtvi ne osjećaju, mrtvih više nema. Raja nema, pakla nema, samo ilovača i drugovi crvi. Bitno je biti dobar čovjek i pomagati drugima, jer za to nam ne treba bog, to bi trebali raditi od srca. Pogledajte ko sebe, ljudi su mrzovoljni, zavidni i sitničavi, malo ih je poštenih i spremih pomoć. Bog je samo paravan za dolazak na poziciju moći. Čovjek u sebi nosi klicu propasti. Evo, ja sam postao ateist nakon što je poznata Vicka pričala kako ju je gospa vodila po čistilištu.
Jako ljepo sudjelovalo je puno ljudi djeca su kitili postaje a mladići iz svakog zaseoka nosili veliki križ … Prekrasno!!!
Predobra ljudi sve više i više mole