Kamp Zelenkapica: Radionica u kojoj djeca žele ostati cijelo ljeto

Usklici djece, pljesak, oduševljenje ore se dolinom dok probaju gađanje lukom i strijelom koje je 
izradio prof. Mikulić…

Daleko od svijeta televizije, interneta, gadgeta, Facebooka i PlayStationa…, prirodnom ozračju u kojem se čuju šum vjetra, pjesma zrikavaca, isprekidana kliktanje orla, širokobriješka Udruga “Zelenkapica” već nekoliko godina održava ljetni edukativni kamp za djecu. U pitoresknoj dolini Masne Luke, okruženi planinskim vrhovima Vrana i Čvrsnice, u dva ljetna turnusa voditelji kampa pod pedagoškom palicom prof. Vladmira Mikulića Vave poučavaju vještinama, obrtima koje im ne mogu njihovi roditelji priuštiti doma ili učitelji i nastavnici u školama.

Za razliku od većine njihovih vršnjaka koji leptira, pticu ili ribu viđaju u slikovnicama, na TV ekranima, polaznici ljetnog kampa “Zelenkapica” sve to mogu u svojoj prirodnoj raskoši osjetiti uživo. Veseli usklici djece, pljesak, oduševljenje ore se dolinom dok probaju gađanje lukom i strijelom koje je za edukacijske potrebe izradio prof. Mikulić. “Bravo, bravo, Ivana je pogodila u sridu, sad najbolji idu u finale”, govori za Večernji list prof. Mikulić dok se djeca tiskaju na terasi drvene vikendice u kojoj su smješteni hvatajući što bolju poziciju da vide tko će najbolje pogoditi slamnatog čovjeka na kojem piše “Wanted dead, or even worse”. “Zašto na engleskom jeziku”, pita prof. Mikulić i objašnjava: “Zato da svaka od vještina ili igra koju organiziramo za djecu ima u sebi i engleski jezik jer djeca u našem kampu imaju priliku tijekom nekoliko dana proći mali tečaj iz ovog stranog jezika kojim danas komunicira gotovo cijeli svijet, tako da iziđu bogatiji još većim fondom engleskih riječi”.

Nakon pospremanja kreveta, zdravog doručka, radni dan u ovom kampu počinje tjelovježbom, potom se nastavlja raznim edukacijskim sadržajima poput, primjerice, učenja vezanja raznih oblika čvorova, izrade nakita, upoznavanja s bogatom florom i faunom oko Blidinjskog jezera, okolnih šuma i planina, pa sve do crtanja, učenja engleskog jezika, snalaženja u prirodi, a završava logorskom vatrom i zabavom koju, uz voditelje kampa, kreiraju sama djeca. Tako uspostavljena interakciju između djece i predavača, što je razlog zbog kojeg svi polaznici jednoglasno traže da im se boravak u kampu “Zelenkapica” produži na još nekoliko dana, pa čak i tjedana.

“Naša odgovornost je velika, a imperativ da djeca odu još bolja i zrelija za jedno novo znanje… Svatko od njih ujutro sprema svoj krevet, za svaku izgovorenu prostu riječ uveli smo kao disciplinsku mjeru čučnjeve. Uveli smo dnevne dežure u kampu… S kojim motivom i elanom oni pristupaju svakom zadatku, to je nevjerojatno”, objašnjavaju predavači u kampu Iva, Martin, Karlo, Kiko, Martina, Marko… Imaju i radionice vezane za preživljavanje u prirodi koje održavaju prijatelji kampa članovi Gorske službe za spašavanje (GSS) predvođeni Mariom Barbarićem.

Ove godine su članovi GSS-a, na opće oduševljenje djece, napravili pokaznu vježbu na koji način spasiti unesrećenog s nepristupačnog područja. Polaznicima kampa zorno je prikazana oprema koju koristi GSS i kako ona funkcionira prilikom njihovih intervencija. Postavljena je tirolska prečnica te je nosilima prikazano čemu ona služi. Svako dijete, osigurano kacigom i pojasevima, na opće veselje, moglo je osjetiti kako se radi s tom spasilačkom opremom. Voditelji kampa uče kako napraviti razne čvorove, izraditi nakit od prirodnih elemenata, pokazuje im se na koji način funkcionira komunikacija preko Morseove abecede.

“Prošle godine smo imali tečaj na koji način napraviti animirani film i rezultati tog tečaja su bili za nas pravo iznenađenje jer su djeca u nekoliko sati napravila zanimljive animirane sadržaje… Nadamo se da ćemo s tim tečajem nastaviti idućih godina, s dobrim predavačima”, napominje prof. Mikulić. “Kad ćemo na Jones, kad ćemo na Jones…”, jednoglasno pitaju djeca za početak radionice “Indiana Jones” koja uključuje gađanje lukom i strijelom, zračnom puškom, ribarenje na Blidinjskom jezeru i orijentaciju u prirodi.

“U tome uživaju, to im je najdraže…, ali su i ostali sadržaji jako zanimljivi jer se sve radi tako da nastojimo u djeci izazvati radoznalost i ne opteretiti ih predavanjima u kojima se vidi da im je dosadno”, napominju voditelji kampa Iva, Martina… Radni dan završava okupljanjem polaznika i voditelja oko logorske vatre uz koju odjekuje zvuk pjesme i gitare. Strogo je definirana satnica za spavanje i buđenja. Nema mobitela, radija, TV-a, interneta za vrijeme boravka u kampu, a za te stvari od djece nitko i ne pita. Uz zanimljive edukacijske programe, Udruga “Zelenkapica” ovim kampom nastoji polaznicima prezentirati ljepote prirode koje su skrivene daleko od potrošačkog društva.

“Možemo li još ostati, još nekoliko dana, profesore, možemo li…”, pitaju djeca prof. Mikulića na završetku kampa.

“Jedino su tužni kad kamp završava i kad moraju nazad kući”, objašnjava on. “Vidimo se dogodine opet, opet ćemo se zabaviti”, poručuje prof. Vladimir Mikulić djeci koja njegovu konstataciju i nisu prihvatila s tugom zbog lidrzog rastanka.

(Večernji list)

15 komentara

    • Za ove što kažu da je puno 400KM,očito nemaju djecu i obitelj… A mislim da je cijena nemjerljiva s opcijom micanja od američkog sranja facebooka i ostalih sprava za jebanje glave…

  • Pa leso ti svog vodi na mallorcu (tako se pise) a ja cu svoje opet u masnu luku. Vrhunska priroda, vrhunski ljudi ih vode i uce samo dobrome.

  • Cekam da moja curica poraste jos malo i obavezno je saljem u kamp. Vjerujem da je ovo pravo mjesto za radoznalu i otvorenu djecu.

    • idi i vrati se u socijalizam koji ti je davao toliko besplatnih stvari dok je tata bio u partiji… mi smo plaćali i u komunizmu, plaćamo i u kapitalizmu, samo je razlika vama koji ste na vlasti i u jednoj i drugoj…pusa( jedino smo vam karali žene dok ste pratili štafete?

  • 400 km u danasnje vrijeme ?? meni to nije normalno a vi sta god hocete,i to moze samo ”visa klasa” pa su i djeca meni se cini gore sami tatini sinovi…

    • koji kreten moraš biti i raditi podjelu među djecom?! pa vi ste bolesni u glavu!!! koliko trošite mjesečno na kave, cigare, na alkohol, na bezvezno vozanje u autima, koliko na bespotrebnu odjeću, koliko na internet, telefon, i sl pizdarije. čovjek Vam čuva djecu i hrani i uči i organizira igre i imaju smještaj, nadzor zdravstvenih djelatnika, demonstraciju nekih vježbi od gss-a… cijeli tjedan. 400KM za 168 sati—> znači 2,38 KM/satu. misliš da ti dijete vrijedi manje? bi li ti čuvao/la i hranila tuđu djecu za tu lovu? bez sadržaja?

    • Dakle ako je djete tjedan dana negdje na čuvanju + učenju, i pri tome ima sve osigurano – ne vidim u čemu je problem?
      I treba biti 400km. Ako netko to moze za manje napraviti, izvolite pa napravite. Ne kukajte i ne serite po cijeli dan.
      Iva, Martin, Karlo, Kiko, Martina, Marko + Vava + GSS.
      Pa sve da samo sjede tjedan dana i ništa ne rade, sigurno to nebi radili besplatno.
      Ovakav mentalitet postoji samo kod nas!
      Ako ti je puno 400km, planiraj za dogodine. Odvajaj i pošalji djete. Ako ne znaš, nemoj ni pokušavat – ali nemoj krivit druge što je situacija takva kakva je.

Komentiraj: