Josip Grabovac za Jabuka.tv o “modnim stručnjacima” bez pokrića

O Josipu Grabovcu, širokobriješkom blogeru s talijanskom adresom koji stoji iza imena Glasmode, već smo pisali, predstavljali njegov blog i prenijeli foto priču s Pitti Uomo, najvećega svjetskoga sajma muške mode. Iako se Josip, pogotovo u posljednje vrijeme, sve češće pojavljuje u domaćim medijima, nema običaj kritički progovarati o društvu i modi općenito.

Za prvi takav istup odabrao je upravo portal Jabuka.tv. Dotaknuo se nekoliko stvari koje se tiču mode, ali i životnoga stila općenito, a na meti su se našli “modni stručnjaci”, samoprozvani top modeli, a donosi nam i svoj pogled na život i posao koji radi.

Pričati o modi danas je dosta komplicirano. Prije svega, na internet stranicama postoje osobe koje su više ili manje neuke, kopiraju, izmijene i dijele mišljenja profesionalaca i potpisuju sebe. Te osobe počesto se nisu dokazale u javnom svijetu i nemaju priznanja od stručnih osoba koje su ipak izmislile i žive modu.

Prvenstveno ovdje mislim na osobe iz BiH, pa tako i iz Hrvatske, koje su preko noći postali modni stručnjaci i dodijeljena im je titula od strane medija ili su je sami sebi dodijelili nakon mišljenja sastavljenih od ljudi koji nisu u toj industriji samo zato što netko mora i to. Pričaju i daju svoje “stručno” mišljenje zadnjih 10 godina o stilovima, a “naučili” su sve iz općepoznatih modnih savjeta kao npr. Gabrielle “Coco” Chanel i tako dalje.

Ljuti me što omalovažavaju osobe koje se trude napraviti svoj stil, od krpica koje nađu u ormarima svojih roditelja (oni se osjećaju u tome odlično i imaju svoj šareni svijet ). Ja kao modni bloger podržavam takve ljude i nikad nisam komentirao, a niti ću, sviđa li mi se to ili ne. Sve je to stvar ukusa i na kraju poštivanja osobe!

Što se posla modnoga blogera tiče, to nije posao u kojem rezultat stiže preko noći, unatoč tome što neki ljudi misle ili što se čini kad čitate druge blogere, gledate instagram profile, putovanja i slično. Tako se neki “blogeri” nađu u situaciji da reklamiraju stvari koje sami kupe, a nisu angažirani od strane brenda, zatim reklamiraju sve što im dođe pod ruku, od najboljih do najgorih proizvoda, “samo nek ide”, pokušavaju postići i slavu i uspjeh preko noći.

Sve je to lijepo, ali kad uđeš 100% u taj svijet i kreneš plaćati stan, režije i život sa zaradom od bloga, onda možeš reći da si uspio. Za mene je to na žalost daleko od mjesta gdje želim biti, ali daleko od osoba koje ne cijene i ne poštuju moj rad. Mog blog postoji tri godine i dio njega je i moja velika žrtva, prije svega što živim i radim daleko od obitelji, a najviše kćerke.

Voditi blog znači svakodnevna putovanja, pregovore, snimanja kampanja, fotografiranja, uređivanja, pisanja koja mogu biti i do kasnih sati sve do nove objave na blogu, priče ili fotografije. Na blogu ne pišem samo o onom što imam na sebi, to može biti i alat da sve što mislim prenesem široj publici. Na kraju, nova su vremena i Glasmode u tri godine nosi težinu dva puta veću nego najčitanije novine po objavi priče.

Manekenke koje sebe predstavljaju kao top modele s inozemnim karijerama i mediji koji ih prate i reklamiraju i prenose njihove priče bez ikakve provjere su još jedan problem. Mladim ljudima koji se žele baviti time tako daju lažnu sliku i lažne nade o uspjehu “preko noći”. Da i ne pričam o kojekakvim modnim događajima koji nemaju ni početak ni kraj, ali imaju korist. Možda ja nisam adekvatna osoba da pričam o svemu tome i znam da postoje i bolji i iskusniji od mene, ali te osobe nemaju medijski prostor ili su povučene i ne žele komentirati.

Ja se više ne želim skrivati, želim si uzeti tu slobodu da pišem ono što mislim. Šutnjom dajem prostor neprofesionalnim osobama koje u Hercegovini daju svoje “mišljenje” o koječemu. Ne želim više gledati manipulacije, izjave svakojakih osoba i varanje ljudi koji nisu iz te branše, to vam je kao ja da idem staviti gips osobi sa slomljenom nogom. Znam dosta ljudi ovdje koji razmišljaju poput mene, ali nitko se ne usudi s time izaći u javnost. Neke stvari koje sam rekao ovdje želim reći već godinama, ali tek sad mislim da imam dovoljno profesionalnoga iskustva da mogu napisati ovo.

Neću pisati “mislim” jer sam siguran da se iskustvom u profesionalnom svijetu čovjek najbolje uči, i to radeći s profesionalcima i provjerenim imenima. Nakon tri godine boravka i rada u Italiji, kako prve godine tako i ove, imao sam priliku marljivo studirati, slušati i sudjelovati u različitim događajima međunarodne mode i izravno se susretati s tim pojmom MODA , pogotovo u razgovoru s ljudima koji rade taj posao svaki dan kao ja.

Moda je za mnoge zlatni svijet, napravljena od skupih stvari, ali to je samo marginalni aspekt, moda je mnogo više! Prije svega, moda je društveni fenomen koji govori o određenom vremenu. Moda podržava i odražava sve aspekte života, ona je veliki laboratorij kreativnosti i ideja koje nadahnjuju svijet i stalno se mijenjaju novim horizontima, nije iznenađujuće da je moda i liberalna i uvijek ide naprijed.

Osim toga, ima vrlo jaku socijalnu evolucijsku misao, a modna industrija je vrlo ozbiljna u stalnom istraživanju inovacija. Ukratko, u ovim godinama stekao sam drugačiji pogled nego kad sam kao dijete gledao i pratio samo njezin sjaj, glamur i prekrasan svijet, a nisam razumio što je sve iza toga. Sad razumijem da sam dio svijeta velike dubine i jedinstvene profesionalnosti.

U mom srcu će zauvijek ostat Franca Sozzani, direktorica Vogue Italia, koja je nedavno preminula, a s kojom sam za života imao priliku razgovarati čak tri puta. Sjediti lice u lice s njom, razgovarati i praviti usporedbe modne industrije neprocjenjivo je iskustvo. Poslovni savjeti koje mi je ona dala te savjeti vezani konkretno za moj blog uvelike su utjecali na moje poglede na budućnost.

Nakon moje pobjede na izboru Fresh Face Italy i ulaska u javni svijet (za početak kao registrirani modni bloger na glasmode.com i model za agenciju Model Managment) bio sam spreman na kritike, omalovažavanje i predrasude na koje sam naišao od poznanika i ljudi s kojima sam provodio jako puno vremena. Iskustvo me naučilo da to treba ostaviti iza sebe i raditi na vlastitom uspjehu.

Danas mi moji prijatelji iz Širokoga Brijega i Mostara daju podršku i vjetar u leđa, da predstavim i sebe i mjesto iz kojega dolazim u najboljem svjetlu u inozemstvu.

Ovime zaključujem ovaj tekst, stavljam točku i nastavljam dalje: čitati mailove, dogovarati i spremati sljedeću objavu i putovanje za moj blog, imajući na umu riječi velikoga Valentina “elegancija je ravnoteža”.

(www.jabuka.tv)

2 komentara

Komentiraj: