Jela Mabić proslavila stoti rođendan

Jela (kršteno ime Helenna) Mabić rođ. Ljubić iz Potkraja (Kočerin-Široki Brijeg) proslavila je 100. rođendan. Proslava 100. rođendana počela je misnim slavljem u crkvi svetih Petra i Pavla na Kočerinu, a koje je predvodio kočerinski župnik fra Mario Knezović.

Nakon misnog slavlja pred obiteljskom kućom u Potkraju okupilo se preko 250 uzvanika rodbine, prijatelja i susjeda koji su došli proslaviti 100. rođendan bake Jele. Među uzvanicima bio je i gradonačelnik Miro Kraljević koji je baki Jeli uručio 100 ruža i očenaše darovane od pape Franje. Proslava je uz pjesmu trajala do duboko u noć, a prikazan je i 15-minutni film o baki Jeli koji su pripremili Jelini unuci.

Govoreći kako je doživjela stotu godinu Jela je kao i uvijek duhovita: „Izgleda da su me i gori zaboravili. Ama, ko da oni gori nemaju drugog posla nego mislit o meni. A ako su me gori zaboravili, nije dobro! Di sam prispila, za mila Boga? Ali, šalu na stranu: sam Bog zna, kad će ko od nas na put. Moji su kuveri odavno spremni, kad god zovnu, evo me, ja sam spremna.“ A o zdravlju baka Jela kaže: „Evo više od četerest godina nisam popila nikakvu tabletu, ali i danas bez naočala vidim čitat, a mogu se i potpisat.“

Jela Mabić rodila se kao Helenna Ljubić 1915. godine u Adam Marku u blizini New Yorka, ali je većinu svojeg života provela u Hercegovini, točnije u Potkraju (Kočerin). Helenna je pri povratku u Hercegovinu u ovdašnje župne i općinske knjige uvedena kao Jela što je svojevrsni prijevod imena na hrvatski jezik, a krštena je kao Helenna u baptističkoj crkvi u Adam Marku.

U to vrijeme u Americi razne konfesije su koristile crkvu koja je postojala u mjestu, naravno svaka po svojem obredu. Jelin otac Jozo je kao mladić otišao na rad u Boku Kotorsku gdje je upoznao Jelinu majku Filomenu koja je bila iz Tisnog pokraj Šibenika. Ubrzo su sklopili brak i dobili dvoje djece. Mladi par se odlučio potražiti bolji život u Americi pa su otputovali brodom u nadi da će im se ostvariti snovi o boljem životu. Po dolasku u Ameriku rodila se Jela. Obitelj se vraća 1921. godine u Boku Kotorsku a onda i u svoju Hercegovinu.

Jela se udala u 24. godini na Budim za Juru Mabića, a sa svojim mužem se naseljava u Potkraj župa Kočerin i tu je ostala do danas. Suprug Jure umro je 2000. godine. Imali su šestero djece od kojih je danas troje živih (sin i dvije kćeri) . Jela ima 9 unuka, 15 praunuka i 2 pra-praunuka.

(www.jabuka.tv)

22 komentara

  • ČESTITAM A BRKAJLIJA JE SVUDA DI IMA JANJETINE BRKAJLIJA ČUVAJ SE TLAKA MASNOĆE SMANJI MALO UNOS A POTROŠNJU POJAČAJ

  • ON poceo i po rodendanima odati a ovamo GORI LI GORI.
    Marija nasa nada, Opcina, gradski vrtic komunalno i cistoca..
    Ma jesi i pametan UDRI BRIGU NA VESELJE

  • Svaka cast baki i cestitke za 100-ti rodjendan,nadam se da su joj djeca preuzela Americko drzavljanstvo,napravili Americke putovnice,tako da unuci mogu pobjeci iz zemlje.Njima ne treba viza ni zenidba za papire.Fenomenalno!

  • Je li babi za rodendan nevista Karmela rod. Buhac poklonila stafete sto ih je noaula dok je titu u cast trcala a muz je inace invalid Domovinskog rata nedirnut…la vi sad sve to povezite i provarite.

    • Zlobni čovječe, kakve to ima veze? Pa šta ako je gospodja nosila štafetu, onda smo svi bili takvi. Osim tko nije mogao.

  • Pa i nisu svi nosili štafetu, ja nisam , nego oni koji su se trpali da da je nose jer im je to bila čast i ko zna što još. Isti se i sada trpaju na neke nove štafete, radi koristi naravno.

  • Sve čestitke Jeli za rođendan .Ne bi ona ove godine doživjela da nije pazila malo na život. Ona je
    prva na Budimu natovarila na magare denjke duvana na Soviju dragu a ispolja sino i djetelinu na Budim.Do dolaska Jele sve se nosilo na leđima. Zahvaljujući Jelinim razmišljanjima i moja leđa su ostala malo pošteđena.Jele bog te poživio u dobru.

Odgovori na ivana X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.