Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći, ta plava skamenjena vječnost

Na današnji dan, 18. studenoga 1898. godine, u selu Drinovci kod Gruda rodio se Antun Branko Šimić – jedan od najvećih hercegovačkih i hrvatskih pjesnika.

Pučku školu pohađao je u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završavio je u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj donjogradskoj gimnaziji.

U osmom razredu, 1917. godine, napustio je školovanje zbog izdavanja književnog časopisa Vijavica u Zagrebu, a književni časopis Juriš pokrenuo je 1919. godine pod utjecajem ekspresionističkog lista Der Sturm. Godine 1923. pokrenuo je i treći časopis, Književnik.

ab_simic

Nakon teške upale pluća 1924. godine obolio je od tuberkuloze i pokušao se liječiti u Dubrovniku i Cavtatu, a 1925. godine vratio se u Zagreb. Umro je od tuberkuloze pluća, u 27. godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Danas se najznačajnijom ostavštinom Antuna Branka Šimića smatra njegova zbirka pjesama ”Preobraženja”, objavljena 1920. godine. To je zbirka u kojoj je objavio samo 48 pjesama, među kojima su i neke njegove rane pjesme, ali ih je Šimić prije objavljivanja preradio. Ova zbirka pjesama uzrokovala je zaokret ne samo Šimićevog, već i cjelokupnog hrvatskog pjesništva u smjeru neoklasicizma.

A.B. Šimić u jednoj svojoj pjesmi opjevao je Široki Brijeg, točnije Brijeg, mjesto gdje se nalazi Crkva Uznesenja BDM, a mnogim Širokobriježankama i Širokobriježanima je ovo najljepša pjesma o Širokom Brijegu.

Pjesma jednom Brijegu

Taj brijeg na kojem često miruje moj pogled
dok sjedim sam u sobi! Pust je: tu ne raste ništa
Tek kamenje se golo plavi.

Mi gledamo se nijemo. Brijeg i čovjek.
Ja nikad neću znati gdje se sastaje naš različiti smisao.

Pod brijegom voda teče. I ljudi se muče radom.
Brijeg stoji, plav i visok, susjed neba.

U noći ga ne vidim. Svi smo duboko u noći
Al znadem: on je tu! Ko ćutanje je težak.

Mi rastat ćemo se tuđi jedan drugom.
Ja umrijet ću. Brijeg se neće maći,
ta plava skamenjena vječnost.

(www.jabuka.tv)

18 komentara

  • Šimić živi a Široki Brijeg je umro. Ostalo je samo ime. Široki je umro kada je umrlo dostojanstvo, poštenje, ponos i čast.
    Ostalo je samo mjesto gdje su živjeli vrijedni srdačni ljudi. Na tom mjestu danad vladaju lopovi licemjeri i prevaranti. Da je Šimić danas živ vjerojatno bi pisao o nekom drugom mjestu.

  • Kao stari gimnazijalac sijećam se ove pjesme i dragog prof.A.Jurilja..predivna je.Pozdrav svim maturantima i profesorima generacije 78/79.Miro K.

  • Ah stisni se u svom kutu ipreskoci zelju ljutu.Tople su ti ove grudi sebicni su vani ljudi svaki grije srce svoje
    Miruj miruj srce moje P.P.

  • Za ove sto kazu da kukavice napustaju S.B.
    Niste u pravu.
    Mnogi su veliki borci otisli jer ih kukavice progone.
    Nisu otisli u tatu vec sada.
    Mozete li misliti kako je to onda strasno i tesko.
    I za otici treba hrabrosti.
    Nitko tko pokusava ista novo u nepoznatom nije kukavica.
    Kukavica je onaj tko je dopustio drugome da ode ako ga nije upitao moze li mu pomoci da ostane.
    A sto se ljudi vracaju,ne nasladjujte se.
    Nije sjajno tamo gdje odlaze. Jos ako Im nema tko pomoci.
    Oni su barem pokusali.
    Nisu bili KUKAVICE.
    Uostalom I Simic I mnogi drugi velika ni nisu bili kukavice I isli su darko I’d zavicaja da bi stekli sto ne mogu u njemu.

    • Slažem se s tobom. Bili smo pod Turcima, Austrougarima, komunistima ali se nikad nismo ovako iseljavali. Najgore je kad te tvoj j… Nije uzalud Bruno Bušić rekao:
      … No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i
      najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i
      makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će
      biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih? …

      Nemojte misliti da ljudi iz dosade ostavljaju roditelje i vode djecu u tuđinu. Oni samo žele mrvicu dostojanstva i normalan život svojoj djeci kad ga već oni nisu mogli imati.
      Zato se vi, koji ste izdali svoj narod i sudjelujete u njegovoj pljački nemojte veseliti, kada ne uspiju i moraju se pognute glave vratiti u ovo gnijezdo kriminala korupcije i bespravlja…

  • Da je ziv mozda bi pisao ovako:

    IGRA BEZ IMENA

    U bezimenoj ulici,
    bezimenog grada,
    bezimena djeca
    igraju igru bez imena.

    A vidjeh ovo:
    Jedni upiru prstom u druge,
    a treci se grohotom.smiju.

    U kojem gradu je to bilo.
    U kojoj ulici?
    Cija su to bila djeca?
    Kako li se igra zvala?

    Nije politika?
    Nije diskriminacija?
    Maltletranje?
    Sikaniranje?
    Teroriziranje?

    Ne sjecam se vise.
    A mozda se zvala jednostavno
    onako na sta asocira:
    OPONASANJE ODRASLIH!
    2004.g

  • O boze i okaljanom razbojniku raj si obecao.Prije ce deva kroz iglene usi proc nego bogatas u kraljestvo bozje doci.Ne izgubi sebe radi mene.O boze kamocemo?

Odgovori na mrdelko X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.