Mladi i problemi su neraskidiva sastavnica našeg društva. „Budućnost BiH je na mladima“ dobro je poznata fraza i ništa više. No u zemlji političkog kaosa, ekonomske krize i zamrlog gospodarstva te urušenih moralnih i obrazovnih standarda, mladi ne vide budućnost u svom zavičaju. 60 posto ih je neuposleno a više stotina tisuća napušta ili je već napustilo zemlju.
Upravo o ovoj temi razgovarali smo sa Ivom Božićem, potpredsjednikom nevladine Udruge Vrisak iz Mostara – udruge koja u svom sastavu okuplja upravo mlade, obrazovane i aktivne kadrove koji svojim radom uporno upiru prstom na probleme i predlažu njihova rješenja.
Kako biste danas ocijenili ulogu i položaj mladih u društvu?
Bosna i Hecegovina se još uvijek suočava s posljedicama svoje konfliktne povijesti gdje su djeca i mladi pogođeni ovim promjenama, a u toj transformaciji često su i marginalizirani. Mladi u BiH se suočavaju sa nizom problema za koje su velikim dijelom odgovorne državne institucije u našoj zemlji. Na svim razinama vlasti nedostaje programski i strateški pristup podrške poboljšanju položaja mladih u BiH. Mladi nisu zanimljiva kategorija društva jer su izuzetno pasivni, pa su i istraživanja o problemima i potrebama mladih rijetka, površna i neupotrebljiva . Njihova pasivnost uvjetovana je lošom socioekonomskom situacijom, uzrokovanom prije svega velikom nezaposlenošću. U FBiH ni jedno ministarstvo nije preuzelo sve obveze iz Zakona o mladima FBiH koje ima prema populaciji mladih. U RS-u briga o mladima nije u potpunosti sustavno uređena, jer često izostaju sustavni i strateški načini rješavanja njihovih problema. Na razini države ne postoji institucionalna briga o mladima: ne postoji nadležno ministarstvo, ne postoji državna strategija prema mladima, ne postoje proračunska izdvajanja za mlade.
Zbog čega mladi imaju nezahvalnu poziciju u društvu?
Mladi su jednim dijelom taoci društva, a jednim dijelom su sami krivci za svoje postojeće stanje u kojem se nalaze.Taoci su prije svega što nemaju mogućnosti pokazati svoj glas kojim bi dali do znanja da postoje i da žive punim plućima, a razlog je loša politička i ekonomska situacija u zemlji, a svojom pasivnošću i nezainteresiranošću su doveli do takvog položaja. Postoji velik strah prema pokazivanju vlastitog bunta i pokretanju neke pozitivne promjene u ovoj zemlji, a znamo da je mladost pokretač svih pozitivnih strana u jednoj zemlji, dok je kod nas to suprotnost.
Kako cijenite današnje školovanje, obrazovanje i obučavanje mladih, može li ono pokrenuti pozitivne vibracije?
Obrazovni sustav mladima daje širinu i veliku količinu informacija, ali ih ne uči kako iskoristiti te informacije. Obrazovni sustav nije usklađen s potrebama tržišta i poslodavci nemaju stručan kadar koji može biti produktivan odmah nakon zaposlenja. Zato se traži iskustvo koje mladi nemaju gdje steći i zbog toga su diskriminirani i nekonkurentni na tržištu rada. Gotovo svaka druga mlada osoba u BiH, koja je izašla iz formalnog obrazovnog sustava, ostaje na razini trogodišnjeg srednjeg obrazovanja ili niže. To znači da smo značajno ispod prosjeka EU-a kada je u pitanju udio osoba sa završenom četverogodišnjom srednjom školom ili višim obrazovanjem. Svaka četvrta osoba u BiH prerano napušta obrazovni proces, što je daleko iznad prosjeka većine europskih zemalja. Financijski problemi glavni su razlog za prekidanje obrazovanja, a samo 7% učenika i studenata prima neku stipendiju za školovanje koja u većini slučajeva iznosi 100 KM, odnosno ne prelazi 200 KM.
Je li nezaposlenost veliki problem, kočnica za dobar život i razlog za bijeg iz svoje domovine?
Svi podaci pokazuju da je nezaposlenost problem broj 1 mladih u našoj državi. U postotcima ona iznosi preko 60% . Ukupna populacija mladih je osjetljiva grupa i mnogo bliža granici siromaštva, nego populacija odraslih. Mladi koji nisu nastavili obrazovanje nakon završene osnovne škole imaju najveći udio u siromašnoj populaciji – 57%. Siromaštvo, propalo gospodarstvo i novi surovi zakoni tržišta, kao i često nepostojanje jasnih kriterija pri zapošljavanju, mlade dovodi u poziciju besperspektivnosti – posljedice: kriminal, odlazak iz zemlje, pasivnost, korupcija, neosnivanje obitelji. Preduga pauza od završetka školovanja do prvog zaposlenja dovodi do slabljenja samopouzdanja kod mladih ljudi, često i depresivnosti, što utječe na to da mladi napuštaju ovu zemlju u potrazi za nekim boljim životom gdje ih se više cijeni, poštuje, primjećuje njihov rad i čuje njihov glas.
Po statistici Ureda za zapošljavanje F BiH mladi posao čekaju više od pet godina. Zašto?
Mladi bi radili u BiH da imaju posao, ali ne otvaraju se nova radna mjesta. Mladi nisu obučeni niti im država daje olakšice da sami pokrenu biznis i stvore radna mjesta, i za sebe i za druge. Razlog je jako loša ekonomska situacija, pogrešne vrijednosti sustava jer znamo kako kod nas funkcionira sustav zapošljavanja. To ostavlja jako frustrirajuće posljedice na mlade, ali mladi i dalje jednostavno nemaju hrabrosti dignuti glas, jer se boje za svoje sutra i svi žive u nekom iščekivanju da će posao doći sam od sebe ili da će netko drugi misliti i raditi za njih. Predugo čekanje je posljedica države i njenog uređenja, jer nemaju sluha za mlade ljude i ne rješavaju neke druge probleme koji traju već 20 godina.
Porazno je to što mladi nemaju volju za angažiranje u stvaranju promjena. Imate li i vi takav dojam?
S tim se u potpunosti slažem, jer među mladima danas vlada prevelika neizainteresiranost, i kako vrijeme odmiče to se sve više povećava. Čak i ona skupina mladih koja nešto pokušava raditi često je označena kao grupa uljeza, ali omalovažavana od većine, jer u ovoj državi se ne može ništa napraviti i promijeniti, ne treba se nista pokušavati, tako da većina živi u tome stilu pasivnosti, jer će netko drugi rješavati probleme u našem dvorištu.
Ne na margini, nego u središtu društvenog izloga mladima se nudi: kava i kladionica, frustracija i nezadovoljstvo, ovisnost i nasilje, dosada i bespomoćnost. Kako pobjeći ovim nemoralnim ponudama?
To je danas očigledno jedini izlaz, jer mladi iz svoje dosade posežu za porocima, a manje traže rješenje u nekim drugim stvarima, kao što su šport, sviranje, učenje i neke druge aktivnosti koje čovjeku podižu zadovoljstvo i osjećaj vrijednosti. Razlog tomu leži u lošem kućnom odgoju, prevelika je dostupnost internetu, igrališta su prazna, a izlaz od takvih stvari treba tražiti u društvu i njegovom preuređenju ka većem interesu o mladima, većom ponudom za mlade. Potrebno je naučiti mlade od malih nogu vrijednostima korisnima za život. Danas je veći interes bit „in“ ako ćeš se napiti. Mladi loše žive, umjesto u nekim drugim vrijednostima koje čovjeka čine boljom osobom i spremnijom za život, jer se uvijek lako pustiti užitcima, nego graditi sebe kao osobu koja će biti od koristi sebi i sredini u kojoj živi.
Mnogi izražavaju žaljenje što mladi odlaze, ali u svojim politikama i programima nemaju rješenja za mlade?
Nemaju želju i motiv da vode brigu o mladima, jer su okupirani nekim svojim stvarima i rješavanjima problema koje ne mogu rješiti. Mladi BiH žive u zemlji s trinaest ministarstava zdravlja, jedanaest odvojenih javnih fondova za zdravstveno osiguranje i gotovo bez ikakvog praćenja i planiranja potrošnje javnih sredstava. Državne vlasti su u potpunosti zanemarili probleme mladih ljudi, smanjujući izdvajanja za mlade sa 5,2 miliona na 2,2 miliona KM, što predstavlja smanjenje od 58%. Za politike koje su usmjerene na poboljšanje položaja mladih, vlasti u BiH su izdvojile minimalna sredstva u odnosu na ukupnu proračunsku potrošnju, pa su tako ta izdvajanja u planovima proračuna za 2014. godinu najmanja u posljednjih par godina. Smanjenje izdvajanja za mlade jasno ukazuje da domaće vlasti nisu ozbiljno shvatile socijalne i ekonomske probleme sa kojima se suočavaju mladi ljudi u Bosni i Hercegovini te su u proteklo vrijeme njihove probleme stavili u drugi plan, vodeći prvenstveno brigu kako zaposlenim u državnim institucijama povećati plate i naknade.
Predstavljate udrugu mladih osoba koji vjeruju da se stanje može i mora promijeniti. Ako neće mladi, tko će. Što je Udruga Vrisak u svom dosadašnjem radu činila da se položaj mladih popravi?
Pokazali smo da ipak postoji skupina mladih ljudi koja želi praviti promjene i vrištati na postojeće stanje, pokazati da postoji mladost u ovom gradu i zemlji. Svojim djelovanjem smo pokazali da se naš glas može daleko čuti i utjecati na postojeće stanje u ovoj zemlji u pozitivnom smislu. Postoje planovi za nove korisne projekte gdje ćemo uključivati mlade i našu udrugu, a trenutno radimo na tome.
Možemo li poslati poruku i pozvati mlade da se uistinu trgnu iz letargije i beznađa, da vjeruju u sebe, da mogu , ako to žele, potaknuti i mijenjati nezavidnu poziciju mladih?
Prva preporuka je, dakle, da ne očekuju previše od sustava i institucija koje, uspkos volji i naporima, jednostavno nisu u mogućnosti pomoći dovoljnom broju mladih koji traže posao. Druga preporuka je da se orijentiraju ka zanimanjima i profesijama koja zapošljavaju, kako u BiH, tako i u inozemstvu, jer drugi načini trenutno ne postoje. Teško je preko noći promijenti tešku pozicju i sliku mladih, a za sve je potrebno vrijeme i kvalitetan plan i program za mlade kojeg trenutno nema u BiH. Izvrsnost će postići samo ako rade ono što zaista vole raditi, jer će tako unijeti i dozu strasti u posao i to će činiti razliku sa svim drugim kandidatima. Za takav pristup treba malo više vremena i hrabrosti, tim prije što većina nešto tako nažalost ne prakticira, ali takav pristup donosi trajan uspjeh i rezultate na lokalnom ili globalnom tržištu rada.
(www.jabuka.tv | Monika Ćubela)
Božiću, molim te poštedi nas svojih mudrosti jer nisi rekao ništa što i sami ne znamo.Barataš sa statistikom trebao bi u političare jer imaš sve manire političara. Na pitanje što je udruga do sada uradila, odgovor je da je postoje planovi bez i jednog nabrojanog projekta, organiziranog događaja, humanitarne akcije. Pa i da ste pomogli, organizirali nešto, bilo što, i najmanju sitnicu, jednom jedinom riječi to nije ni spomenuto.
Savjet, ubaci se u Fed.zavod za statistiku, bolje ti to ide, nego da razbijaš glavu o mladima, mlade ionako ništa ne zanima, završi studij ako već nisi, oženi se, ne gubi vrijeme. Pozitivno je to što si zamislio, al nema pokretačke mase, eno je odgaja se u kladionicama i igraonicama
Dok je nama Čove,netreba nam niko.
vidi pepsija bgti…sve je to lipo al u bih nema izlaza.ko ima stelu radit ce i to je tako,ostali crknit ili vani. sve je to ok nego pepsi kad cemo pit,dubrovnik budva ovo ono 😀
Šta će mladi napravit? Ništa, mogu samo spakirat stvari i otić odavde jer je ova korumpirana vlast sastavljena od bivših udbaša i okorjelih komunista ( čast rijetkim izuzecima koji se ništa i ne pitaju ) i samo gura svoju rodbinu i istomišljenike. Sve su uvezali i pokrili a najžalosnije je što Crkva šuti i na neki način ¨blagosivlja¨ovakvo stanje, a njeno poslanje je da bude pastir svom narodu. Jadno je sve ovo.
A da probate u fratre?
Božić je idealist
de bogati ne serite,motiku u ruke i radite,ima za svakoga posla,nego bi vi sjedili u uredu,samo kukate ko i vecina ljudi u sirokom! sadite smilje,ima posla,necete naravno,jer ste LIJENCINE!!! dok vi zugate ja odo malo u milano u shopping 🙂 pozdrav !
Neće taj motiku u ruke nego ga čeka državni posao jer dobro prosipa demagogiju.
Je idealist pogotovo kad dobije idelno radno mjesto.
mladi ce nesto uradit?? sta ce uradit bgtii,pa nemaju 10km za goriva da se sastanu kamoli popiju kavu pa se dogovore,ko ima stelu taj negdi radi za crkavicu s kojom more prizivit 13-14 dana i to je to.sta ce mladi uradit kad di god pokucaju zatvorena vrata,cekas 5g za jebeni posa konobara il skladistara negdi a zavrsis fax.kao mladi ce pokrenit nesto sta ce pokrenit bgti,zna svak pricat price treba ovo imamo planova ideja,jbs ti ideju ako nemas para da te pogura neko…ljudi idite u njemacku il negdi vani bolje se zivi nego vamo 100x a ovakvi bozici i pi…e materine mogu samo srat oni ce se uhljebit negdi zivit ce s 1100-1200km i opet crkavat
Kulturan,pametan,fin dečko,-nekad nešto pohvalite vi gore navedeni komentatori!!!
de bogati ne seri,more se posao naci samo ga treba trazit,ajde reci kad si zadnji put pokucao na necija vrata ?? evo danas pokucaj u 10 velikih firmi naci ces posao,kakav takav! ajde probaj nije sramota pitat posao,dok su moji kolege govorili da se nemoze naci i sjedili u galeriji i gledali tko prolazi ja sam otisao i trazio posao,ja sad radim a oni jos sjede u galeriji i tracaju ko prolazi i ko je kakav !!!