Hrvat preživio pad zrakoplova, šest puta prevario smrt i dobio na lotu

Smrt mu ne može ništa! On je samo običan 85-godišnji nastavnik glazbe u mirovini. Živi u susjedstvu, u Petrinji. Ime mu je Frane Selak, a priču o njegovom čudesnom životu snimili su Discovery, i svi jači svjetski mediji. On naravno nije impresioniran, jer, u životu je imao mnogo većih izazova. Ovo je priča o najsretnijem čovjeku na svijetu, koju je posljednjih godinu dana vidio cijeli svijet.

Selakova nevjerojatna priča počinje u zimu 1962. godine, kada je vlak iz Dubrovnika prema Sarajevu u kojem je bio, iskočio iz tračnica i završio u ledenoj rijeci. Dok su se mnogi putnici udušili ili izgubili život zbog ozljeda od pada vlaka, Frane je sa slomljenim ramenom doplivao do obale i spasio se. Ovo je samo početak svega onoga što će se dogoditi u sljedećih 40 godina života Frane Selaka!

”Najsretniji čovjek koji je ikada živio” naziv je trominutnog animiranog filma koji je na YouTubeu. Milijuni ljudi širom planete vidjeli su “najsretnijeg čovjeka” na svijetu.

”Amerikanci nemaju pojma. Stavili su mi brkove i sve moje nezgode izmješali. Možda će zaraditi velike novce, a ja živim od mirovine. Barem da mi pošalju tisuću dolara pa da imam nešto od toga”, kaže Frano i objašnjava kako je zatražio pravnu pomoć i kako će ih sigurno tužiti.

Frane, čiji je život isprepleten od nevjerovatnih nezgoda sa sretnim završetkom, napominje da je 2014. godine imao srčani udar zbog kojeg je odležao 18 dana u sisačkoj bolnici. Nekim čudom se zatekao baš u blizini bolnice kada ga je počelo boliti u grudima, a lice mu je već poplavilo. Zapravo se čudom može nazvati cijeli život profesora glazbe s dvije završene Glazbene akademije, vojne i one “civilne”, a toliko se toga dogodilo da brojni svjetski mediji ne znaju koliko je zapravo tih čuda: pet, šest ili više. Frano je kao profesor glazbenog često mijenjao gradove u kojima je radio pa je dio života proveo u Modriči u BiH. Školski izlet u Odžak 1957. pretvorio se u noćnu moru za Franu i vozača Ahmeta.

”Bogu hvala da smo djecu ostavili u Odžaku pa smo u autobusu bili samo vozač i ja. Išli smo prema Modriči s namjerom da popijemo još jednu “putnu”, a Ahmet je bio poznat po tome što ne sjeda za volan bez pola litre rakije u sebi. No, vozio je bez greške. Na jednoj krivini smo, umjesto udesno, išli pravo iako je Ahmet okretao volan. Udarili smo i probili ogradu mosta i pali u rijeku Bosnu. Srećom, na tom mjestu rijeka nije duboka pa se nismo udušili. Sjećam se scene kako Ahmet i ja stojimo u rijeci, a on u rukama i dalje drži volan. Imao sam par sitnih ogrebotina, ali nikakve ozbiljne ozljeda”, prisjeća se on.

Već sljedeće godine Frano preživljava i drugu veliku nesreću. Bio je jedan od putnika u vlaku Sarajevo – Dubrovnik. Vozio se u nekada popularnom “Ćiri” s jednom bakicom u kupeu kada je golema stijena zbog nevremena pala na prugu i vlak je iskočio iz tračnica u hladnu Neretvu. Voda je počela ulaziti u vagone.

”Nikad nisam govorio da sam hrabar. Prije ću reći da sam kukavica i da sam se strašno uplašio. Bilo mi je žao i te bakice, majke moga prijatelja iz Stona. Nekako sam razbio prozorsko staklo i voda je uletjela u vagon. Uhvatio sam nekako bakicu i uspjeli smo isplivati na površinu. Jednom sam rukom plivao, a drugom držao bakicu dok nisam osjetio nečije ruke koje su nas izvukle na sigurno. Bili su to mještani Grabovca, sela blizu Jablanice, gdje se dogodila nesreća.

Kada mu se 1962. majka u Rijeci teško razboljela, radio je u daruvarskoj školi pa je odlučio iz Zagreba u Rijeku odletjeti zrakoplovom. Prvi put u životu.

Naravno da je došlo do najnevjerovatnije nesreće u kojoj je opet izvukao živu glavu. Kada je zrakoplov poletio, sjedio je u samom repu letjelice, pokraj vrata za izlaz u slučaju nužde i malog bifea odakle su stjuardese nosile osvježenje za putnike. Frani je za oko zapela prelijepa stjuardesa Rozika iz Futoga u Vojvodini. On je odvezao pojas, ustao i razgovarao s Rozikom nekoliko minuta kada su čuli strahovit udarac. Nakon tri dana provedenih u šok-sobi Traumatološke klinike u Zagrebu saznao je što se dogodilo, pišu Nezavisne novine.

”Ispričali su mi liječnici, a i čitao sam u tadašnjem Vjesniku u srijedu da je avion udario u planinu i da su poginuli svi članovi posade i putnici, 20-ak ljudi. Preživjeli smo lijepa Rozika i ja. Nakon udarca aviona u brdo, Rozika je izletjela kroz vrata na repu zrakoplova, a potom je zrak i mene povukao. Rozika se zaplela o grane neke jele ili bora pa su je, gotovo neozlijeđenu, pomoću vojnih helikoptera skinuli, a ja sam se zabio u veliki plast sijena pokraj nekog sela u blizini Čabra u Gorskom kotaru. Istragom su ustanovili da sam preživio pad iz aviona s 800 metara visine. Nisam imao nikakve prijelom ni ozbiljnije ozljede.”

Poslije ovog pada, u koji je gotovo nemoguće povjerovati, Rozika i Frano su nekoliko godina bili u izuzetno dobrim odnosima jer su vjerovali da ih je ova sreća u nesreći sudbinski vezala. Kasnije, nesreće su nekako pale u sjenu ovog pada iz zrakoplova. Tako je Frano dva puta u posljednji trenutak izbjegao smrt vozeći se u svojoj Ladi koja se prvo zapalila u vožnji, a drugi put zapalila i eksplodirala. On je na vrijeme zaustavio automobil i pobjegao i opet prošao bez ozljeda. Zatim je na serpentinama prema Karlobagu prije 19 godina njegov automobil udario UNPROFOR-ov kamion. Zapravo se prikolica ispriječila na cesti i udarila u Franin automobil koji se strovalio u ponor od 150 metara. Frano je ispao iz automobila jer se od pada iz zrakoplova zarekao da se više nikad neće vezati pa je ostao visiti između drveta i stijene iznad ponora.

I ovaj automobil je eksplodirao i izgorio, a Franu su izvukli vatrogasci i policajci. U travnju 2002. godine Frano je pogodio ‘sedmicu’ na lotu i dobio milijun eura!

Frano je kupio kuću u Petrinji i sagradio kapelicu posvećenu Majci Božjoj kojoj zahvaljuje na spasu iz svih situacija koje su mu donijele naziv ”tčovjeka na svijetu”. Dvanaest godina kasnije, dok čeka 85. rođendan, priznaje da živi od mirovine koja iznosi nešto više od 400 eura. I dok se pitate kako čovjek uspije potrošiti milijun eura za 12 godina, Frano priznaje da baš i nema trgovačkog duha. Svima je pozajmljivao novac, ali mu nisu vratili, kupio je 25(!) automobila prijateljima, kumovima, rodbini i poznanicima. Ljudima je kupovao krave i namještaje, instrumente čitavim orkestrima… Od većih investicija kupio je kuću u Senju za 120.000 eura, a prodao je za 70.000 eura.

Dva apartmana na Čiovu kupio je za 100.000 eura, a kada je shvatio da uopće nemaju prozora, prodao ih je za 30.000. I ostaje pitanje s početka priče na koje ni Frano nije znao odgovoriti: je li on zaista najsretniji čovjek na svijetu?

(www.jabuka.tv)

1 komentar

Komentiraj: