Hercegovačke tvrtke potrošile pšenicu vrijednu 1,8 milijuna KM

Dvije privatne firme su nezakonito potrošile pšenicu iz robnih rezervi, vrijednu 1,8 milijuna KM. Šteta je mogla biti manja da je Federalna direkcija robnih rezervizaustavljala krađu žitarica i bila aktivnija u sudskim sporovima za naplatu duga.

Nestala je pšenica kojom su se dva mjeseca mogli hraniti stanovnici grada veličine Sarajeva u slučaju prirodne katastrofe ili rata. Federalna direkcija robnih rezervi (Direkcija) je povjerila na čuvanje3.100 tona žitarice vrijedne 1,8 milijuna maraka mlinarskim firmama „Žitopromet“ iz Mostara i „Zlatna dolina“ iz Stoca. Ove firme su 2008. i 2012. godine neovlašteno potrošile pšenicu, a potom su prestale raditi.

Direktor Direkcije Tončo Bavrka se oglušivao o pozive suradnika da promijeni skladište I tako zaustavi krađu pšenice. O krađama nije obavijestio ni nadležne istražne institucije, otkriva Centar za istraživačko novinarstvo. Uslijedili su sudski postupci za naplatu štete tijekom kojih je Direkcija napravila propuste zbog kojih procesi I danas traju, uz male šanse da će šteta biti naplaćena.

Federalna direkcija robnih rezervije formirana prije 18 godin akako bi stanovnicima Federacije Bosne i Hercegovine osigurala hranu, lijekove i gorivo u slučaju rata ili prirodnih katasrofe kako bi intervenirala kod većih poremećaja cijena osnovnih roba na tržištu.Novac za kupovinu robe i najam skladišta izdvaja se iz federalnog proračuna.

S obzirom da Direkcija nema dovoljno vlastitog prostora za čuvanje robe, raspisuje tendere na kojima bira privatne firme sa skladištima. Za te usluge Direkcija godišnje plaća oko 900.000 KM.

Direkcija krije od javnosti podatke o robama iz rezervi, jer zakon propisuje načelo tajnosti u njenom radu. Međutim, ni Vlada FBiH nije raspolagala točnim informacijama o zalihama, iako je Direkcija trebala raditi kao njezin servis. To je olakšavalo krađu roba poput pšenice iz silosa dviju hercegovačkih firmi.

Prazni silosi u „Zlatnoj dolini“

U „Zlatnoj dolini“,koja je u vlasništvu stolačkog gospodarstvenika Ante Raguža, početkom 2011.godine smještena je količina od 1.607 tona pšenice. Prema ugovoru sa Direkcijom, firma je četiri godine staru pšenicu mogla potrošiti i zamijenitije pšenicom novijeg godišta do kraja te godine.

Uoči novogodišnjih praznika Raguž je pismeno obavijestio Direkciju da je to uradio, ali nije dostavio certifikat o kvalitetu i količini robe te otpremnice o ulazu pšenice u skladište, što bi bio dokaz da je pšenica i obnovljena.

U „Zlatnoj dolini“ odgađali su dolazak službenika Direkcije u kontrolu naredna dva i po mjeseca, pravdajući se Raguževim poslovnim obavezama. Kontrola je odlagana i zbog snježnih nepogoda koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu (BiH) u veljači 2012.godine.

Prva kontrola sredinom ožujka otkriva da u silosima nedostaju 763 tone pšenice. Raguž se u dopisu direktoru Direkcije pravdao da su u ovoj firmi, koja se bavila proizvodnjom brašna, potrošili pšenicu iz rezervi jer zbog blokade izazvane snježnim nanosima nisu mogli nabaviti svoju. Tada je obećao da će nadoknaditi manjak do kraja travnja.

Prema Zakonu o robnim rezervama FBiH, skladištari ne smiju trošiti robe bez odobrenja Direkcije. Ukoliko se to ipak dogodi, direktor Direkcije može naložiti da se odmah zapečate skladišta i preostala roba po hitnom postupku izmjesti u skladište druge firme. Nakon otkrića krađe robe Direkcija bi o tome trebala obavijestiti i Financijsku policiju FBiH i Federalnu inspekciju. Niti jeto uradila, niti je pšenica nadoknađena.

To je pokazala nova kontrola pšenice u silosima„Zlatne doline“dva mjeseca poslije, odnosno u svibnju 2012. godine. Dio su u međuvremenu nadoknadili, ali je i dalje nedostajalo 435 tona pšenice.

Nema novca

Kontrolori su zahtijevali od direktora Bavrke da hitno premjesti preostalu pšenicu tepokrene zakonske mehanizme kako bi potrošena roba bila nadoknađena.

Direkcija je imala mogućnost da aktivira mjenice koje je „Zlatna dolina“ priložila uz ugovor o skladištenju kao garanciju izvršenja posla. Uz pomoć mjenica Direkcija bi blokirala račune stolačke firme pa bi se novac koji im pristiže slijevao na račune Direkcije do namirenja duga. U to vrijeme „Zlatna dolina“ je bila aktivna i postojala je mogućnost za naplatu duga, ali Bavrka to nije uradio.

Umjesto da posluša prijedloge suradnika i pšenicu premjesti u drugo skladište, Bavrka je dogovorio sastanak sa Ragužem.Vlasnik „Zlatne doline“ je tada objasnio da nema novca da nadoknadi pšenicu i da mu treba vremena za to. Na njegov prijedlog Direkcija je produžila rok za obnovu pšenice do kraja srpnja 2012. godine.

Bavrka je za CIN rekao da je to učinio jer se nije želio konfrontirati s firmom koja im je dužna 435 tona pšenice, plašeći se da neće moći naplatiti dug.Međutim, umjesto da nadoknadi manjak, „Zlatna dolina“ je tijekom ljeta potrošila i ostatak pšenice.

Raguž je novinaru CIN-a rekao da je pšenica robnih rezervi bila stara i da je nije mogao prodati po cijeni kojom bi kupio novu zalihu pšenice.

U to vrijeme Vlada FBiHje zatražila od federalne inspekcije da prekontorlira sva skladišta robnih rezervi. Tadašnji premijer Nermin Nikšić rekao je za CIN da su kontrolu naložili jer su dobijali informacije da u skladištima nema robe Direkcije, iako je ona bila evidentirana.

Vlada je odmah zatražila istragu o krađi roba, ali ju je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) počela tek sredinom prošle godine prema nalogu Tužiteljstvu BiH. Bavrku nisu smijenili. Nikšić je objasnio da je Bavrka državni službenik kojeg po zakonu ne može smijeniti, osim ako ne ode u zatvor na rok duži od šest mjeseci.

Tužba nakon otkrića

U rujnu 2012. godine, mjesec dana nakon izvještaja inspekcije o kontroli skladišta,Bavrka podnosi Općinskom sudu u Sarajevu tužbu protiv „Zlatne doline“ iz Stoca i traži da im vrati pšenicu vrijednu skoro milijun maraka.

Na pripremno ročište koje je bilo zakazano 23. listopada 2013. godine nije došla pravna zastupnica Direkcije Sonja Jelić niti je opravdala izostanak. Zbog toga je Sud proglasio tužbu povučenom.Nekoliko dana poslije Bavrka je tražio obnavljanje postupka, uz opravdanje da je Jelić na putu do Suda primila informaciju o pred infarktnom udaru njene majke te nije mogla prisustvovati suđenju. Donio je i liječničko uvjerenje o odsustvu Jelić s posla zbog njegovanja majke.

Međutim, u pregledu prisustvovanja i odsustvovanja uposlenika Direkcije sa posla upisano je da je Jelić tog dana radila osmo satno radno vrijeme. Bavrka kaže da je ova službenica došla na posao i trebala je ići na raspravu zakazanu za prijepodne tog dana. „Dođete na posao i prijavite se, ne znate da će vam neko od roditelja biti bolestan“, kaže Bavrka koji nije objasnio zašto u evidenciji Direkcije nije upisano bolovanje ove službenice. Ipak, Sud je uvažio liječničko uvjerenje i vratio tužbu na početno stanje, ali je spor pokrenut tek godinu dana kasnije, odnosno u listopadu 2014. godine.

U međuvremenu,„Zlatna dolina“je prestala poslovati, a od firme su i drugi povjeritelji pokušavali naplatiti dug. Direkcija je,primjerice, zakasnila naplatiti svoj dug prodajom vozila ove firme, jer je prije nje to učinila Porezna uprava Hercegovačko-neretvanske županije.

Skupi kiks u stečaju

CIN otkriva daje 2013. godine Direkcija napravila još jedan propust zbog kojeg će teško naplatiti štetu od druge firme koja je, također, neovlašteno potrošila približno istu količinu pšenice.Riječ je o stečajnom postupku koji je otvoren u veljači 2013.godine pred Općinskim sudom u Mostaru nad firmom „Žitopromet“ koja je u vlasništvu privatnih investicijskih fondova.

Tijekom stečaja iz Direkcije su propustili prijaviti da im ova firma duguje oko 834.000 KM, jer je neovlašteno potrošila1.500 tona pšenice. Ovoje veći dio zalihe pšenice koju je Direkcija u mostarskoj firmi uskladištila prije sedam godina.

Naime, kada je stečaj otvoren, Sud je putem Službenog glasnika BiH pozvao sve firme i pojedince kojima „Žitopromet“ nešto duguje da prijave svoja potraživanja.Iako su bila dva roka za prijavu potraživanja u trajanju od ukupno četiri mjeseca,iz Direkcije su se javili tek u siječnju 2014.godine kada nije bilo šanse za prijavu potraživanja.

Direktor Direkcije Tončo Bavrka je u kratkom razgovoru za CIN za gubitak pšenice u stolačkoj „Zlatnoj dolini“okrivio Odjeljenje za robne rezerve.

Zbog ovog slučaja, Bavrka je početkom 2014. podnio disciplinsku prijavu protiv službenica Odjeljenja za pravne i opće poslove Mirele Trnke, Sonje Jelić i Tee Mrnjavac zato što nisu pratile Službeni glasnik BiH, zbog čega je Direkcija zakasnila prijaviti svoja potraživanja. Mrnjavac je suspendirana na trideset dana, Trnka je dobila usmenu opomenu, a Jelić nije snosila posljedice. Međutim, Odbor državne službeza žalbe je poništio taj postupak jer nije jasno utvrdio odgovornost službenica za prekršaj. Osporili su Bavrkinu tvrdnju da godinu dana nije znao za stečaj, jer je u tom razdoblju održavao stalne kontaktesa „Žitoprometom“. CIN je došao do Bavrkinog putnog naloga iz kojeg se vidi da je on u tom razdoblju posjetio ovu firmu kako bi razgovarao o mogućnostima naplate potraživanja.

Brutalni nasrtaji

Pšenica nije jedina roba koja je ukradena Direkciji. Devet firmi koje su sa Direkcijom imale ugovore o čuvanju roba neovlašteno su potrošile veliku količinu hrane i goriva. Šteta je procijenjena na 12,1 milijun maraka, ne računajući kamate zbog protoka vremena. Revizori federalnih institucija su u posljednjem izvještaju o poslovanju Direkcije zaključili da je više nego izvjesno da značajan dio štete u sudskim postupcima protiv firmi neće biti naplaćen.

CIN je u posjedu izvještaja u kojem Bavrka tadašnjem premijeru FBiH Nerminu Nikšiću piše o sudskim postupcima za naplatu štete u Direkciji. U pismu objašnjava razloge zbog stalnih gubitaka roba. Napisao je da mu se čini „da manjak nastaje namjerno i da su tvrtke educirane za takve nečasne radnje“. Naveo je i da u Direkciji nema kadra koji se može suprotstaviti „brutalnim nasrtajima gospodarskih subjekata koji otuđuju robe Direkcije“.

Najveći dio roba iz skladišta nestao je od 2008. do 2012.godine, u prve četiri godine nakon imenovanja Bavrke na mjesto direktora Direkcije. Pljačke su prestale tek nakon inspekcijske kontrole u ljeto 2012. godine.

(Centar za istraživačko novinarstvo)

7 komentara

Komentiraj: