Franjevačka galerija Široki Brijeg gostovala s izložbom Vanje Radauša

U srijedu navečer, 9. studenoga 2016., u Galeriji Novi hram u Sarajevu otvorena je gostujuća izložba Franjevačke galerije Široki Brijeg. Franjevačka galerija gostovala je s izložbom Veliko u malenom, koja se sastoji od 40-ak djela Vanje Radauša koja su dijelom fundusa ove galerije.

Postav izložbe napravio je akademski slikar Josip Mijić. Otvorenje izložbe predvodio je Boris Kožemjakin, predsjednik Židovske općine u Sarajevu, a uz njega su sudjelovali i fra Vendelin Karačić, rukovoditelj umjetničkoga programa Franjevačke galerije Široki Brijeg, te Beat Čolak, povjesničar umjetnosti, član Društva povjesničara umjetnosti Hercegovine i autor predgovora.

Boris Kožemjakin i fra Vendelin Karačić govorili su o kontekstu i važnosti suradnje Galerije Novi hram u Sarajevu i Franjevačke galerije Široki Brijeg. Beat Čolak nazočnima je ukratko predstavio život te umjetnički karakter i opus velikoga hrvatskoga umjetnika Vanje Radauša, a on je i autorom predgovora Veliko u malenom, iz kojega donosimo odlomak:

Na ovoj izložbi prikazani su njegovi crteži i slike koji se motivski protežu od figuralne, preko mrtve prirode i florealne pa sve do apstraktne motivike, u kojoj je jezik likovnih elemenata i oblika, geometrijskih i organskih, uzvišen i uzdignut na razinu i vrijednost samoga motiva. Figuralika je ponajviše vezana za izolirani ljudski lik, istaknut tamnim konturama pred praznom bjelinom pozadine, ali se preko genre scena proteže i do erotikom protkanih ženskih aktova. Ni u jednom od tih prizora, međutim, detalj ne nadvladava te se nipošto ne može govoriti o želji za prikazivanjem fizionomije likova i postizanjem vjerodostojnih portretnih obilježja. Namjesto toga, psihologija i karakter lika upisani su u oblikotvorne elemente djela, u tonove i nijanse boje, u debljinu i sigurnost ili uskoću i fluidnost linije, u odnos punoga i praznoga…

S nekoliko skicoznih, ali vješto vođenih oblikotvornih poteza, Vanja Radauš predstavlja ljudski lik u njegovim osnovnim naznakama, a oku promatrača ostavlja vizualni užitak u likovnim pretakanjima i prepletanjima uskih i širokih, vijugavih i poletnih s ukočenijim i smirenijim linijama i oblicima… Pulsirajući i živi ritam poteza otkriva radost i užitak stvaranja neopterećena konačnim definiranjem oblika. Umjesto toga, recipijentu je prepušten jednokratan i osebujan doživljaj, igra dovršetka likovnoga djela, koja mora biti jednako živa i produhovljena kako bi bila komplementarna i ravnopravna igri njegova stvaranja.

Izložba ostaje otvorenom do 23. studenoga 2016. godine.

(www.jabuka.tv | Foto: Josip Mijić)

1 komentar

  • Sve je u oku promatrača. Dobro i zlo .Ružno i lijepo- sve je u oku ili pak u srcu promatrača. To je to. Nema tu velike filozofije.
    Kao što netko pametan reče nekad, svi smo mi nekom drugom ono, što vidi u nama i ono što mi,vidimo u drugom.

Komentiraj: