Fra Vendelin Karačić: Franjevačkoj galeriji potrebne su promjene i podrška

U Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg 1. veljače 2017. godine otvorena je “Retrospektiva” Šemse Gavrankapetanović. U pozdravnim riječima fra Vendelin Karačić, voditelj umjetničkoga programa Franjevačke galerije, spomenuo je i teškoće u djelovanju Galerije, ali i vjeru u opstanak i nastavak njezina rada i dosad vrlo uspješne izlagačke djelatnosti.

Tim povodom portal Jabuka.tv razgovarao je s fra Vendelinom Karačićem o situaciji u Franjevačkoj galeriji, njezinoj ulozi u društvu i kulturnoj ponudi Širokoga Brijega i Hercegovine, umjetničkom fundusu te planovima za budućnost.

Počeci djelovanja Franjevačke galerije

Franjevačka galerija, nakon inicijalnih priprema i koraka, izrasla je iz negdašnjega muzeja i riznice, a prvi stalni postav javnosti je otvorila 25. srpnja 1990. godine. Od tada su u izložbenim prostorima ove Galerije priređene mnogobrojne i značajne izložbe, a vremenom su se u njezinom umjetničkom fundusu sabirale umjetnine – neke i od vrlo velike vrijednosti – te Franjevačka galerija danas posjeduje više od 4.500 umjetnina, što je čini nezaobilaznom točkom na kulturnoj mapi Bosne i Hercegovine, pa i regije. U listopadu 2015. godine Galerija je proslavila srebrni jubilej te je tom prigodom predstavljen drugi stalni postav koji se sastoji od 229 izložaka, a realizirao ga je hrvatski povjesničar umjetnosti Igor Zidić, u suradnji s fra Vendelinom Karačićem i akademskim slikarom, magistrom Ars sacra, Josipom Mijićem.

Težnje prema institucionalizaciji

Franjevačka je galerija još uvijek mlada ustanova i dosad je djelovala uglavnom pod rukovoditeljstvom fra Vendelina Karačića i preminuloga fra Joze Pejića. Međutim, za razliku od početnoga perioda u kojem je djelovanje bilo mnogo lakše, u posljednje vrijeme pojavljuju se i poteškoće.

– “Franjevačku galeriju u početku smo željeli oformiti kao samostalnu ustanovu, sličnu drugim ustanovama. Bilo je teškoća, a i želje da to ostane u okrilju Franjevačkoga samostana Široki Brijeg pa je ova Galerija svoje poslovanje ostvarivala preko Udruge prijatelja Franjevačke galerije Široki Brijeg. To je dosta dobro funkcioniralo do novijega vremena i dok je fra Jozo Pejić bio ravnatelj. Međutim, danas, kada se u svim pojedinostima valja uklopiti u suvremeni način rada i poslovanja, ima poteškoća, naročito u dobivanju novčane potpore. Razloga tome ima više, pa tako i razloga da se Franjevačka galerija institucionalno osamostali. Iako smo davno počeli o tome razmišljati, upravo ovih dana razgovaramo i poduzimamo konkretnije korake u vezi s time”, rekao je fra Vendelin Karačić za portal Jabuka.tv.

Poteškoće u financiranju djelatnosti

Jedan od razloga težega dolaska do financijske potpore raznih državnih institucija i fondova upravo je to što Franjevačka galerija još uvijek nema status pravne osobe. Tako mnoge galerije, muzeji i riznice lakše dolaze do izvora prihoda, dok Franjevačka galerija ostaje “kratkih rukava”. Nadalje, na višim razinama postoji i određena selekcija pri odabiru institucija kojima se dodjeljuju financijska sredstva pa tako pomoć zna zaobići Crkvene i vjerske ustanove, bez obzira na to što su izrazito usmjerene na kulturne djelatnosti.
Fra Vendelina smo pitali i kakav je odnos lokalnih vlasti i nadležnih ministarstava prema Franjevačkoj galeriji, na što nam je odgovorio:

– “Mogu reći da sa simpatijama prate naše djelovanje, nekakva suradnja postoji, pa i novčana pomoć, ali ona je u odnosu na opseg djelovanja Franjevačke galerije ipak nedostatna”.

O razlozima za to nastavlja:
– “Mislim da su trenutno financijske teškoće unutar same Županije i Grada Širokoga Brijega prvi razlog jer, kažem, ipak prate naše djelovanje i koji put dovedu i poslovne i druge partnere u razgledavanje. Neposredno poslije rata, kada se pojavilo više galerija i kada su bila učestala izlaganja, nije pravljena velika razlika između tradicijske kulture i manifestacija i ovih koje su ipak na jednoj višoj razini. Stoga postoji nesrazmjer u raspodjeli sredstava i procjeni vrijednosti pojedinačnih institucija i manifestacija. Nedostaju pravi kriteriji za procjenu vrijednosti i tradicijska kultura s puno više lakoća dobiva potporu državnih institucija. Činjenica je da borba bikova odvuče Hercegovinu, a ovamo je puno teže i treba puno više napora uložiti da se privuku ljudi”, navodi fra Vendelin Karačić za portal Jabuka.tv.

Mogućnosti, uloga društva i društvenih djelatnika

Opće je poznato da kulturni događaji u Hercegovini rijetko kada izazivaju znatniji odaziv publike. Redovitiji posjetitelji Franjevačke galerije mogli su primijetiti stanovito opadanje broja posjetitelja pri otvaranjima izložbi. O tome fra Vendelin govori:

– “Živio sam u Sarajevu, Zagrebu, Ljubljani i drugdje i mogu reći da smo imali izvanredan posjet, puno veći nego neke sredine, pa i gradovi. Međutim, zadnjih godina posjet je splasnuo, ali ipak ne katastrofalno. U čemu je razlog, ne znam. Imamo svoj način djelovanja, držimo jednu razinu, ali nismo ekskluziva i svake godine nastojimo ‘dovući’ po jednu veću izložbu koja je u tom trenutku vrhunac mogućega”.

O dodatnim aktivnostima, poput Noći muzeja, koje bi možda mogle privući posjetitelje, nastavlja:
– “To bi svakako trebalo i sljedeće godine možda ćemo se pokušati uključiti u Noć muzeja. Pored toga, valjalo bi potaknuti i prosvjetne djelatnike, naročito one koji su u doticaju s likovnom kulturom, da u izvanškolskim aktivnostima iniciraju i organiziraju posjete izložbi, predstavljanja knjiga i drugih kulturnih događaja”, dodaje fra Vendelin Karačić.

Potreba za stručnim kadrom

Malo ljudi zna da Franjevačka galerija Široki Brijeg u umjetničkom fundusu posjeduje preko 4.500 umjetnina. U toj zbirci nalaze se i poznata umjetnička imena poput Vlaha Bukovca, Mate Celestina Medovića, Mencija Clementa Crnčića, Miroslava Šuteja i drugih velikana hrvatske moderne i suvremene umjetnosti. Nažalost, većina inventara još uvijek je neistražena i široj je – ali i stručnoj – javnosti još uvijek relativno nedostupna.

– “Dosad smo fundus uglavnom nastojali prezentirati organizacijom umjetničkih izložbi, koje su na taj način struci pružale mogućnost da se oglasi i posjetiteljima da vide što posjedujemo. Međutim, preduvjet da se obrada fundusa povjeri pojedincima i stručnjacima je katalogizacija umjetničkoga inventara, da se zna čime raspolažemo. Na tome se, sukladno mogućnostima, zadnjih godina ipak radi i oko dvije trećine fundusa elektronički su katalogizirane, a ostalo predstoji. Drugo, izuzev nekolicine, povjesničara umjetnosti dosad gotovo da i nije bilo u Hercegovini pa smo i na tome radili i utjecali na pokretanje Studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sad bi trebalo dati mogućnosti djelovanja za to obrazovanim stručnjacima. Osim toga, u tome leži i ključ povjerenja svim vanjskim institucijama i fondovima koji dodjeljuju i sredstva. Dakle, traži se i kvaliteta, ali i broj djelatnika koji rade u određenoj instituciji”, ističe fra Vendelin Karačić.

Planovi u 2017. godini

– “U 2017. godini planiramo održati dinamiku izlaganja i sačuvati suradnju i razmjenu izložaba s Umjetničkom galerijom BiH i Galerijom Novi hram u Sarajevu te Galerijom likovnih umjetnosti Slavko Kopač u Vinkovcima. Također, u razmjeni smo i s Galerijom Tau u Čapljini, a spremni smo i na druge suradnje, ako se otvore prilike”, rekao je fra Vendelin Karačić.

Neizvjesna budućnost Franjevačke galerije

U vezi s pitanjem institucionalizacije Franjevačke galerije i njezina postajanja pravnom osobom još uvijek ima dilema.

– “Premišljamo se kako se opredijeliti. Imamo primjer Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica Livno, gdje su ugovorno ili kako već s Općinom uređeni odnosi tako da je i financijska strana dobrim dijelom pokrivena. Franjevci su ostali vlasnici, a ustanova ima svoje redovite zaposlenike i uobičajen način djelovanja. Za razliku od ove, mi smo tek prije koji mjesec dobili prvoga zaposlenika, ali i to plaća Franjevački samostan, bez društvene pomoći i stalnoga izvora prihoda.
Mislim da će se Franjevačka galerija i u budućnosti morati oslanjati na volonterski rad redovnika, ali bez jedne ili više osoba koje će ipak čvrsto stati i stručno voditi Galeriju, naravno da ustanova neće moći udovoljiti zahtjevima vremena”, kaže fra Vendelin Karačić.

Na pitanje bi li Franjevačku galeriju više volio vidjeti kao javnu instituciju i javno dobro, fra Vendelin nam je kratko i jasno odgovorio: “Apsolutno!”.

Umjetnost potiče najbolje u čovjeku

Za kraj, fra Vendelina smo zamolili da za portal Jabuka.tv prokomentira trenutno stanje kulture u Hercegovini i protumači vlastitu viziju i viđenje svrhe postojanja Franjevačke galerije.
Složili smo se da kultura nije na zavidnoj razini:

– “Nažalost, stvari tako stoje. Ljude i publiku treba odgajati. Kultura pokreće i budi, ona treba biti jedno otvaranje, kao što je narav umjetnosti da nadilazi uobičajeno. Strani hodočasnici dožive ushit kada uđu u našu riznicu ili galeriju, a domaći ljudi rijetko kada i ulaze”.

O Franjevačkoj galeriji nastavlja:
– “Ovu ustanovu uvijek gledam kao jednu oazu u kojoj bi posjetitelj u ovoj eri vizualizacije – ali ubrzane, gdje su ekrani i ekrančići, gdje je ponuda zbunjujuća – ipak osjetio da se kulturne vrijednosti sustavno, prema nekom redu i vrednovanju, stavljaju pred čovjeka kao ponuda bez neke obveze ili bilo kakva moranja. To je kontekst onome što naša širokobriješka crkva kao takva i samostan kao takav svojom ulogom nude ljudima. Također, to dobro dođe i onima koji su doista religiozni, raznolikost uvijek obogaćuje i uveseljava.
Liturgija, bogoštovlje i kultura uvijek se međusobno obogaćuju, prožimaju i potiču čovjeka da prepoznaje i ističe najbolji dio sebe“, zaključuje fra Vendelin Karačić za portal Jabuka.tv.

(www.jabuka.tv)

1 komentar

  • Albert Einstein
    | Čovjek | Život | Dobrota | Svijet |
    Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.

Komentiraj: