Fra Marin Karačić: Vjera „preko veze“

“5 najkraćih savjeta za sreću!,
10 pitanja koja će vam promijeniti život!,
Izliječite svaku bolest; ovu biljku liječnici mrze, pogledajte zašto!,
Izmoli ovu molitvu i sutra će ti se dogoditi čudo!,
Smršavite preko noći!,
Kako naučiti za maturu u jedan dan?!”

Svakodnevno smo okruženi ovakvim ili sličnim natpisima, ponudama, rješenjima, pa se pitam je li problem u meni što mi sve to izgleda toliko banalno ili je veća briga što ima ljudi koji povjeruju u ovo gore iznad. Svaki put me fascinira ta ljudska potreba za laganijom stazom, linijom manjeg otpora, širim putem; kako god mi to nazvali. A prije svega me iznenadi ta ljudska znatiželja i lakovjernost. Valjda kad je čovjek u muci ili stisci pristaje na svašta.

Svjesni smo koliko puta tražimo neku „vezu“ ili za posao ili za fakultet, koliko puta pokušavamo napraviti nešto „mimo protokola“, koliko puta želimo „preko reda“ ili nekim kraćim putem… Ni ne mislimo više da možda time nekoga drugoga dovodimo u neugodnu situaciju ili da možda to što činimo nije u redu. A o nekulturi da i ne govorimo. Zašto? Zato što to svi rade, to je danas postalo normalno. Izgubili smo osjećaj za drugoga, nažalost, jer je i taj netko drugi izgubio osjećaj za nas i doveo nas u ovakvu situaciju da činimo od sebe to što činimo. Tako da je uvijek lakše nastaviti niz, nego započeti nešto novo, nešto drugačije.

Živimo u vremenu lakih nota, površnih razgovora, kratkih brakova i virtualnih prijateljstava. Svijet nas uvjerava da se ne isplati truditi, da se ne isplati pokušavati, jer ionako ne ćemo uspjeti. I nekako lakše čujemo i poslušamo taj glas koji nas obeshrabruje, nego onaj koji nam govori da biramo uži put, da biramo težu stazu, da budemo strpljivi, da opraštamo. Tako teško čujemo onaj Glas koji nam govori da će nas Istina osloboditi, da nam plaća nije na ovome svijetu, nego na nebesima. Glas koji nam govori da nas je urezao u svoj dlan, da ima plan za nas, koji nam je pripravio mjesto u svome Domu. Ali taj nam je Glas u ovoj buci tako dalek i nerazumljiv. Zašto? Zato što je zrno gorušičino preveliko u usporedbi s našom vjerom i povjerenjem, zato što jedva da sebe pomaknemo, a kamoli da bismo micali planine, zato jer smo već poštedjeli svoj drugi obraz i udarac uzvratili.

Još nam je ostalo da i s vjerom pokušamo „preko veze“. Ali kod našega Oca to nije moguće jer smo svi jednako ljubljena djeca. I ima raširene, otvorene ruke za svakoga od nas. Svijet nas mami, obećaje i prevari, dovede nas do zida kad ne znamo gdje i kako dalje, ali naš Otac ostaje dosljedan i vjeran, pruža nam novi početak, On ispunja ono što je obećao.

Na nama je učiti se biti strpljiviji i imati više povjerenja. Učiti se potruditi oko života i pošteno zaraditi kruh svoj svagdanji. Jer jako dobro krenemo i započnemo, ali se onda na pola puta preplašimo i odustanemo. I baš u tom trenutku gdje bi trebala vjera „priskočiti“ upomoć, pobijedi nas strah i briga za zemaljsko. A znamo da bitku osvaja onaj koji ustraje u vjernosti Gospodinu. Iskoristimo dar vjere koji smo primili, noseći svoje križeve i pobjeđujući kušnje, da se svakim danom sve više suobličujemo Kristu, crpeći snagu iz euharistije, da možemo sa svetim Pavlom uskliknuti: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“

(Fra Marin Karačić | Radio-medjugorje.com)

10 komentara

  • Samo Fratar moze mudro i istinito zivot opisat onakav u vijeri i preko veze.
    Sve preko veze i moci nekako postala moda ali ,moda brzo prode a vjera u Boga kod onog tko zeli ostaje zauvjek .
    Ma kako tezak zivot bio zivim ga Bog mi je dao puno puta znak i u boli providenje nista nije bez nekog razloga.

  • Trebale bi duhovne vođe u HR puno skromnije živjeti i prestati voziti luksuzne limuzine i izuzetno luksuzne nekretnine prodati I NOVAC OD TOGA PODIJELITI SIROTINJI. Svećenici Biskupi itd. sa sv. Oltara govore da čovjek treba skromno živjeti a oni duhovne vođe žive u raskoši i bogatstvu. Ali BOG sve vidi. Slava mu. Kada imam viška odjećđ sve ja dam u crveni križ. Karitasu nema teorije. Neka biskupi daju jer imaju svega izobilja. Ali neće sram ih bilo.

  • I oni će jednog dana pred lice gospodnje. Ovaj tekst je lijep i poučan. Svi trebamo malo stati i razmisliti o životu koji živimo.

  • Kažeš izgubili smo osjećaj za drugoga…
    Svašta ti ćeš 🙂
    Vi niste dosljedni ni jednoga slova 🔤 od pustog ovog teksta. Sram vas može biti.
    Sve vam je narod da i napravio.
    Vi uz pomoć političara i lopova, gulite ovaj već iscrpljeni narod. Fuj

    • Svaka cast Fra Karacicu, on je jedan od rijetkih koji vrijedi u onoj (danasnjoj) kaljuzi na Brigu, ali ti ljudi ne zive ono sto propovijedaju i moram se sloziti d su iskljucivo u sluzbi politickih mocnika i da ih vise zanimaju drustveni dogadjaji i guranje u prve redove, politikanstvo i luksuz, nego sto brinu za dusevno stanje svog naroda. Od mene jedan veliki, veliki minus. U Bogu vjerujem, ali u crkvu danasnju u Hrvata gubim povjerenje sve vise i vise jer povezani s narodom i sirotinjom nisu, niti zele biti. Cast izuzecima.

  • izbjeglica. … najtuznije je sto niste vi primjer katoličanstva, s oltara slava mu…lijepo pricate, ali veći ste političari od onih kako ih već zovu ČIR….

  • CAST VOBA NA VAMA…… ALI VELIKA VEĆINA JE GORA OD POLITICARA….. SIROTINJA NESMI NI PITATI ,,NEMA ZA NJIH,,, KUCE OBITELJSKE I SL…UHHHHHHHHHHHHHHH.

Komentiraj: