Dinamo među 20 klubova s najvišim zaradama na svijetu

Beogradski Partizan nalazi se na 13. mjestu, a zagrebački Dinamo na 16. mjestu ljestvice. Beograđani su u posljednjih deset godina na transferima zaradili 96,77 milijuna eura, a u Mamićevu blagajnu kapnulo je 87,72 milijuna.

“Kupi jeftino, prodaj skupo”, filozofija je klubova manje platežne moći, koji se samo dobrim skautingom mladih i nepoznatih igrača, njihovim nogometnim odgojem, odlično organiziranom omladinskom školom i vrhunskim pregovaračkim talentom mogu nositi s nogometnim bogatašima poput Reala, Chelseaja, Manchester Cityja, Uniteda, Barcelone ili PSG.

Prema podacima Transfermarkta, skupinu „malih klubova” koji plivaju među divovima zahvaljujući izvrsnom odnosu kupi-prodaj “biznnisa”, predvodi Porto s 339,22 milijuna eura čiste zarade od transfera u posljednjih deset godinavo briljantnom poslovnom politikom uspješno plivaju među divovima.

Porto, Udinese, Internacional, Partizan, Dinamo…

Brazilski Santos sa zaradom od 174 milijuna eura odmah je iza Porta, a u TOP deset još su i talijanski Udinese (174,02 milijuna eura), brazilski Internacional (170,42), Benfica (162,69), Cruzeiro (159,45), Lille (139,93), River Plate (125,59), Ajax (125,11), te Sao Paulo (102,35) .

Beogradski Partizan nalazi se na 13. mjestu, a zagrebački Dinamo na 16. mjestu te ljestvice. Beograđani su u posljednjih deset godina na transferima zaradili 96,77 milijuna eura, dok je za isto vrijeme u Mamićevu blagajnu kapnulo 87,72 milijuna.

Na Maksimiru sve je počelo s Nikom Kranjčarem

Na Maksimiru sve se počelo kotrljati u zimu 2005. sa sad već slavnim transferom Nike Kranjčara u Hajduk, a Dinamo je za svog odbjeglog sina dobio 1,5 milijuna eura.

Iste godine na ljeto je Marseille platio 2,5 milijuna eura za usluge Boštjana Cesara, dok je sljedeće sezone Ivan Bošnjak otišao za 1,7 milijuna eura u Genk.

Bio je to samo sitniš za ono što je uslijedilo godinu poslije. Eduardo je otišao u Arsenal za 13,5 milijuna eura, Vedran Ćorluka za 13 u Manchester City, Nikola Pokrivač za 3,50 u Monaco, a fantastičnu godinu Zdravko Mamić je zaokružio prodajom Gordona Schildenfelda za 1,7 milijuna eura u Bešiktaš.

U ljeto 2008. Luka Modrić za čudesnih 21 milijuna eura prelazi na White Heart Lane, a Ognjen Vukojević za 6 milijuna u kijevski Dinamo.

Godinu poslije Dejan Lovren odlazi u Lyon, a maksimirska blagajna punija je za 8 milijuna eura. Mario Mandžukić 2010. odlazi u Wolfsburg za 7 milijuna, a dvije sezone poslije ponovno je prometno na Maksimiru. Mateo Kovačić za 11 milijuna odlazi u Inter, Domagoj Vida za 5 milijuna u Kijev, a Milan Badelj za 4 milijuna u HSV.

Tin Jedvaj bio je hit u sezoni 2013./14., kad ga je za 5 milijuna eura kupila Roma, a iste sezone za 4,8 milijuna Šime Vrsaljko odlazi u Genou. I ove sezone Mamić je dobro zaradio. Brozović je na zimu otišao u Inter za 3 milijuna eura, Alen Halilović otišao je ranije u Barcelonu za 2,2 milijuna , a Duje Čop je za 1,5 milijuna eura postao član Cagliarija. S tim da bi Dinamo trebao dobiti još novca od Intera, Barcelone i Cagliarija u budućnosti.

Unatoč sumnjivim menadžerima Porto u rekordnom plusu

Kada je u pitanju prodaja i kupovina igrača, odnosno čisti profit koji klubu ostane na kraju, Porto je klub kojem nema premca na cijeloj kugli zemaljskoj. U posljednjih deset godina, otkako su pod kormilom Josea Mourinha šokirali nogometnu Europu i osvojili naslov prvaka Europe, Porto je prodao igrače u vrijednosti 718 milijuna eura, a kad su se odbili troškovi kupovine igrača ostalo im je 339,22 milijuna.

Isti scenarij ponavlja se punih deset godina. Na početku svake sezone, kad svi misle da je to to što se rasprodaje tiče, Porto iznenadi sve i nastavlja ubirati milijune na račun svoje fantastične procjene igrača.

Porto dominira svjetskim tržištem najvećim dijelom zahvaljujući sjajno organiziranoj skautskoj službi u Južnoj Americi, posebno u Brazilu, koji je nepresušno vrelo kojeg klub s Dragaoa iz godine u godinu crpi.

Hiperprodaja igrača počela je nakon osvajanja Lige prvaka 2004. Roman Abramovič nije pitao za cijenu kad je dovodio Josea Mourinha, a ovaj je sa sobom u paketu na Stamford Bridge doveo Ricarda Carvalha (Transfermarkt je taj transfer procijenio na 30 milijuna eura) i Paula Ferreiru (20 milijuna eura). Treći kapitalac koji je te sezone napustio Dragao bio je Deco, a Barca je za njega platila 21 milijuna eura.

U narednim sezona Porto je prodao Jamesa Rodrigueza za 45 milijuna eura, Mangalu, Falcaa i Hulka za po 40 milijuna, Danilo i Anderson su donijeli po 31,5 milijuna, Pepe 30, a Moutinho i Quaresma po 25 milijuna eura.

Druga strana: Real najviše potrošio, City u najvećem deficitu

Onu drugu ljestvicu, klubova koji su u istom vremenskom periodu najviše trošili, predvodi Real Madrid, koji je na dovođenje nogometaša izdvojio čak 1,19 milijardi eura. Ipak, kako je prodao igrače u vrijednosti 546 milijuna eura, u minusu je 644,55 milijuna, pa je ”titulu” najneprofitabilnijeg kluba prepustio Manchester Cityju.

”Građani” su u istom vremenskom razdoblju potrošili 958 milijuna eura, a na prodaji igrača zaradili su ”svega” 273 milijuna, što znači da su na transferima u minusu 684,5 milijuna.

Chelsea je od dolaska Romana Abramoviča na čelo kluba potrošio čak 1,06 milijardi eura , a konačan balans im je -575,53 milijuna.

U TOP deset najvećih potrošača još ulaze i Barcelona s potrošenih 806 milijuna eura (ukupan minut 472 milijuna eura), Liverpool sa 794 milijuna (-320 milijuna), Manchester United s 730 milijuna (-434 milijuna), Tottenham sa 700 milijuna (-194 milijuna), Juventus s 584 milijuna (-212 milijuna), PSG s 560 milijuna (-433 milijuna) te Inter s 513 milijuna (-96 milijuna).

(Index.hr)

Komentiraj: