Danas počinje vrijeme došašća

Danas počinje došašće ili advent (lat. adventus – dolazak), razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini pripreme za blagdan Božića, što je ujedno početak crkvene godine.

U zapadnom kršćanstvu došašće počinje četiri tjedna prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak. U došašću prevladava ljubičasta boja u liturgiji, a na misama se čitaju prikladni biblijski tekstovi.

U tom razdoblju crkvene godine izrađuje se i stavlja na stol adventski vijenac s četiri svijeće, koje simboliziraju četiri nedjelje u došašću. To je vrijeme kada prevladavaju iščekivanje, nada, budnost i čežnja. Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnju sabranost. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi.

U pojedinim krajevima gdje žive Hrvati u različito vrijeme počinju prave priprave za Božić. Primjerice u krajevima u BiH gdje žive Hrvati, priprema počinje već na dan sv. Katarine Aleksandrijske 25. studenog. Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: “Sveta Kata zatvara vrata”. U prvome dijelu došašća (do 16. prosinca), vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.

U došašću se svakog jutra služe mise zornice, puku omiljene rane mise, koje imaju pokornički značaj jer valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. One predstavljaju oblik četverotjednoga trajnog odricanja od sna. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku, donosi Hina.

Povijest slavljenja došašća

Slavljenje došašća počelo je u 5. stoljeću, kada je biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana sv. Martina 11. studenog. Nazvao je došašće pokorničkim vremenom, naredivši post u 3 dana svakog tjedna od 11. studenog do Božića.

U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je došašće na 4 tjedna, što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme došašća, makar se i danas razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i gozba.

Vrijeme došašća Rimske liturgije nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je došašće postalo spoj pokorničkih sadržaja i radosti i iščekivanja.

Kršćani vjeruju kako je ljudska povijest krenula tragičnim putem od prvih ljudi, koji su krenuli putem zla i otuđenja od Boga i čovjeka. Takvom otuđenom čovjeku spasenje nije moglo doći od njega samoga ili od svijeta. Zbog toga je Bog intervenirao i došao je otuđenom čovjeku obećavši mu spasenje i pobjedu nad zlom. Starozavjetno vrijeme bilo je vrijeme iščekivanja i to je bilo prvo došašće. Vjernici u vrijeme Staroga zavjeta čeznuli su za Bogom i spasenjem.

Proroci su u Starom zavjetu navješćivali Isusovo rođenje. Tako u Drugoj knjizi o Samuelu, prorok Natan naviješta kralju Davidu da će se Spasitelj roditi iz njegove loze: “Podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela i utvrdit ću njegovo kraljevstvo.” (2 Sam 7, 12). Prorok Izaija navijestio je Isusovo rođenje: “Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7, 14). Prorok Mihej navijestio je da će se Isus roditi u Betlehemu: “A ti Betleheme, Efrato, najmanji među kraljevstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.” (Mih 5, 1).

Liturgija došašća

U došašću, posebno se čitaju misna čitanja vezana za proroka Izaiju, sv. Ivana Krstitelja i Blaženu Djevicu Mariju. Izaija je prorok nade, tj. najveći prorok mesijanskih nada i iščekivanja. Sv. Ivan Krstitelj preteča je Isusova dolaska i priprema narod za Isusovo djelovanje te je poveznica između Staroga i Novoga Zavjeta. Marija je treća velika osoba vremena došašća. Ona je posljednja karika u nizu vjernika, koji su čeznuli za Božjim dolaskom i spasenjem te pravi primjer budnosti i uzor spremnosti za susret s Isusom. U srcu došašća slavi se njen blagdan Bezgrešnog začećapiše Večernji list.

U tjednima prije Božića, vjernici se pripremaju za Isusov dolazak, slično kao što je sv. Ivan Krstitelj pripremao svoje sunarodnjake za Isusovo javno djelovanje. Sv. Ivan Krstitelj je preteča Isusovog navještenja. On je glas koji viče u Judejskoj pustinji: “Pripravite put Gospodinu, poravnajte mu staze” (Lk 3, 4). Poticao je ljude, da se promijene, obrate i pripreme za Kraljevstvo Božje. U prvome dijelu došašća (do 16. prosinca), vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak, kada će ujedno biti i sudnji dan, dok se u drugom dijelu (od 17. do 24. prosinca) pobliže pripremaju za Kristov rođendan, za dan kada je Sin Božji postao čovjekom.

Sv. misa zornica za vrijeme došašća

U vrijeme došašća, služe se rane jutarnje sv. mise – zornice, koje su vrlo raširene u hrvatskom vjerničkom puku, pogotovo u sjevernim krajevima. Obično se služe u 6 ili 7 sati ujutro, u ranu zoru. Zovu se i rorate. One simboliziraju budnost kršćana u vrijeme priprave za Božić, ali i na konačni Isusov dolazak na kraju vremena. Kršćani nastoje bdjeti nad svojim životom, ali i nad tuđim životima, da ne izgube vječni život. Zornice imaju svečan ugođaj.

Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje, pjevaju se i na zornicama. Neke od poznatijih su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Poslan bi anđeo Gabrijel”, “Ptičice lijepo pjevaju”, “Visom leteć ptice male”. U tim adventskim pjesmama izražava se radost skorom dolasku Božića i potiče se vjernike da se duhovno pripreme za blagdan Božića te se iskazuje se štovanje Blažene Djevice Marije.

Adventski vijenac

Četiri zapaljene svijeće na adventskom vijencu označavaju posljednju nedjelju došašća. U antičko doba vijenac je bio simbol pobjede. I adventski je vijenac simbol borbe čovjeka kršćanina protiv životnoga mraka. Ta je borba puna nade jer ukrašeni adventski vijenac označava pobjedu Krista Gospodina: Isusov Križ i Uskrsnuće.

Ideja adventskog vijenca izvorno je nastala u vrijeme došašća. Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu “Das Rauhe Haus” (“Trošna kuća”) u Hamburgu. Plete se od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja, što označuje vječnost. Bor i božikovina u vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti, piše Večernji list.

Adventski vijenac čine dva temeljna simbola: krug i svijeće, to jest svjetlo. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Svjetlo svijeća označava dolazeće svjetlo Isusa Krista. Prema jednoj tradiciji prva svijeća nazvana je prorokova svijeća, druga betlehemska, treća pastirska, a posljednja svijeća anđela. Postupno paljenje svijeća znak je približavanja Božića.

U sklopu adventa obilježavaju se i pojedini blagdani – Sveta Barbara, Bezgrješno začeće Blažene Djevice Marije, Sveti Nikola, Djetinjci, materice i očići, Dan svetog Tome i Badnjak – koji u hrvatsjoj tradiciji imaju bogatu lepezu narodnih i vjerskih običaja.

(www.jabuka.tv)

7 komentara

  • Pročitajte komentar Višnje Starešine: Ne vjerujem da Joe Biden pamti doček sličan onome kakav su mu priredili vladini i provladini mediji u Zagrebu. Ne posjećuje američki potpredsjednik samo savezničke države, kakva je, barem formalno Hrvatska. Naprotiv, dužnost mu je posjećivati i one manje savezničke pa i otvoreno protivničke države i režime. Niti u najpouzdanijim savezničkim državama nisu najviši američki dužnosnici pošteđeni medijskih kritika pa niti ironičnih prikaza i komentara. Ali baš nigdje, ni među prijateljima niti među neprijateljima, nije uobičajeno da mediji koji su produžena ruka vladajuće strukture ponižavaju i ismijavaju američkog potpredsjednika ili predsjednika, u vrijeme njegova posjeta i do krajnosti banaliziraju sadržaj posjete. Doček pretvoren u ‘Globalno sijelo’ A upravo takav je doček priređen ovih dana potpredsjedniku Bidenu u Zagrebu. Najznačajniji vanjskopolitički posjet u Hrvatskoj posljednjih godina, koji je pod prigodnom formom političkog procesa Brdo-Brijuni, u uredu hrvatske predsjednice u Zagrebu spojio američkog potpredsjednika i sve predsjednike država nastalih iz bivše Jugoslavije plus Albanija, u iznimno delikatnom sigurnosnom trenutku za Hrvatsku, za naše susjedstvo i za Europu, Hrvatska radiotelevizija, kao izravni glas hrvatske vlade predstavila je kao – Globalno sijelo. To je, ako se sjećate, ona kultna emisija pokojnog Joška Martinovića, o životima i zanimacijama neobičnih ljudi iliti čudaka.Ostatak kontroliranih medija je, manje-više slijedio taj smjer. Asocijacija na Globalno sijelo nije slučajna. Zagrebački summit na simboličnoj razini označava političku prekretnicu u međunarodnim odnosima na jugoistoku Europe. To je najava intenzivnijeg uključenja SAD-a u procese, koji su u Crnoj Gori, BiH, ali i u Makedoniji na rubu oružanog sukoba. Čak i u Putinovoj Rusiji, ili osobito u Putinovoj Rusiji s takvog bi događaja, zbog njegove razine ali i zbog njegovih poruka, izvještavali najiskusniji vanjskopolitički novinari. Za Hrvatsku televiziju to je radio Vjeran Mišurac, potpuni novak u međunarodnim odnosima i vanjskopolitičkom novinarstvu, koji je novinarsku reputaciju stekao upravo reportažama o čudacima u nekadašnjem \’Globalnom sijelu\’. A može i ‘Big brother’ Reporter Mišurac na summitu bio je pokazatelj stava Milanovićeve (tehničke) vlade i njegove medijske ekspoziture HRT-a prema povratku američke politike u regiju. U stankama prijenosa summita hrvatska državna televizija je višekratno emitirala iz arhiva izvučeni agitpropovski dokumentarac o divnom i nadasve sadržajnom životu u komunizmu iz 1974. godine. Potpredsjednika Bidena su ležerniji mediji unaprijed portretirali kao nesuzdržanog lika koji uvijek pipka žene pred kamerama, navodeći na zaključak da je glavni cilj njegova dolaska u Zagreb zapravo popipati hrvatsku predsjednicu Grabar-Kitarović. Za njih – Kolindu. U emisiji državnog radija (U mreži Prvoga) značaj posjeta američkog potpredsjednika su nam objašnjavala tri izrazita rusofila, mnogi će reći i više od toga, bez ikakvog prostora za prozapadnu i proameričku argumentaciju. Popodne je izrezan iz priloga HTV-a i onaj jedan usamljeni anketirani građanin koji se ujutro diverzantski uspio ušuljati u pomno izrežirane priloge o javnom mnijenju i pozdraviti posjet američkog potpredsjednika, pripisavši zasluge za to i hrvatskoj predsjednici. U završnici je državna televizija predsjednički ured pretvorila u pozornicu Big Brothera ostavivši uključene kamere i izravno prenoseći desetak minuta kako se sudionici sastaju na marginama i razilaze. Vladimir Putin to nikad ne bi napravio Joe Bidenu na svojoj televiziji, jer i vlastita država se legitimira pristojnošću prema visokom predstavniku druge države, čak i kada je protivnik. Hej Joe, go home! Ali drug Vlado može biti jako zadovoljan načinom na koji su Bidenov doček i boravak odradili, u maniri lojalnih ruskih diverzanata, hrvatska vlada i njezina televizija. Kao da ga preko svojih medijskih posrednika pitaju ono što se ne usuđuju izravno: Hej Joe, a što ti tražiš ovdje? Način na koji je medijski odrađen američki potpredsjednik u Zagrebu je politička slika današnje Hrvatske. To je država koja formalno jest članica NATO-saveza i EU-a, ali koja u svojem lijevom političkom spektru, koji je zapravo nereformirani sljedbenik jugoslavenskih komunističkih oligarhija, još uvijek njeguje i gradi prorusku politiku, koja bi dijelila novčanik s Bruxellesom i Washingtonom, ali srcem ostaje uz Moskvu. To je razlika iz koje proizlaze nesuglasice između Milanovićeve Vlade i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je dolaskom na Pantovčak jasnom prozapadnom i proameričkom orijentacijom prekinula tu neo-nesvrstanu, a zapravo prorusku vanjskopolitičku idilu, građenu u trokutu Josipović – Pusić – Milanović, a čije je temelje trasirao još bivši predsjednik Stipe Mesić. Na prvi pogled iznenađuje taj istočni zaokret Hrvatske, države koja je zahvaljujući upravo američkoj potpori obranila svoju slobodu i neovisnost, postala članicom NATO- saveza i EU-a te koja jedino uz američku potporu može očuvati svoju stabilnost i sigurnost u današnjim okolnostima agresivnog prodora ruskog utjecaja i ne manje agresivnog prodora turskog i islamističkog utjecaja na ove prostore. No taj se zaokret nije dogodio preko noći i američka politika u tome nije nevina. Zapravo velikim je dijelom upravo ona proizvela ovu medijsku i političku strukturu koja danas vuče Hrvatsku prema Istoku i ismijava američkog potpredsjednika. Počelo je time što je još potkraj devedesetih, nemajući razumijevanja za Tuđmanovu državotvornu politiku i hrvatsko nacionalno buđenje i nemajući strpljenja za edukaciju i preobrazbu novih postkomunističkih nacionalnih kadrova sukladno zapadnim standardima, odlučila zamijeniti ih, starim, nereformiranim, navodno kozmopolitskim komunističkim kadrovima i uništiti Tuđmanovo nasljeđe u BiH. Bosanski grijeh SAD Snažnu hrvatsku komponentu u BiH vidjeli su kao najveći prijetnju opstanku susjedne države. Dovođenjem na vlast Račanove koalicije, uz Dražena Budišu kao nacionalnog džokera, i Stipe Mesića na Pantovčak, u Hrvatskoj je pod egidom demokratizacije i osvajanja medijskih sloboda započeo masovni povratak starih komunističkih struktura u pozicije moći. Za Milanovićeva mandata u Banskim dvorima i Josipovićeva na Pantovčaku, proces je gotovo završen. Hrvatima u BiH nasilno su odrezali i institucionalnu i gospodarsku moć (tenkom na Hercegovačku banku). U taj je prostor ušao turski i širi islamski utjecaj. Izbornim su inženjeringom nastojali presjeći sve iskonske političke veze Hrvata iz BiH i Hrvatske preko političke stranke HDZ. U taj su prostor ušli hrvatski ex- komunistički kadrovi, uvijek proruski u srcu. Rezultat – Hrvati kao narod izgubili su svaki utjecaj u BiH. Putin i Erdogan su podupirali i razvijali svoje saveznike među Srbima i Bošnjacima, SAD su Hrvate, svoje jedine iskonske saveznike na ovim prostorima nokautirali, navodno zbog višeg cilja i prepustile prostor drugima. Zato se Putinovi medijski diverzanti u Hrvatskoj danas izruguju Joe Bidenu. I zato veliki politički povratak SAD-a na ove prostore nije jednostavan. Protivnici su već zauzeli prepušteni im teritorij. A za početak bi trebalo provjeriti i jesu li nokautirani saveznici još uvijek živi. VIŠNJA STAREŠINA

Komentiraj:

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.