Damir Beljo: Nadam se da ću u 2016. boksati u Las Vegasu!

Mostarski boksač Damir Beljo iza sebe ima godinu kakva se samo poželjeti može na sportskom i privatnom planu, poglavito okrunjenu titulom europskog prvaka u teškoj kategoriji (90.7kg) osvojenoj 6. ožujka u Berlinu nokautom njemačkog borca Maika Kurzweila već u 1. rundi, a potom obranjenoj 16. listopada u Širokom Brijegu nakon 12 teških rundi u okršaju s Mohammedom Rasulijem, Afganistancem koji se bori pod njemačkom zastavom.

Europski prvak u najcjenjenijoj verziji

Beljo je po bodovima trenutačno najbolje rangirani boksač s prostora bivše Jugoslavije.

– Presretan sam čovjek prije svega jer imam divnu obitelj i prijatelje, a puno mi znači sva potpora koju mi pružaju ljudi širom BiH. Osim osvojenog naslova postao sam i jedan od glavnih izazivača za svjetsku titulu koja je moj san. Nadam se da će moj sljedeći meč biti u Las Vegasu za prvaka svijeta i to u najjačoj verziji, WBO. Četiri najcjenjenije su WBO, WBC, IBF i WBA, ali je trenutačno korak ispred ostalih WBO. Tu su pravi šampioni i ja ću uraditi sve da pružim ono najbolje od sebe kad dobijem priliku da boksam za svjetsku titulu, govori Damir Beljo.

– Uspio sam ono što dosad nitko nije u BiH, ali se nadam da hoće. Jer mi imamo dosta perspektivnih boksača poput Elvira Šendre koji je prvi poslije mene iz Mostara postao seniorski prvak BiH u teškoj kategoriji. Imamo i Silvija Soču. Obojici im želim da budu bolji od mene, dodao je.

U 2015. godini je za Belju stiglo puno priznanja, ali i popularnost nesvojstvena boksačima u BiH. Ipak rezultati su učinili svoje…

– Bez obzira na to uvijek ću biti isti, moji principi ostaju jednaki. Meni je bog na prvom mjestu u životu, potom obitelj u koju svrstavam i svoje dobre prijatelje. U sportu će biti razočaranja i uspjeha. Kad sam na vrhu svi me tapšu, a pretpostavljam kad padnem, odnosno dođe vrijeme da me netko pobijedi, sve će se promijeniti. Ali to je sastavni dio sporta. A to što imam potporu puno navijača iz BiH i šire mi predstavlja veliku čast, rezonira Beljo.

Nakon obrane titule u listopadu nazočio je WBO konvenciji koja se održala u Orlandu (SAD).

– Iznenadio sam se tamo jer nas je bilo petnaest izazivača, a ja sam prozivan i predstavljan u dva navrata kao najozbiljniji među njima. Velika mi je čast da sam bio na konvenciji, a onda i pozdravljen uz gromoglasan pljesak.

Želja mi je raditi meč u Rami

Od ranije je jasno kako je Beljin cilj naći se na mjestu izazivača svjetskog prvaka u WBO, Poljaka Krzysztofa Głowackog koji je ljetos osvojio pojas pobjedom protiv Marca Hucka. Svjetski prvak mora barem jednom u devet mjeseci braniti osvojenu titulu.

– Pretpostavljam da će se izazivač znati za nekih dva mjeseca. To je i stvar lobija kakvog ja nemam. Iza mene stoji samo rezultat, pobjede i bodovi. Trenutačno sam na 5. mjestu od 15 izazivača. Ukoliko ne budem izazivač branit ću ponovno europsku titulu. Ali dat ću sve od sebe da je ne ispustim iz ruku dok mi ne dođe poziv za napad na svjetsku, istaknuo je Beljo.

Ukoliko ne bude izabran za izazivača svjetskog prvaka, obveza nositelja europskog pojasa je braniti naslov u roku od šest mjeseci.

– Tempiram formu za travanj kad ću imati meč ukoliko branio europski pojas. Protivnika će mi odrediti WBO, a ja ću biti spreman za bilo koga, već sam počeo s laganim pripremama. Dva mjeseca ću odraditi u Njemačkoj zbog mira koji mi je potreban za to. U svakom slučaju sam na dobrom putu u ovom trenutku.

Nadam se da će mi bog sve to blagosloviti kao što je i dosad, kaže Beljo.

Kako je već istaknuo sljedeće godine se nada meču u Las Vegasu, ali u slučaju da umjesto napada na svjetsku ipak bude branio europsku titulu, to će raditi najvjerojatnije u Londonu.

– Kad smo kod gradova u kojima ću boksati moram istaknuti da mi je želja nekad odraditi meč u mojoj djedovini – Rami, zaključio je Damir Beljo.

U mom slučaju sport je gurnut u stranu

Na nedavnom izboru za sportaša godine Beljo je dobio nagradu za fair play, dok u konkurenciju za najboljeg sportaša nije ni uvršten. Zaboljela ga je činjenica kako je nakon svega postignutog još jednom dobio priznanje za događaj koji nema veze sa sportom.

– Ne želim da me pogrešno razumiju, Amel Tuka je najbolji bez konkurencije i tu nema dvojbi, ali mi nije pravo što nisam bio u konkurenciji. Neću podcjenjivati nikoga, ali sam ipak ove godine osvojio europsko zlato i obranio ga. Malo mi je krivo što sam dobio nagradu za nešto što nema veze sa sportom jer sam čak i za borbu s Rasulijem mogao dobiti nagradu za fair play s obzirom da je bila odlična, ali potpuno fair tuča u kojoj sam slomio obje šake. Žao mi je što je u mom slučaju sport gurnut u drugu stranu, rekao je Beljo.

Pet lomova, ali već u pogonu

U obrani europske titule s Rasulijem Beljo je imao čak pet lomova na rukama, tri na desnoj ruci i dva na lijevoj.

– Lijeva ruka mi se potpuno oporavila, a desna nije jer mi je zglob od malog prsta bio doslovno smrskan. To je stvorilo veći problem i desnom rukom nažalost još ne mogu udarati. Nadam se da ću što prije navući rukavicu i na nju.

U profi boksu je puno prljavštine

Nakon osvajanja titule trijumfom nad Maikom Kurzweilom, Beljo je u razgovoru za Dnevni list istaknuo da neće potpisati ugovor s nekom od promotorskih kuća dok ne postane prvak svijeta.

– I dalje tako mislim. Nadam se da ni tad neće biti potrebe da potpišem. Došao sam na korak od svog cilja. Učvrstio sam svoje mjesto izazivača obranom titule europskog prvaka. Dosad nisam ni za koga potpisao i vjerujem da ne bih bio ovdje gdje jesam da sam to uradio. Nažalost, ima možda i boljih boksača od mene koji će biti samo sparing partneri u salama nekih menadžera koji potkupljuju druge da ne dobiju priliku. Mišljenja sam da je bilo momaka koji su davno mogli skinuti Vladimira Klička, ali su upravo takvi bili pod ugovorom kod Klička. Nažalost, u profesionalnom boksu je puno prljavštine.

Stid me bilo reći da sam prvak u “nekom tamo” IBF-u

Unatoč svemu postignutom, kad lokalni ljubitelji sporta u neformalnom razgovoru zapodjenu temu o Beljinim uspjesima, moguće je osjetiti skepsu zbog niza različitih titula i verzija u kojima ih boksači osvajaju. A Mostarac je europski prvak u onoj najjačoj, WBO.

– Mene upravo boli što ljudi koji su bili u boksu rade protiv sporta. Osobno sam mišljenja da prvo trebaš biti gazda u svojoj zemlji ako želiš postati nešto na većoj sceni. Za to je najbolja stvar amaterski boks. Bogu hvala ja sam bio sedmerostruki prvak BiH, doslovno sa mnom nitko nije izdržao meč do kraja. A sad su ljudi, koji su bili u tom sportu, a nisu mogli biti prvaci ili se nisu mogli učvrstiti na svojoj poziciji, otišli u profesionalce s nekim lažnim protivnicima i lažnim titulama, a koji sebe medijski guraju. I onda sve to ljudi svrstavaju pod isto. Tako se nažalost dogodi i u mom slučaju da te ljudi povezuju s takvima. Osobno nisam htio ni spominjati da sam bio prvak svijeta u IBF-u, ali ne pravom IBF-u, nego “nekom tamo”.

Onda me to bilo pomalo stid govoriti. Bio sam interkontinentalni prvak svijeta u WBF-u, ali ta titula mi je donijela samo neku, hajmo reći, ozbiljnost i da se privuku sponzori, ali to u biti nisu neki značajni naslovi. To je ta prljava strana profi boksa, prepričao je Beljo.

Sedmerostruki prvak BiH

Damir Beljo je u amaterskom boksu bio sedmerostruki prvak BiH u teškoj kategoriji (do 91kg). Sudjelovao je na tri europska i dva svjetska prvenstva, Mediteranskim igrama, a osvajač je nekoliko međunarodnih turnira. U amaterskoj karijeri je imao 115 mečeva od kojih je u 99 izišao kao pobjednik. Drži i rekord BiH za nokaut nakon 9 sekundi. Više puta proglašavan i za najuspješnijeg sportaša grada Mostara.

Na tronu još samo Mavrović i Borovčanin

S prostora bivše Jugoslavije dosad su samo dva boksača bili europski prvaci u profi boksu. To su Srbin Nenad Borovčanin u WBO verziji i Hrvat Željko Mavrović u NBO. Superteškaš Mavrović je bio prvak u nešto slabijoj verziji pa je morao pet puta braniti NBO titulu kako bi došao u poziciju da se protiv Lenoxa Lewisa bori za titulu prvaka svijeta u WBO. Uz njih valja spomenuti i Marca Hucka (Muamera Hukića) te Felixa Sturma (Adnana Ćatića) koji međutim nastupaju pod njemačkom zastavom.

OSOBNI KARTON
Datum rođenja: 6. listopada 1984.
Mjesto rođenja: Mostar
Visina/težina: 187cm/91kg
Reprezentacija
BiH 2004. – 2012.
Klupska karijera
Mostar 2003. – 2004.
Zrinjski (Mostar) 2005. – 2008.
Kralj Tomislav (Zagreb) 2008.
Slavija (Banja Luka) 2009. – 2010.
Milano Thunder (Italija) 2010. – 2011.
Slavija (Banja Luka) 2012.
Profi karijera
Skor: 21-0 (17 nokauta)

(Dnevni list)

Komentiraj: