Čović: Zaposlit ćemo 10.000 pripravnika u Federaciji BiH

Dragan Čović

“Prvo što treba BiH i Hrvatima ovdje je euroatlantski projekt i sve što podrazumijeva. Druga ključna stvar koja treba slijediti je promjena Izbornog zakona i reorganiziranje BiH. Ako to uspijemo napraviti, odmah nakon toga trebali bi raditi na racionalizaciji državne uprave. Čak ni kada bi Hrvati dobili svoj entitet s pet županija, ova struktura ne bi mogla preživjeti. Da u Federaciji BiH nemamo ova stalna podmetanja i pokušaje prijevare, uvjeravam vas da bi se s ovih dva milijuna ljudi dalo sasvim dobro upravljati jer imamo sve potencijale i ne bi imali nijednog razloga da bilo tko ode iz BiH. Nakon rješavanja prethodnih pitanja trebali bi se fokusirati na gospodarstvo, jer bez toga nemamo izgleda ovdje pričati o zaštiti i nacionalnoj priči. Ako uspijemo s europskim putom, izmjenama izbornog zakona i reorganiziranja države riješili smo probleme BiH, ali i hrvatsko nacionalno pitanje”.

Na taj je način predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i čelnik HDZ-a BiH i HNS-a BiH, prokomentirao ključne strategijske prioritete, bh. ali i hrvatske politike. Čović je posjetio redakciju Večernjeg lista te razgovarao s novinarima Večernjaka o najvažnijim temama koje se tiču državnih poslova, podnošenju aplikacije za članstvo, ali i širih tema povezanih s EU i NATO-om, izbjeglicama nakon što se vratio iz Madrida gdje je sudjelovao na okupljanju lidera Europske pučke stranke, a prije toga sudjelovao na Općoj skupštini UN-a.

Čović, poznat po optimističnim očekivanjima, ali i energičnim zauzimanjem i osobnim poticanjem inicijativa, već za danas je najavio razgovore oko dva preostala ključna uvjeta koja BiH treba ispuniti da bi mogla podnijeti aplikaciju za članstvo u EU. Prvi sastanak je vezan uz prilagođavanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) oko pitanja tzv. tradicionalne trgovine. Na tome sastanku će, uz članove Predsjedništva Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića i Mladena Ivanića, biti i predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, i zamjenici Vjekoslav Bevanda i Mirko Šarović.

On očekuje dogovor oko ovoga uvjeta kojega je istaknula europska administracija, a kojemu se djelomično protive predstavnici Srba i Bošnjaka. Slično je i s mehanizmom koordinacije oko čije provedbe postoje prijepori vezani za ulogu županija. Ovaj je dokument usvojilo Vijeće ministara i entitetske vlade, a nakon čak dva mjeseca odluka nije potpisana jer se pokušava promijeniti njezin sadržaj.

“Ideja je bila od početka da se donese mehanizam koordinacije, a da se ta problematična pitanja oko eventualne neučinkovitosti rješavaju u hodu. Uvijek smo imali prigovore s prijedlozima kako je previše ljudi za stolom. Međutim argumenti iz Hrvatske i Slovenije su pokazali da svako od povjerenstava koja su se bavila koordiniranjem rada oko ulaska u EU ima između 50 i 100 ljudi. Nije onda jasno ako tamo nije smetalo, zašto bi u BiH bili smetnja predstavnici deset županija”, rekao je Čović. Pojasnio je kako je odluka prošla Vijeće ministara.

Komentirajući sve češći trend odlaska ljudi u inozemstvo, Čović je pojasnio kako je jedino kratkoročno rješenje otvaranje radnih mjesta, a svojevrstan pozitivni šok bit će zapošljavanje 10.000 pripravnika.

“Jedino je rješenje otvoriti radna mjesta. Tako stvari izgledaju iz kratkoročne perspektive i to je dominantni razlog zašto odlaze mladi. Međutim ne odlaze samo zbog toga. Zanimljivo je da je analiza odlaska ljudi iz Posavine pokazala kako ne odlaze samo zbog zaposlenja ili nepostojanja posla. Naime, dvije trećine su imali posao, a jedna trećina je bila onih koji su u inozemstvo otišli s burze rada. To pokazuje i da je ozračje jedan razlog. I malo prije kada smo spominjali ovih 10.000 pripravnika koje ćemo zaposliti, to ovako ne predstavlja gotovo ništa, ali je puno. Bez novih radnih mjesta, u gospodarstvu, ali ne u institucijama države, jasno je da je ova priča uzaludna”, naglasio je predsjedavajući Čović.

Izrazio je i očekivanje da će BiH napraviti napredak prema članstvu u NATO-u s knjiženjem i prvih dviju lokacija u RS-u, te najavio ispravljanje nikakve zastupljenosti Hrvata u desetinama ministarstava, vlada, službi i agencija.

(www.jabuka.tv)

35 komentara

  • Daj prestanite besramno lagati već jednom. Nikada vam ništa nismo značili već samo kao “topovsko meso” bilo u ratu bilo u miru, a po istom obrascu se ponaša i vaša sestrinska stranka u BiH. Bez lustracije nema napretka. Poslušajte samo što drug Dragan Čović govori u današnjem prorežimskom VL HB izdanje:1.I reče Bog i bi tako, i reče DČ i…. “Prvo što treba BiH i Hrvatima ovdje je euroatlantski projekt i sve što podrazumijeva. Što podrazumijeva euroatlanski projekt? Druga ključna stvar koja treba slijediti je promjena Izbornog zakona i reorganiziranje BiH. To predstavlja promjenu Dytonskog mirovnog sporazuma koji
    je međunarodni ugovor i to je nemoguće promijeniti bez suglasnosti svih
    učesnika. Ako to uspijemo napraviti, odmah nakon toga trebali bi raditi na
    racionalizaciji državne uprave. dmah je vjerojatno vrijeme od narednih 25
    godina koliko su i do sada vladali, a racionalizaciju državne uprave da prpvpde oni koji su je doveli do ovoga, uz obećanje zapošljavanja novih
    10000(desettiusća) u te iste institucije je pljuvanje rakotine vlastitom narodu u usta. Čak ni kada bi Hrvati dobili svoj entitet s pet županija, ova struktura ne bi mogla preživjeti. Znači da po njemu i HDZ-u Hrvati mogu prestati laprdati o trećem entitetu ? u Federaciji BiH nemamo ova stalna podmetanja i pokušaje prijevare, (podmetanja od čije strane?)uvjeravam vas da bi se s ovih dva milijuna ljudi(znači da ne broji više nikoga u hrvatskoj kvoti populacije i govori samo o dva milijuna muslimana) dalo sasvim dobro upravljati(njemu je kao nagrada obećano mjesto uprave uz ispunjenje „domaće zadaće“) jer imamo sve potencijale i ne bi imali nijednog razloga da bilo tko ode iz BiH.(znači „tko je otiša, otiša, kako ovo nedvojbeno podsjeća na ono adezenjarsko „tko je jamio, jamio“). Nakon rješavanja prethodnih pitanja trebali bi se fokusirati na gospodarstvo,(gospodarstvo je znači zadnja rupa na svirali) jer bez toga nemamo izgleda ovdje pričati o zaštiti i nacionalnoj priči.(koja nacionalna priča u jednonacionalnom entitetu?). Ako uspijemo s europskim putom, izmjenama izbornog zakona i reorganiziranja države riješili smo probleme BiH, ali i hrvatsko nacionalno pitanje”. (Ovo je opet klasično političko ponavljanje već gore izrečenoga). Na taj je način predsjedavajući BiH Predsjedništva Dragan Čović, koji je i čelnik HDZ-a BiH i HNS-a BiH,(ovo je bit svega, nabrojati sve njegove fotelje), prokomentirao ključne strategijske prioritete, bh. ali i hrvatske politike.(Ovdje nigdje nema h od hrvatske politike). Čović je tijekom jučerašnjeg dana posjetio redakciju Večernjeg lista(došao da im da zadatak što će pisati u narednom periodu, i vidi vraga ovi poslušni ko mali dresirani štakori)te razgovarao s novinarima Večernjaka o najvažnijim temama koje se tiču državnih poslova, podnošenju aplikacije za članstvo, ali i širih tema povezanih s EU i NATO-om, izbjeglicama nakon što se vratio iz
    Madrida gdje je sudjelovao na okupljanju lidera Europske pučke stranke, a prije toga sudjelovao na Općoj skupštini UN-a.(šta bi mi jadni bez
    njegovih ekskurzija svijetom, koje će mu razgaliti misli?) Čović, poznat po
    optimističnim očekivanjima,(ovo već graniči sa silovanjem u zdrav mozak) ali i energičnim zauzimanjem i osobnim poticanjem inicijativa,(ovo već ni pas s maslom ne bi polokao, ali krmak bi) već za danas je najavio razgovore oko dva preostala ključna uvjeta koja BiH treba ispuniti da bi mogla podnijeti aplikaciju za članstvo u EU.(jedina dva se stalno spominju zadnjih desetak godina) Prvi sastanak je vezan uz prilagođavanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) oko pitanja tzv. tradicionalne trgovine. Na tome sastanku će, uz članove Predsjedništva Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića i Mladena
    Ivanića, biti i predsjedatelj Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, i zamjenici
    Vjekoslav Bevanda i Mirko Šarović. (garnitura sa potencijalom i autoritetom voditi jednu manju mjesnu zajednicu u kakvoj vukojebini)On očekuje dogovor oko ovoga uvjeta kojega je istaknula europska administracija, a kojemu se djelomično protive predstavnici Srba i Bošnjaka.(usvojiti nešto čemu se protive Srbi i Bošnjaci, pa tko je onda za u ovoj tzv. državi?) Slično je i s mehanizmom koordinacije oko čije provedbe postoje prijepori vezani za ulogu županija.(Isti problem i oko drugog pitanja, nitk nije za?!) Ovaj je dokument usvojilo Vijeće ministara i entitetske vlade, a nakon čak dva mjeseca odluka nije potpisana jer se pokušava promijeniti njezin sadržaj.(naknadno mjenjenje sadržaja već usvojenih dokumenata, kojii moraju proći parlamentarne procedure
    ??? “Ideja je bila od početka da se donese mehanizam koordinacije, a da se ta problematična pitanja oko eventualne neučinkovitosti rješavaju u hodu. (Uvijek ista spika, idemo nešto usvojiti pa će mo to naknadno mijenjati, pričam ti bajke za malu djecu, kao u Daytonu)Uvijek smo imali prigovore s prijedlozima kako je previše ljudi za stolom. (najbolje je značu u četiri ili dva oka?)Međutim argumenti iz Hrvatske i Slovenije su pokazali da svako od povjerenstava koja su se bavila koordiniranjem rada oko ulaska u EU ima između 50 i 100 ljudi. Nije onda jasno ako tamo nije smetalo, zašto bi u BiH bili smetnja predstavnici deset županija”, rekao je Čović. Pojasnio je kako je odluka prošla Vijeće ministara. (progurano jer nije obvezujuće ni za koga)Komentirajući sve češći trend odlaska ljudi u inozemstvo, Čović je pojasnio kako je jedino kratkoročno rješenje otvaranje radnih mjesta, a svojevrstan pozitivni šok bit će zapošljavanje 10.000 pripravnika.(u potpunoj suprotnosti sa gore navedenom racionalizacijom državne uprave, opet se ceri u lice svome narodu i laže ga kao pas) “Jedino je rješenje otvoriti radna mjesta. Tako stvari izgledaju iz kratkoročne perspektive i to je dominantni razlog zašto odlaze mladi. Međutim ne odlaze samo zbog toga. Zanimljivo je da je analiza odlaska ljudi iz Posavine pokazala kako ne odlaze samo zbog zaposlenja ili nepostojanja posla. Naime, dvije trećine su imali posao, a jedna trećina je bila onih koji su u inozemstvo otišli s burze rada. To pokazuje i da je ozračje jedan razlog.(a tko to stvara ozračje u hrvatskom narodu zadnjih 25 godina?) I malo prije kada smo spominjali ovih 10.000 pripravnika koje ćemo zaposliti, to ovako ne predstavlja gotovo ništa, ali je puno. Bez novih radnih mjesta, u gospodarstvu, ali ne u institucijama države, jasno je da je ova priča uzaludna”, naglasio je predsjedavajući Čović.(da on kao veliki korisnik gospodarskih potencijala iz kojih izvlači više sve što se izvući može, to razumije, nema što veliki gospodarstvenik ČD) Izrazio je i očekivanje da će BiH napraviti napredak prema članstvu u NATO-u s knjiženjem i prvih dviju lokacija u RS-u, te najavio ispravljanje nikakve zastupljenosti Hrvata u desetinama ministarstava, vlada, službi i agencija.(pa tko više trguje sa hrvatskim pozicijama u desetinama ministarstvava ovih 25 godina za razne druge pgodnosti nego on i njegova parrtija, slijednica eskajota, mora da je moja baba?).

  • zaposlit ćemo
    mi ćemo
    mi ćemo
    mi ćemo
    kada ćemo čuti MI SMO
    uvijek drugovi mi ćemo
    drugovi mi hoćemo
    drugovi mi moramo

  • Lopove jedan sta ces ti zaposliti sve si hrvatsko unistio , dvadeset godina vladas a hrvata sve manje i sve su siromasniji prodana duso lazljiva

  • Tako je Anonimni. Sve si tocno rekao, ali mi smo ovce i to ostajemo. Opet ce narod izvuci “kraci kraj”, a oni ne znaju sta ce sa svojim bogatstvom.Samo ponavljaju iste prazne fraze vise od 20 godina, a narod umire od gladi i bjezi glavom bez obzira iz ovog jada od drzave…

  • Pripravnici se uvijek zapošljavaju, i za vrijeme prethodnih vlasti su se zapošljavali i ja sam tako odradio pripravnički jer to ide iz doprinosa u onom dijelu koji se izdvaja za neuposlene. Čović se hvata za slamku i širi demagogiju, stara komunistička škola.
    Sad će kao on nekoga nanovo zaposlit, oće svoje sve . Ma seronja obični ljigavi

  • Pripravnici se uvijek zapošljavaju, i za vrijeme prethodnih vlasti su se zapošljavali i ja sam tako odradio pripravnički jer to ide iz doprinosa u onom dijelu koji se izdvaja za neuposlene. Čović se hvata za slamku i širi demagogiju, stara komunistička škola.
    Sad će kao on nekoga nanovo zaposlit, oće svoje sve . Ma seronja obični ljigavi

  • Koja glupost, pa ne znam tko u ovo još vjeruje? Čuj 10 000 će on zaposliti. To bi ti vratio što si zatvaranjem SOKOL-a uništio? H.C. Andersen govna za tebe jede.

  • D.Č. Jedna obrazovana, mudra i staložena osoba. Osoba spremna na kompromise i koja uvažava stajališta svih sugovornika koje pažljivo sluša. Rođeni vođa koji se nesebično stavlja na raspolaganje svima kojima treba, kako u ulozi zaštitnika nemoćnih, tako isto i kao obrambeni bedem prema agresorima. Domoljub iznad svega, nesebičan u darivanju sebe svima. Jedan od najvećih i najutjecajnijih osoba suvremene hrvatske političke, gospodarske, znanstvene i kulturne scene. Osoba koja živi i izvan i iznad svoga vremena, sposobna da sagleda konceptualna složena rješenja nevidljiva očima prosječnog intelektualca. Sretan je narod koji ga ima za vođu i ta sreća je uzajamna jer ga narod podupire sa preko 90%-tnim povjerenjem. Uvijek pronalazi optimalna rješenja modela demokracije koja počivaju na principima jednakosti kroz koju istače svoju snagu djelovanja. Izuzetno inteligentno i pragmatično je iskoristio sve raspoložive hrvatske potencijalne ljudske resurse koji su uključeni u javne resurse od države do općine. Skoro da je nemoguće postići ovoliko jedinstvo zajedništva koje je on postigao da svi ljudi koje je osobno angažirao djeluju ovoliko skladno i sukladno. Njegova autonomnost i samostalnost čini ga različitim od drugih, posebno u ustrojstvu stranačke oligarhije koju je pozitivno prenio i na državnu oligarhiju, tako da je utemeljio vlastitu agendu i svoje osobne načine djelovanja predstavio i pretočio kao državnu agendu sukladnu EU vrijednostima kojima BiH korača krupnim koracima, od momenta njegovog predvodničkog dejstva. Izgradnjom mnogih mostova komunikacije premostio je jaz između naroda i režima, između naroda i naroda, između pojedinca i naroda. On je svjetlo u tami, svjetlo na kraju tunela koje nas privlači i povlači i izvlači iz beznađa svakodnevnice, jer narod zna da on izdati ne zna, ne može i neće. On nema iluzija o nemogućnosti bilo čega, on ima rješenja za sve. On je svjestan svoje važnosti, kao što su je svjesni i drugi, koji ipak njegovu skromnost nastoje iskoristiti kao njegovu popustljivost i slabost, što im se brzo obije o glavu kada vide da je to kamen temeljac demokracije i jednakopravnosti, bez koje se ne može početi gradnja zajednice naroda u državi BiH. Pitanje je može li se otići dalje? Ma može. On je direktnu moć anonimnih masa pretočio kroz sebe u direktnu moć naroda i države koj/oj/emu pripada. Pravo pitanje ovdje je udaljenost u vremenu kaskanja drugih izabranih državnika iza njega. Demokratski princip nije princip suvereniteta koju će presuditi Visoki predstavnik, već njegova(Čovićeva) težnja za logikom konsenzusa kojom eliminira logiku konflikta, kojom svjedočimo već više od četvrt stoljeća na ovim prostorima. Humanitarac na djelu koji je podsjetnik na konsenzus, uvijek spreman i na kompromis i na konfrontaciju, u nastojanju da zaustavi zbjegove ljudi iz ovih krajeva, neopterećen etičnim i nacionalnim identitetom. Kako nam je dragi Bog podario njega, a on sebe nama, moramo to iskoristiti i sve njegove potencijale staviti u funkciju unutar hrvatskoga kolektiviteta. Ne smijemo ograničavati moć njegova suvereniteta jer bi to automatski značilo i obustavu hrvatske narodne moći u zajednici naroda države BiH. Trebamo biti spremni izaći na referendum i poduprijeti njegove ideje, prihvaćanjem njegovih uvjeta i kroz kompromise, jer to je najbolje za hrvatski narod u BiH. Prihvaćanjem reformske agende, ne prihvaća on novi ekonomski neoliberalni kredo, niti prihvaćanjem novog Zakona o radu uništava javne službe, sustave socijalne sigurnosti i/ili sve forme društvene solidarnosti, već otvara put zanemarenim mladim snagama koje će imati jednaku šansu, što do sada nije bilo u praksi u BiH. On zavodi red u totalnu konfuziju koja je zavladala među dosadašnjim dominantnim ideologijama, i biti će u budućnosti predmet izučavanja filozofskih, političkih, ekonomskih i vjerskih prvaka, jer ovo je pravi i jedini mogući odgovor na konstantno jačanje desnice koje je već jednom iznjedrilo totalne i totalitarne sukobe u Regiji. On je apaurin za nacionaliste i andol za umorne kao i preventivni multivitamin za mlade, žedne i željne rada i znanja. Kao sveučilišni djelatnik koji radi na promociji univerzalističkih vrijednosti, onda će nova intelektualna elita odgojena na njegovim vanvremenskim idejama biti i njegova najveća ostavština narodu koji je imao čast da ga ima u svojim redovima. Hitler je rekao dajte mi deset godina i nećete prepoznati Njemačku i održao je riječ. DČ je rekao dajte mi još deset godina i rješiti ću “hrvatsko pitanje” u BiH i riješiti će, šta je, je, ljudi su od riječi.

  • U prevodu čovjek je rekao istinu zaposli će što rodbine što politički poslušnika na nivou Države BiH-ne,Federacije i kantona sigurno 10 000 podobni kadrova HDZ-ce,SDA-e i SBB. Čova nam ništa nije slagao samo to neće biti pripravnici niti radnici nego državne uhljebe koje ništa neće raditi.Već je počelo,Elektroprivreda HZ-HB-e,Pošta,Eronet,Ceste putevi,Aluminij ,ravnatelji-ce škola,razni Agencuja,službenici u HNS-ru,domovima zdravlja itd.Privilegirane pozicije za neradnike i podobne.Nikad pravde na ovome svijetu za običnog malog čovjeka.Svi političari iz sva tri naroda funkcioniraju isto i rade na istim principima i to i jeste koaliciski sporazum koji se ispoštuje podjela plijena u mandatu.

  • U Elekrto svaki dan dolazi novi čovjek, nemaju više mjesta gdje sjediti, jedan prvi dan došao i odmah otišao na bolovanje !?

  • Kako “di ce ih zaposliti”? pa za uhljebe uvik ima mista. Pa pogledajte koliko je Covicev potrcko U zuapniji nasoj zapšoslio uhljeba. Preko 50 u zadnjih 4-5 godina. Sve bez natjecaja i s viteskim diplomama. Pardon, diplomama iz Viteza i gornje Bosne, Banja Luke i sl.A sto onaj netko rece, ljudi koji su ostali bez posla u najboljim godinama su zapeli NIGDJE.Niti mogu u mirovinu, niti mogu dobiti posa. Ja sam nekoliko puta, igrom slucaja, susreo DC molio ga za posa jer mi je teska situacija u kuci, nitko ne radi, brat stopostotni invalid i dragovoljac Domovinskog rata bez ikakve mirovine i primanja i koga to briga?A on koji nije ni vidio rata, koji se zna sta je bio prije rata, soli nam svima pamet, stoji kao i Tito, ponosno na celu kolone, a mi slijepci svi za njim. Ne bojte se, ima i vise os deset tisuca ulizica, guzoljubaca, kumova, podobnih, s raznim kupljenim diplomama itd. Nego, nece biti dovoljno radnih mjesta za sve te ulizice koliko ih ima. Jadni mi s ovakvim vodjom, jadna je ova drzava…O moj jadni naivni narode, bijeda ti je ime!

  • Ma nek se ljudi zapošljavaju,svima želim posao,i sama sam dugo čekala na posao..ali mi nije jasno zapošljavanje bez javnog natječaja u državne firme,,znači obični puk nema pravo u te firme ,nego podobni,to je sramota….

  • Prvo što treba BiH i Hrvatima je potamanit tebe i slične tebi jer vi trošite abnormalno mnogo novca svaki dan a ništa ne radite znači uopće niste isplativi,tolko vas je se nakupilo i tolko koštate da vam cijeli narod nemože zaradit kolko vi možete potrošit……….e to treba bih i hrvatima

  • naravno da bi i dalje kritizira…Jer ja nisam njegov ulizica nego mi teska situacija u kuci, petero nas je bez ikakva posla i primanja. I samo da znas da sam osta bez posla jerbo sam ga kritizira na portalu i to su dousnici dojavili i ja osta bez posla.A samo sam reka ono sto je istina. Evo ko i mi ovdje sad sto govorimo.Samo sam iznija svoje misljenje

  • Nece niko ga ga odradi jebo mu krmak mater…ma lipi max luburic streljaj govno i amen….al nicija nije do zore sjala pa nece ni tvoja gosp.Covicu…:)

  • SRAMOTA: MIROSLAV RUPČIĆ STEKAO BOGATSTVO NA KRVI PRIPADNIKA HRVATSKOG VIJEĆA OBRANE!
    SirokiBrijeg.info | Listopad 28, 2015

    LJUBUŠKI – Miroslav Rupčić je rođen 20. rujna 1965. godine u Varešu (otac Blago i majka Nevenka Erkapić), nastanjen je u Ljubuškom, a prije rata je stekao višu stručnu spremu, a sad, vjerojatno, ima i doktorat, ako ništa od toga – onda doktorat u rukovođenju logistikom! Došao u HVO 1993. godine, u zgradu HZ HB-SONP-Grude, u financijsku službu šefa Pere Majića. Rodbinski je bio povezan s Matom Erkapićem po čijoj je urgenciji tamo i stigao, spavao je u hotelu u Grudama i dijelio sobu s Tadijom Kičićem, Robertom Domićem i Ivanom Krstanovićem. Điki-Dijana, tajnica Mate Bobana, ponekad im je prala čarape da ne smrdi hotel i cijela zgrada HVO-a! Prve dane boravka u zgradi HVO-a, tj. u uredu šefa Pere Majića, provodio je gledajući u Peru i šetajući hodnikom, piše politički tjednik 7Dnevno.
    Ante Jelavić i Ivan Medić su odmah u njemu prepoznali poslušnog dečka koji nema kamo, a k tome nema ništa i vidjeli su u njemu osobu koja će za njih dvojicu i sebe voditi financije HVO-a, i to – u dogovoru s njima. Na vratima ureda je pisalo – načelnik fin. Pero Majić – ali Pero je bio samo pošten čovjek i radnik koji je volio Hrvatsku, HDZ i Drinovce, a k tome je i diplomirani ekonomist.
    Međutim, stvarni šef i potpisnik naloga, vrlo brzo je postao Rupčić, pa je od načelnika Pere Majića čak i krio ono što je potpisivao! Tako je Rupčić potpisivao sve naloge i sve isplate. Formirana je potom blagajna HVO-a u prizemlju zgrade, stigao je i blagajnik Tonko iz Mostara, koji je pripremao novac, brojio ga i razvrstavao, te ga dijelio prema Rupčićevim uputama. Već tada su krenuli smišljati kako što više vreća novca dobiti iz Zagreba i kako što više “razdijeliti” međusobno, odnosno ukrasti od vojske. No, kako istodobno i opravdati gdje je ukradeni novac namijenjen za ratnu opremu HVO-a? Jer, dok Rupčićeva ekipa puni svoje džepove, vojnici HVO-a ostaju bez oružja na terenu i ginu zbog toga!
    Počeo je sa spiskovima za plaće
    Rupčić je počeo sa spiskovima za plaće. Postrojbe se, doduše, svakim danom povećavaju, ali stvarni spiskovi ostaju kod Rupčića, dok on u Zagreb šalje duplo ili više brojčano stanje, a razlika se dijeli među Rupčićevom ekipom. Isto se događa i s materijalnim troškovima, koji se također lažno udvostručuju, ali je kasniji postupak isti… I oružje je za Rupčića i njegove bio veliki biznis na račun krvi vojnika HVO-a, što Jugoslovenu Rupčiću nije smetalo, jer nije osjećao pripadnost Hrvatima. Rupčićeva grupa je krala i lažiranjem potrošnje goriva koje se rasknjižavalo na šifru 101. Tako su samo Miroslav Rupčić i Ivan Medić znali kuda ide gorivo (Srbima najviše), a novac za gorivo dolazio je navečer u aktovkama.
    Prva polovica 1993. godine bila je i uhodavanje sa skladištarima u duhanskoj stanici – Zdravkom Milošem, Perom Milošem i ekipom. Rupčić je svojoj obitelji slao i hranu, a kako je njihova kuća u Žabljaku u Ljubuškom prokišnjavala, pa ju je trebalo renovirati. A to renoviranje prikazuje kao trošak za vojsku, ali se nikad nije sjetio da treba renovirati i kuće ranjenih i poginulih vojnika…
    U to vrijeme stvorila se velika potreba za građevinskim poslovima za vojsku HVO-a, pa Rupčić i Medić preko povjerljivih i prijateljsko-rodbinskih firmi kradu novac od jadnog HVO-a. Tako se ogromne količine novca prebacuju na račune nekoliko “njihovih” firmi za izgradnju vojarni, stanova i kuća, koje nikad nisu izgrađene, ali je novac ukraden. To su firme: “Tomy”, Mire Tomasa iz Gruda, “Herc.Dom” kojim rukovodi Medićev šura Venco, “Interijer” Marinka Bubala iz Ljubuškog, “Ričina” i “Neimar” iz Posušja, “Željka”, “FERA X-Auta” i druge, a to će pokazati i dokazni materijali.
    Od 1993. do 1994. stvorio se popis od 25.000 pripadnika djelatnog sastava HVO-a, pa se tako stvorila ideja, zasnovana na prijedlogu Miroslava Rupčića i Ivana Medića, da ih sve mogu opskrbiti, ako posao daju firmama koje su u vlasništvu njihovih obitelji i onih drugih koje su im ponudile najbolje uvjete. A “najbolji uvjeti” su značili sljedeće (primjer): Ugovori o nabavci se tako podešavaju da su fakture i po triput veće, a ako bi to kontrolor u skladištu slučajno vidio i odbio parafirati kontrolu, ostajao je trenutno bez posla (Marko Štrbac, kojega Miroslav Rupčić mrzi jer nije htio takve fakture potpisivati).

    Firme Lijanovići – Široki Brijeg i Razvitak – Metković, imale su uglavnom ugovore za snabdijevanje HVO-a s prehrambenim artiklima, a fakture su bile i tri puta veće. Isplata po uvećanim fakturama provodila se tako što su Lijanovići i Jambo u kešu donosili razliku u novcu Rupčiću i Mediću. Ovdje možemo navesti primjer, da je Jambin Razvitak i Bregava kupovao paradajz u Hercegovini po 20 pfeniga, a Rupčićeva logistika im je plaćala i do 4 marke po kilogramu (hrvatskim novcem). Jambine firme su kupovale pastrve u Hercegovini po 4 marke, dok im je Rupčićev HVO plaćao po 20 maraka po kilogramu…
    Njihov ured (tj. blagajna) u prizemlju, prva vrata desno (do porte), puna je bila vreća s novcem i pod ključem, i tamo je ulazio samo Rupčić. Razvrstava novac za postrojbe – njihove plaće i materijalne troškove, a pošto na spisku za plaće ima gotovo duplo više od stvarnog stanja vojnika na terenu, Rupčić tu razliku odvaja za sebe i Ivana Medića. Tako je to trajalo skoro tri godine, a svakoga se mjeseca radilo o svoti od nekoliko milijuna maraka “viška”, koji su se tada popularno zvali – “Rupčićev i Medićev porez”.
    Naravno, kupovala su se i privatna vozila, pa stižu dobavljači s porscheima, kao što su Ferdo Bašić i ostali. Ferdo zauzvrat ispunjava sve želje i snove svojih “klijenata”, pa ulaze i u svijet mode – na sakoima se vide skupe etikete Bossa, Pierre-Cardena, ali ih izgovaraju onako kako se piše, izvrću ih da se vide etikete, uče vezati kravate. Rupčić kupuje i – diplomu – postaje ekonomist…
    Prodaja goriva i streljiva protivnicima
    Ovdje se radilo o ukradenim autima, koje Rupčić za HVO plaća po punoj cijeni, a također se pomlađuju godine i lažiraju vrijednosti automobila i radnih strojeva. Zabilježen je slučaj, kada su Rupčićeva i Ferdina ekipa nabavili BMW za tadašnjeg hrvatskog ministra Gojka Šuška. Kada je Šušak stigao u Austriju na sastanak, vozilo mu je oduzela austrijska policija jer je, kao ukradeno, bilo na Interpolovoj tjeralici. Međutim, šteta koju su nanijeli ugledu Hrvatske i ministra Šuška, nije omela Rupčića i Ferdu Bašića da i dalje nastave s tim poslom… U to vrijeme još uvijek kao načelnik, Pero Majić sjedi i kuka jer je postao samo komad namještaja, ali zbog HDZ-a pokušava ostati tamo i barem nešto učiniti.
    Firma Interijer iz Ljubuškog stalno oprema urede, pa je podignuta i njihova zgrada. Uz urede, Interijer za Rupčićevu ekipu i njihove ljubavnice oprema i puno kuća, te poslovne prostore informatičkom opremom, a sve na račun i štetu HVO-a i vojnika. Dakako uz znatno uvećane cijene, pa razliku Interijer-Marinko Bubalo vraća Rupčiću, a ovaj u svoj i Medićev džep.
    U to vrijeme se pojavljuje i Ćiro Grubišić i firma FeraX, vlasništvo njegove nećakinje Željke Grubišić, koja prodaje informatičku opremu, ponovno po ogromnim cijenama za potrebe Rupčićevih i Medićevih prijatelja i ljubavnica. Međutim, osim Pere Majića nitko od njih ne zna što je računar, pa se uče na igricama – prvo su naučili kartaške igre.

    Rupčić i njegova ekipa kradu novac namijenjen za vojsku, prodaju oružje i gorivo protivničkim stranama, za što postoje mnogi pisani dokazi koji će biti prezentirani pravosuđu u Hrvatskoj, jer je taj novac slala Hrvatska za zaštitu Hrvata na području Bosne i Hercegovine. Rupčić i njegovi su ga samo malo “preusmjerili” u svoje džepove iz kojih ga u zadnje vrijeme vade i ulažu u svoje firme. Uključuju se i u politiku i ponovno žele kontrolirati hrvatski narod, u čemu im pomaže i sam Dragan Čović, tako da sve nabavke ponovno kreću preko Rupčićeve grupe, za što je Čović bogato financijski nagrađivan.
    Još je pokojni Janko Bobetko kritizirao takvo ponašanje i htio maknuti Ivana Medića, jer nije znao napisati ni spiskove za plaće, ali su ga “prijatelji” zaštitili, pa je i dalje ostao u igri, a Bobetko, kada je shvatio o čemu se radi, odustao je…
    U to vrijeme su firma Antonio-trade (Ante Ljubić) i supruga mu Zlata postali glavni posrednici za poslove sa srednjom Bosnom i Vinkom Marićem i Antom Šegom. Inače, Zlata Ljubić, već je 1993. postala velika ljubav Ante Jelavića. Za nju je Rupčić trebao iznajmiti ili kupiti stan u Imotskom ili Vrgorcu, pa su se uzimala dva stana za ljubavno gnijezdo (Imotski, Vrgorac). Krajem 1994. na tržište izlazi mercedes CLK. Nitko ga nema, ali se novi naručuje za Zlatu Ljubić i plaća računima MORH-a HB-a! Rupčić ima naređenje da posao završi i tako dolazi lijepi CLK.
    Tako se širi i carstvo Ljubićevih, a Zlata dolazi dvaput mjesečno u zgradu Ministarstva da dogovori iznose i potpiše ugovore, posebno za cigarete, alkohol i sve drugo što se može nabaviti preko firme Antonio tradea. Plaćanja ne kasne, jer Rupčić plaća i unaprijed, a kamioni idu za srednju Bosnu pod pratnjom vojne policije HVO-a.
    U vrijeme 1994.-1995. godine, Rupčić povećava vozni park: sve luksuzna vozila, ali ih koriste samo logističari Rupčić i Medić. Riječ je o audijima, džipovima, nema šta nema, a vozila se nabavljaju već uhodanim shemama preko Želje Palca (firma Želja), Dragana Mikulića (Pajero), Autokuće Bašić (Posušje-Široki Brijeg) i poduzeća Altra (njima je oko 2,5 milijuna tada isplaćeno!).
    Rupčić je tim firmama i osobama plaćao za ukradene aute u inozemstvu ili oduzete na leasing, po punoj cijeni i po knjizi! Inače, ni jedno vozilo ili rijetko koje ima knjigu ili 2 ključa, ali fakture su rađene kao da je sve regularno i još za 10 posto više od tržišne vrijednosti je plaćano ljudima koji su dovezli vozila, samo da šute. Za takav rad bi ih i Ljubo Ćesić Rojs pohvalio, pa su njemu i generalima u Hrvatskoj darovali koje vozilo i tako – vuk sit, a sve ovce na broju – jer je novac iz Hrvatske išao najvećim dijelom preko Rojsa (Rojs ima dokaze za sve).

    Godine 1995. dolaze izbori, a misica Anica Martinović, u koju se Ivan Medić zaljubio, treba stan u Zagrebu. Rupčić ga kupuje novcem HVO-a, kao i kuću u Stanićima kod Omiša, te jeep porche. Najbolnije je pritom saznanje, da je kompletan granit u restoranu i kući koju je Rupčić kupio novcem od HVO-a Medićevoj ljubavnici Anici Martinović u Stanićima, radio klesar Miro Šaravanja, a Rupčić je trošak opravdao kao izradu grobnice poginulima!? (ovo je jadno, gnusno i neka im dragi Bog sudi…)
    U društvu katoličkih svećenika
    Rupčićev se posao u logistici HVO-a uhodao, pa se na na hodniku svakodnevno susreću – Jambo, Jozo Lijanović, Ferdo i Jozo Bašić, Željo Palac, Marinko Bubalo, Zlata Ljubić i mnogi drugi, rodbina i prijatelji Miroslava Rupčića i Ivana Medića. Stizali su tamo i logističari svih postrojbi, jer je s njima bilo lakše i jednostavnije muljati, nego sa zapovjednicima. Također i manje upadljivo, dok bi se telefonski dogovori sa zapovjednicima morali ispoštovati. Tako se u zgradi MORH-a HB-a provodio najveći i najprljaviji financijski kriminal u povijesti, gdje se gotovo sve odrađivalo preko gospode Karlovića i Joze Franića.

    Kad se analizira Rupčićev rad prije, tijekom i neposredno nakon Domovinskog rata, vidljivo je da je on, uz Ivana Medića, osoba koja je na najgnusniji način dolazila do novca i privatno se enormno obogatila na krvi pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. No, taj čovjek i danas ponosno hoda podignute glave i redovito ga se može vidjeti u društvu katoličkih svećenika, a kreće i u politiku s Draganom Čovićem, koji mu omogućuje da nastavi krasti od hrvatskog naroda, dok mu Rupčić zauzvrat, kao i prije, poklanja ogromne vrijednosti. Pritom se ne sjete da ima još živih Hrvata koji to ne mogu tolerirati i koji će sve ovo razotkriti, od političara do svećenika, i biti će im onda kasno da se pravdaju pred narodom…
    Godine 2004., Miroslav Rupčić je osuđen za mali dio kriminala koji je počinio kao ovlašteni predstavnik HVO-a za financije. Nije mu trebalo suditi u Sarajevu, već su mu trebali suditi Hrvati u Hrvatskoj i Herceg-Bosni, od kojih je pokrao krvavi hrvatski novac i osigurao i sebe i svoje potomke za deset budućih naraštaja Rupčićevih. A to je vidljivo i u dokaznom materijalu.
    Naime, od 1998. do 2000. godine, naš Miroslav Rupčić, iako je puno ukrao u ratu, ponovno je stupio na scenu i u tom vremenu, ni manje ni više nego samo 114 milijuna maraka s računa HVO-a – kojim opet on sam upravlja!? – isplaćuje manjem broju “svojih” firmi i sve je priznao na sudu. Unatoč tome, i dalje je prihvaćen u društvu, posebno katoličkih svećenika (zamislite, svećenici kažu: “Obratio se!” – sada ne krade ratni novac, već mirnodopski, pa je to manji grijeh). No, da je ukrao svećenicima, mislimo da ga ne bi podržavali. A što će jadni hrvatski narod i od koga može očekivati da ga izbavi iz tih problema?
    Rupčić je 1998., osobno sa svojim potpisom, s računa HVO-a podignuo u kešu 47 milijuna maraka i nitko nikad nije saznao kuda ih je odnio. Možda sadašnjim prijateljima svećenicima? Možda ih je sebi ostavio, ali sigurno nije tamo gdje je ta svota bila namijenjena! I zar ga nije strah od dragoga Boga?
    Miroslav u ta zlatna vremena nije mogao zaboraviti prijeratnu uzdanicu KOS-a, ratnog perspektivnog logističkog političara i trenutnog političkog potrčkarala Milorada Dodika – našeg Dragana Čovića – pa mu je poklonio i jedan autić koji je kasnije Čović kod Rupčića zamijenio za luksuzniji. Zato mu danas Čović omogućava da dobije svaki natječaj za nabavku vozila. Rupčićeva firma MRM iz Ljubuškog, redovito priprema uvjete natječaja po svome i tako uvijek “pošteno” pobijedi na tim natječajima, no to već istražuju institucije.

    Miroslav Rupčić se hvali da nije priznao krivnju na sudu u Sarajevu, pa su ga zato kaznili s 5,5 godina zatvora, ali iz presude se vidi da je sve priznao, a dao je sudu i još mnogo informacija o svojim logističkim prijateljima i kriminalnim radnjama više firmi iz Hercegovine, te o pranju novca, iako to nije bila tema njegove istrage. Očito je da je Rupčić dobro trgovao i sa sudom…
    Nakon prihvaćanja presude o zatvorskoj kazni od 5,5 godina i nagodbe sa sudom, Rupčić je smješten na izdržavanje kazne u Okružni zatvor u Mostaru. Odmah po dolasku, njegova sestra Manuela Leko (vlasnica mnogih firmi koje je od ukradenog novca otvorio njen brat Miroslav, MRM d.o.o.- Ljubuški, KONS d.o.o. – Ljubuški, itd.) je preko svojih veza i podmićivanjima, došla do direktora zatvora u Mostaru Miroslava Bema. Zato je ona u svako vrijeme i svakoga dana bez nadzora donosila stvari bratu Miroslavu, kojem je od 1. travnja 2005., bilo odobreno i da radi u firmi Premijer u Mostaru, u Ilićkoj ulici na Balinovcu. Firma se bavila rent-a-carom uslugama i prodajom guma i tamo je Rupčić radio svakim danom od 8 do 16 sati.
    Dokazni materijali i hrvatskom pravosuđu
    Istodobno direktor zatvora Bem, nije ispoštovao zakonsku proceduru. Naime svaki dan bi policijska pratnja morala odvesti i dovesti Rupčića, ali to nije činila, tako da se ne zna gdje je Rupčić provodio vrijeme, ali firma Premijer plaćala je zatvoru 750 KM za Rupčićev angažman kao ekonomista. Veselko Šimić (šef radne jedinice Bare u Okružnom zatvoru Mostar) pak tvrdi da mu je Miroslav Rupčić rekao, da su Miroslav Prce i Miroslav Rupčić za taj “proces” platili milijun KM, a da Miroslav Bem pomaže Rupčiću jer mu je lipnju te 2005., isticao direktorski mandat, pa mu je Rupčić mu obećao da će to riješiti preko svoga šure Velimira Pralasa, koji je pak badžanak s Draganom Čovićem (HDZ dostavlja prijedlog za direktora, a imenuje ga ministrica pravde Borjana Krišto).
    Što se tiče protuzakonitog i antihrvatskog rada i djelovanja Miroslava Rupčića, postoje brojni dokumentirani dokazi za mnogenjegove pronevjere, a Rupčićev bezobrazluk je išao do tih granica da je samo tijekom 1998., s računa HVO-a isplatio prijateljskim firmama 67 milijuna KM, od čega većim dijelom svojoj firmi MRM d.o.o. Ljubuški i firmama svog šogora Vencela Pralasa iz Mostara.

    Tijekom 1999., 2000. i 2001., Rupčić je s računa HVO-a svojim prijateljskim firmama prebacio 114 milijuna KM, za nepostojeću isporuku roba i usluga, a te firme su odmah za svoj vlastiti interes kupovale dionice i imovinu, tako da su Miroslav Rupčić i njegova grupica prijatelja na protuzakonit i antihrvatski način za stekli više stotina milijuna KM i da se danas ponašaju kao spasitelji hrvatskog naroda, što graniči s – ludilom.

  • Svaka cast za tekst ovako nije ni Hitler u logoru zla ucinio koliko ovi svom narodu .
    Za sto je mladost ginula njihovi roditelji gorke suze isplakali .
    Boze Ti jedini mozes presudit probisvjetima.

Komentiraj: