BiH: Policija najskuplja u regiji, a efikasnost izostaje

BiH je na prvom mjestu u odnosu na ostale zemlje u regiji prema izdvajanju financijskih sredstava za potrebe policije.

Naime, prema podacima iz 2016, u BiH je ukupno 22.006 zaposlenih u policijskom sektoru (od toga broja, 4.515 je žena), a u 2015. godini za policijske institucije u BiH potrošeno je čak 670 milijuna KM. No, veliki broj policajaca u FBiH, na primjer, ne znači i mali broj kaznenih djela.

Tako je u 2015. na 51 posto BiH (u FBiH) zabilježeno 20.306 kaznenih djela, a rasvijetljenost prema nepoznatom počinitelju bila je 60,65 posto. U Sarajevu, gdje se nalazi najveći broj policijskih institucija BiH, u razdoblju siječanj-rujan 2016. registrirano je 3.489 kaznenih djela, što je najviše u FBiH.

Usporedbe radi, dodajmo da u Hrvatskoj, koja je veća i uređenija zemlja od BiH, ima oko 20.000 policajaca.

Istraživanje CSS-a

Centar za sigurnosne studije BiH objavio je istraživanja Mirele Hodović i Sanjina Hamidičevića o procjeni integriteta policije u BiH, u okviru projekta Puls integriteta i povjerenja u policiju na zapadnom Balkanu. Istraživanjem su konstatirane ključne slabosti u nekoliko oblasti. Ocijenjeno je da su slabosti u 2016: loša suradnja policije i tužiteljstva, nedovoljna transparentnost u radu nadzornih tijela nad policijom, nepostojanje sveobuhvatnoga zakonskoga okvira i nedovoljni ljudski resursi u oblasti javnih nabavki.

Kada je u pitanju suradnja policijskih agencija i Tužiteljstva u BiH, može se reći da ona nije na zadovoljavajućem nivou, navodi se u istraživanju CSS-a.

”Nalazi u izvještaju pokazuju da je sveukupna razina djelotvornih istraga, kaznenoga gonjenja i osuđujućih presuda veoma nizak. Sustav za elektronsku razmjenu podataka između registara policije i tužiteljstva u Federaciji BiH još ne funkcionira”.

Pored toga, u godišnjim izvještajima VSTV-a navodi se da tužitelji kao razlog velikoga broja neriješenih predmeta korupcije smatraju slabu kvalitetu izvještaja o kaznenom djelu koje podnosi policija. S druge strane, primjedbe na rad tužitelja često se mogu čuti i od predstavnika policijskih struktura.

Nedostatak statističkih podataka o korupciji također je značajan problem jer postojeće statistike VSTV-a i tužiteljstva u BiH ne omogućuju da se prati tok predmeta i vidi njegov epilog. Nema podataka o tome kada je neki predmet zaprimljen u rad i koliko dugo je trebalo da se tužiteljstvo očituje o pokretanju ili nepokretanju istrage, predlaganju optužnice, koliko je vremena trebalo da sud započne postupak ili donese presudu.

Kada je u pitanju javnost rada tužiteljstva, često se krši Zakon o slobodi pristupa informacijama i javnosti se uskraćuju podaci, posebno oni koji se odnose na korupciju, te kad su osumnjičeni političari.

Rezultati ovoga izvještaja pokazuju da nepostojanje zakonskoga okvira umanjuje značaj parlamentarnih tijela u vršenju nadzora nad radom policije. Nadležnosti i mandat Komisije za obranu i sigurnost definirani su samo pravilnicima domova Parlamentarne skupštine BiH, dok prijedlog zakona o parlamentarnom nadzoru koji je bio u parlamentarnoj proceduri tijekom 2012. i 2013. nije usvojen.

Za razliku od ove komisije, uočena je slaba vidljivost ostalih parlamentarnih tijela u provođenju nadzora u ovoj oblasti. Odbor za žalbe građana BiH tijekom 2015. razmotrio je ukupno 91 žalbu građana, od kojih se 55 odnosilo samo na rad policijskih službenika Granične policije BiH. Međutim, veoma mali postotak ovih pritužbi je osnovan, odnosno završi određivanjem odgovarajućih sankcija. Dodajmo da Odbor za žalbe građana u MUP-u KS-a ne postoji već dvije godine i da nema naznaka kada će ponovo biti formiran.

Nema transparentnosti

”Transparentnost rada neovisnih tijela također nije na zadovoljavajućem nivou”, ističe se u izvještaju CSS-a.

Kada je u pitanju rad neovisnih tijela za imenovanje policijskih rukovoditelja, mnogo je medijskih izvještaja u vezi sa smjenom i izborom pojedinih policijskih rukovoditelja koji problematiziraju neovisnost rada Odbora za izbor i imenovanje policijskih rukovoditelja i to pokazuje da su ta imenovanja podložna političkom utjecaju.

”Problematičan je i određen stupanj diskrecijskih prava nositelja političke funkcije. U većini slučajeva koji će od predloženih kandidata biti izabran za poziciju direktora, komesara ili šefa policije, ovisi od diskrecijskoga prava nositelja političke funkcije. Direktora SIPA imenuje Vijeće ministara na prijedlog ministra sigurnosti BiH, s liste od najviše pet kandidata koju dostavi Neovisni odbor.

Situacija je ista i kod imenovanja direktora Federalne uprave policije. Njega imenuje Vlada FBiH na osnovu liste koju je načinio Neovisni odbor, a na kojoj se nalaze najmanje tri kandidata. Isti primjer slijedi i Kanton Sarajevo. Vlada te županije vrši izbor policijskoga komesara između dvaju kandidata koja je predložio Odbor”, navodi se u izvještaju, te dodaje da se diskrecijsko pravo treba ograničiti izmjenama zakona da neovisni odbori umjesto predlaganja više kandidata za direktora-komesara, izbor ograniče na samo jednoga, najuspješnijega kandidata.

Odjeli za unutarnju kontrolu u policijskim agencijama vode interne istrage po žalbama građana. Nedorečenost u praksi vezane su za pitanje realne neovisnosti i objektivnosti rada šefova tih odjela. Ti odjeli su u okviru samih policijskih jedinica i njihove rukovodioce imenuju rukovoditelji konkretnih policijskih agencija te se nameće zaključak da one nisu potpuno neovisne u radu.

”Događa se da odjel za unutarnju kontrolu ponekad bude spriječen i od nadređenoga rukovoditelja da svoj posao obavlja na efikasan način ukoliko, recimo, on ima neki svoj interes ili je pritom osoba koju treba istraživati u skladu s prijavom, njemu na određen način bliska”, pojašnjava Mirela Hodović, istraživač u ovom projektu.

Ona dodaje da javnost nije dovoljno upoznata s aktivnostima unutarnje kontrole, niti s mogućnostima pritužbi na nezakonita postupanja policajaca.

”Nedovoljan je napredak policijskih agencija i u pogledu dostupnosti podataka i izvještaja o radu za javnost. Izvještaji jedinica za unutarnju kontrolu dostavljaju se najvišim rukovoditeljima policijskih institucija i dalje prosljeđuju tijelima vanjskoga nadzora te u pravilu nisu dostupni za javnost. Tako je podatke, kao što su broj prijava unutarnjoj kontroli protiv policijskih službenika, broj provedenih unutarnjih istraga i njihov ishod moguće dobiti samo upućivanjem zahtjeva za pristup informacijama. Međutim, u ovom pogledu izuzetak su SIPA BiH, MUP-ovi ŽS-a i ZDŽ-a.

Uvijek isti dobavljači

Prema istraživanju CSS-a, problematičan je dio napredovanja policajaca u službi. Kod napredovanja su bitni bodovi koje policajci pribave tijekom stručnoga usavršavanja na tečajevima i seminarima. Tako se događa da prioritet u napredovanju imaju oni koji su prošli više tih obuka i zaradili više bodova, dok policajci – nositelji operativnih poslova i koji iznose sav teret zadataka i policijske djelatnosti, ostaju zanemareni, što destimulativno djeluje na njih.

Slabost je i to da su neprecizni uvjeti prijema u policiju, koji se tiču minimalnoga stupnja stručne spreme i omogućavaju osobama s različitim strukama da apliciraju na javni natječaj, a takva praksa podriva policijsko zanimanje, navodi se u istraživanju.

Uočene su česte zamjerke revizora koje se tiču kontinuirane zastupljenosti istoga dobavljača za automobile za policijske agencije. Događa se da su zaposleni u Odjelu za nabavke i logistiku koji provodi procedure javnih nabavki, istodobno i članovi komisija za javne nabavke.

(Oslobođenje)